• 24-05-2013

    Prostorno-vizualna dodana vrijednost

     

    Vizualni performans u prijašnje je vrijeme javnosti bio poznat kao organski dio neke underground scene, no danas je VJ-ing postao sastavni dio gotovo svakog glazbenog događanja, gdje vizuali često djeluju kao live dijalog s glazbom koju slušamo. U Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina VJ kultura postaje sve popularnija, a različiti pristupi vizualne manipulacije razlikuju se od kolektiva do kolektiva koji ih rade. Pripremajući ovu temu, odlučila sam se za kreativni dvojac koji čine Vedran Kolac i Simon Morasi Piperčić, mnogima poznati kao Project MOE. Vedran i Simon svoje su prostorne instalacije s pratećim vizualima do sada radili za vrhunske domaće festivale kao što su Dimensions, Hartera, Outlook, Illectricity i Elevate, a njihove vizualizacije imat ćete prilike vidjeti vrlo skoro i na nekim festivalima koji nisu isključivo glazbene tematike. Što se sve krije iza onog konačnog rezultata stvorenih vizualno prostornih ambijenata s potpisom Project MOE koji dopiru do nas promatrača, pročitajte u razgovoru sa Simonom i Vedranom:

    moe11
    *Vedran Kolac i Simon Morasi Piperčić / foto: Maja Bosnić

     

    Kako je uopće krenula ideja o Project MOE?
    Simon: Videomapping je dosta popularan i većinom se radi na zgradama. Uvijek nam se činilo zanimljivo napraviti neku autorsku podlogu koja bi zamijenila zgradu. Ako se radi o izlaganju u različitim prostorima, onda se i ta podloga mora mijenjati u dimenzijama. Oboje smo imali konceptualno gledano neke slične eksperimente prije. Vedran je imao super video, ali konstrukcija nije funkcionirala, ja sam radio konstrukcije koje funkcioniraju i mogu se slagati u velikom mjerilu, ali nisam znao raditi s videom. Udružili smo se na Illectricity festivalu 2009. i zajedno napravili scenografiju od 9 x 5 metara i dobili dosta dobar feedback. Nakon toga smo definirali projekt, nekoliko prijatelja nam je pomoglo oko tekstova, weba, bookinga i tako je nastao MOE – MOdularni Ekran. Krenuli su nastupi, pa smo shvatili da ne možemo dugo raditi s jednom istom stvari, pa smo počeli raditi nove verzije.

    Vedran: Krenuli smo s idejom da se napravi sinteza dvaju medija. Mapping kao metoda nije bio toliki izazov koliko smo u svakoj verziji oboje inzistirali na cjelovitom radu, na tome da se ne vidi gdje završava konstrukcija, a gdje počinje video i suprotno.

    7323772034_5502e789b5_o 7323766612_3b18cc3346_o-1
    *MOE I

    Project Moe se sastoji od više verzija – MOE I, MOE II, MOE III i MOE CLB? O čemu je zapravo riječ?
    Simon: MOE je izvedeno od MOdularni Ekran, a radi se o seriji videom i svjetlom proširenih modularnih konstrukcija koje nastaju unutar definiranih smjernica: prostorna multiplikacija jednog elementa kroz fizički objekt i video animaciju koja se projicira na njega, uz prilagodljivost prostoru i DIY metodi proizvodnje. Te smjernice su nam pomogle da definiramo projekt. Postavili smo koncept koji svaki novi eksperiment mora opravdati. MOE I, MOE II i MOE III su znači ista stvar, samo drugačije funkcioniraju – kroz formu, postav u prostoru i video animaciju. U većini slučajeva služe kao scenografija za evente, da bi se glazba doživjela kroz više osjetila i stvorio specifičan ambijent. MOE CLB (MOE club) tu ide korak dalje, predstavlja koncept za pop-up event u prostoru. Prvi MOE CLB je ogromna kocka sa “živim” zidovima koja lebdi 3.5 m iznad zemlje i može se veličinom prilagoditi kapacitetu eventa. Ovaj smjer mi se čini kao nešto gdje možemo razviti još dosta zanimljivih stvari.

    U Hrvatskoj uglavnom surađujete s festivalima elektronske glazbe, i to onim koji pokrivaju, mogli bismo reći, underground scenu. Je li to zbog ljubavi prema toj vrsti glazbe ili zato što smatrate da se vaše vizualizacije najbolje uklapaju na takvim događanjima?
    Simon: To je vjerojatno više zbog toga što slušamo takvu glazbu, a i najčešće se krećemo u tim krugovima. Radili smo par puta nešto drugačije, npr. setup za koncert Josipe Lisac prije dvije godine i to je ispalo OK, dosta zanimljivo. Video sadržaj se vrlo lako prilagodi temi eventa, isto kao i konstrukcija prostoru.
    Vedran: Postoje preferencije prema određenom tipu glazbe koja se najčešće nalazi na mjestima koja si spomenula. Sam tip glazbe podrazumijeva određeni tip estetike koja nam je, u slučaju nekih tipova elektronske glazbe, vrlo bliska. Uzimajući u obzir raznolikost žanra generalno, radimo takav setup s kojim možemo pokriti veći skup stilova. Kako, na primjer, neki tipovi ambijentalne elektronske glazbe imaju sve kvalitete klasičnog žanra, čini mi se pogrešnim zaključiti da rad najviše odgovara samo određenom žanru događanja ili festivala. Ne bi rekao da je konstrukcija neutralna, ali siguran sam da kao element scenografije može funkcionirati i u drugačijem tipu okoline.

    MOE 3
    *MOE I

    Može li se zaraditi od ovakvog posla i koliko su festivali i klupski programi otvoreni za ovakvu vrstu dodane vrijednosti – prostorno vizualne nadogradnje događanja?
    Simon: Sve više se traži dodana vrijednost i općenito stvaranje ambijenta, tako da smo, izgleda, krenuli u pravo vrijeme. Mi smo i malo izokrenuli princip rada scenografije. Pod tim mislim da smo po principu rada puno sličniji live nastupu nekog glazbenika koji nastupa s autorskim materijalom, samo je drugačiji medij. Scenografija je obično one-off i tematski je vezana uz event. Mi nastupamo isto s autorskim materijalom koji se postavom prilagođava prostoru i temi eventa.
    Vedran: Isplativo je. Najviše prakse imamo s muzičkim festivalima na kojima je način organizacije i financiranja drugačiji nego u slučaju one-off eventa. Voljeli bi da imamo više prilika u komercijalnoj event produkciji, ali za sad smo najviše koncentrirani na festivale, jednim dijelom zbog troškova produkcije koji u komercijalnoj event produkciji prelaze neki psihološki limit koji je nametnut kao plafon za ovakav tip radova. Što se tiče interesa festivala i klubova, mislim da organizatori i promotori shvaćaju da su im potrebne autorske intervencije, na način kao što i kazališna predstava zahtijeva komunikaciju kroz posebno definiran sistem scene. Većina festivala i klubova nudi gotovo jednak vizualni doživljaj, govore istim, ne previše bogatim jezikom (modularnom arhitekturom) pa nije ni slučajno da pričaju gotovo istu priču. Interijer je tipiziran, definiran standardnom tehničkom opremom, od stepenica do konstrukcije koja definira stage, jedna velika crna kocka. To nije loše zbog jednog bitnog razloga, standarda koje zahtijevaju producenti i autori (tu bi uključio i nas), ali tu onda nastaje taj problem da svaki stage ili floor izgleda isto. Stvarno mislim da usporedba s kazalištem nije pretjerana. S druge strane, način na koji se glazba konzumira na osobnoj razini je promijenjen i to vuče za sobom promjene i na većoj skali kao što je npr. klupski prostor koji također s vremenom mijenja funkciju. Nadam se da mi u ovom slučaju razmišljamo i stvaramo u dobrom smjeru.

    naslovna moe club-2 MOE M3 MOE M2 MOE M1
    *MOE CLB

    Osim festivala radili ste VJ-ing i po klubovima. Koja varijanta vam je draža? Imate li na otvorenim prostorima veću slobodu nego u zatvorenom prostoru ili vam je čak draže ako je neki prostor super koncipiran?
    Simon: Svaki prostor, bilo floor na festivalu ili klub ima svoje prednosti i probleme. Ako je klub u pitanju najlakše je kad je to velika crna kocka, onda sve lijepo funkcionira. Dosta klubova u Europi ima stroga pravila – svaki materijal koji se unosi u prostor mora imati “flame resistance” certifikate pa, osim na njihove konstruktivne prednosti, dosta pazimo na to kad biramo materijale. Festivali na kojima najčešće radimo su u vanjskom prostoru, super izgledaju stage-ovi i instalacije kad im je pozadina priroda. No uvijek je veliki problem vjetar i kiša.
    Vedran: Uvijek je bilo zanimljivo raditi na Harteri koja je smještena u vrlo atraktivnom prostoru. Volio bi da smo imali priliku tamo raditi na najvišem flooru, s pogledom na nadvožnjak koji se proteže iznad :) Što se tiče klubova, uvijek sam volio raditi u Ženevi u prostoru u kojem se radi Mapping festival (L’Usine), a gdje smo ove godine gostovali i s MOE na drugačijem tipu festivala. Što se tiče tehničke opreme i prostorne organizacije, mislim da su prostor doveli do savršenstva. Što se tiče super koncipiranog kluba, to je velika multifunkcionalna crna kutija koja može funkcionirati i kao kazališna scena.

    Biste li radili za glazbene pravce koji nisu po vašem senzibilitetu, recimo za POP izvođače?
    Simon: Nismo nešto previše žanrovski određeni, tako da ne vidim problem, a i ima super POP-a :)
    Vedran: Slažem se sa Simonom da ima super POP-a :)

    IMG_4570
    *MOE II

    Radite li više radite izvan Hrvatske i koliko je VJ-ing kod nas uopće zastupljen?
    Simon: Nekako ispada da više radimo vani ili za strance koji organiziraju festivale kod nas. Nama je to i dosta zanimljivo; na primjer nedavno smo radili u Genevi, vozili se kombijem 16 sati, svađali na granicama oko ATA carneta… Super su iskustva.
    Vedran: Malo radimo s domaćim klijentima. Budžeti stranih festivala su mnogo veći, a s tim su i veća očekivanja te omogućuju priliku da se razvijaš. Mislim da se radi o problemu koji sam spomenuo u jednom od prijašnjih pitanja, a to je problem o svijesti za potrebom da se treba raditi na oblikovanju i ponovnom promišljanju klupskog i festivalskog prostora, od dizajna interakcije, interijera te arhitekture.
    Kod nas ima grupa ljudi koji su već neko vrijeme prisutni na sceni i drže određeni kontinuitet u produkciji, to su, da navedem neke; Liik, Klif, Ivor i Goldo. Oni su nam prijatelji i naveo sam ih jer znam da rade i što rade. Mislim da je s pojavom Medike i IMM-a okolina malo živnula po tom pitanju pa se nadam da će se pojaviti i neki novi ljudi.

    IMG_0471 IMG_0271
    *MOE II

    Odakle kreće ideja za određeni projekt? Tko je za što zadužen od vas dvojice?
    Simon: Mislim da smo se uspjeli dosta dobro organizirati, svatko radi ono u čemu se najbolje snalazi. Vedran programira, radi mapping i dizajn videa, zadužen je za sve što se “nanosi” na konstrukciju. Moj dio je koncept i dizajn forme modula i konstrukcije, tehnička razrada i proizvodnja, i postav u prostoru. Onda su tu još dodatne stvari koje radimo skupa: live performance, organizacija prijevoza, dogovaranje nastupa… Svaki novi koncept testiramo u najranijoj fazi kroz makete u 1:10 i dosta pazimo da se stvar sigurno razvija od koncepta, prototypinga do final testa i performance-a.
    Vedran: Simon ima mnogo znanja o materijalima, dok sam ja skupio mnogo iskustva u programiranju i razvoju aplikacija gdje bi za ovaj slučaj posebno izdvojio one kojima je cilj vizualni output, video ili statična slika u slučaju grafike.

    MOE III (12 of 12) MOE III (9 of 12)
    *MOE III

    O vama se uglavnom piše u kontekstu VJ-inga i Projecta MOE. Što radite inače? Čime se bavite?
    Simon: Obojica se bavimo i drugim stvarima osim MOE. Ja se bavim produkt dizajnom i raznim prostornim intervencijama. Sve više me zanimaju neke “čudne” stvari, one-off i limited edition dizajn, kao i neki interdisciplinarni projekti. Čini mi se da projekti gdje surađuju ljudi iz raznih područja i ispadaju najzanimljiviji, tu se često stvaraju nove tipologije.
    Vedran: Dijelimo zajedničku strast u interesu prema mnogim umjetničkim djelatnostima. Od grafičkog i produkt dizajna do arhitekture, od glazbe do likovne scene. Volimo razmišljati i raspravljati o novim problemima, potrebama i tipologijama u kontekstu dizajna, vrlo široko. Mislim da nam je obojici taj segment vrlo interesantan. Iz iskustva s radom na MOE razvile su se neke nove ideje za koje mislim da bi bilo nemoguće da se razviju u studiju ispred monitora, tako da je iz te pozicije nastao jedan specifičan smjer razmišljanja. Kad zajedno ne radimo MOE ja radim kao freelance dizajner/programer/konzultant na području digitalne produkcije, a to uključuje web aplikacije, aplikacije za offline komercijalne evente i mnogo drugih teže kategorizirajućih radova.

    MOE 2_0001 2 IMG_9985 IMG_0208 tech info

    Radujete li se posebno nekom novom projektu koji će se dogoditi ove sezone, što možemo očekivati od MOE-a u bliskoj budućnosti, dajte nam neku ekskluzivu?
    Simon: Uvijek razvijamo nešto novo paralelno s nastupima. O tome je prerano govoriti jer je sve još u idejnoj fazi. Nastupi u sljedećih 6 mjeseci su: Echo festival gdje radimo dvije instalacije (MOE I i MOE II), Dan D u suradnji s Liik-om, Otvorenje Pula film festivala, Outlook festival, Dimensions festival, možda Elevate festival

    moe1
    *Vedran Kolac i Simon Morasi Piperčić / foto: Maja Bosnić

     

    U nastavku pogledajte video o Projec MOE kojeg potpisuje Franjo Maltar

    Project MOE – showreel from Simon Morasi Pipercic on Vimeo.

    Više o radu projekt MOE pratite na  njihovoj web stranici projectmoe.net te na facebook.com/projectmoe

     

  • ► VIZKULTURA NA FACEBOOKU

  • ► VIZKULTURA NA INSTAGRAMU

  • ► VIZKULTURA NA TWITTERU

  • TAGOVI

  • ► POSLJEDNJE OBJAVE

    1

    Pariška priča u stripu

    Prvi na cijelom svijetu donosimo isječke iz prvog stripa slikara Stipana Tadića

    T360cover

    ’360′

    Luka Pirnat

    N Radic Message 8

    Prijevod / Translation

    Izložba dvojca Nick Crowe& Ian Rawlinson te Nike Radić u Galeriji SC

  • ► PARTNERI I PRIJATELJI