Večeras se u Galeriji Inkubator, na njihovoj novoj lokaciji (adresa Vinogradi 75) otvara izložba slikarice Nikoline Zanetti naslovljena Akt! Izložba ostaje otvorena do 6. ožujka .
tekst Ivone Pavković povodom izložbe;
„Kakva se filozofija odabere, zavisi od toga kakav je tko čovjek, jer filozofski sustav nije komad pokućstva koji se može odložiti ili prihvatiti kako nam je po volji, nego je oduhovljen dušom čovjeka koji je ima“. Taj Fichetov citat u potpunosti se može primijeniti na područje umjetnosti i na svakog umjetnika ponaosob. Nikolinin pristup temi akta, koji je kao motiv neiscrpan izvor, puno govori o njenom stavu prema umjetnosti. Ona je zainteresirana za akt primarno estetski, koncentrirana je na motiv, njegovu obradu i prezentaciju. Kao što sama kaže, ogoljeno tijelo je samo po sebi predivan motiv i svaki drugi element plijenio bi previše pažnje i bio suvišan, njezin cilj je očistiti temu od suvišnog te minimalnim pomacima u kompoziciji naglasiti dinamiku i ljepotu ženskoga akta.
Naglasak je na ogoljenosti, ogoljenost od detalja, elemenata, boje te ponegdje i poteza i kao što akt uključuje pokazivanje golog tijela, lišenog odjeće, tako i Nikolina sliku oslobađa svakog dodatnog značenja i u prvi plan stavlja slikarstvo kao takvo, autonomno slikarstvo neopterećeno društvenim angažmanom i imperativom izražavanja jasne kritike. Djelo promatramo u njegovoj jednostavnoj ljepoti čemu pridodaje motiv golog ženskog tijela koje je kao takvo lijepo.
Slikarska materija i slika imaju glavnu ulogu, nema skrivenog narativa, nema dubljeg smisla, slika ne govori o društvenim i socijalnim stavovima umjetnice, naglasak je na užitku stvaranja i manieru. Kao i Cezanne, koji je nezaobilazna ličnost i ishodište modernog slikarstva, ona relativizira značenje predmeta kojeg slika, sliku shvaća kao plohu te joj je težište na boji i potezu.
Dijalog s tradicijom je neminovan, a citiranje izazov za razvijanje vlastitih ideja i rukopisa. Nikolina rekreira rad „Dijagonala„ Euana Uglowa koji je možda i najpoznatiji po tome što je naslikao akt žene britanskog premijera Tonyja Blaira, Cherie, dok je još bila studentica. Euanova djela također izranjaju iz cezaneovskog plošnog shvaćanja slike, no kod njega je, za razliku od Nikolininih radova, crtež bitan element. Uzimajući u obzir ranije radove, kod Nikoline je zamjetna konstanta čišćenja od onog nebitnog i preokupacija bojom i njenim ekspresivnim potencijalima. Rezultat su slike depersonaliziranih aktova, skulpturalno oblikovanih ekspresivnim potezima kista koji utječu na pomalo distorzirani dojam ženske figure i u kojima se otkriva senzibilna ličnost, a kompozicija odiše određenom mirnoćom i sigurnošću. Stolica, pločice ili tapeta samo služe za isticanje teme, ženskog akta.
Nikolina svoja djela oduhovljava jednom nepatvorenom energijom koja govori o skidanju slojeva nametnutih društvom, socijalnim satusom, odgojem, obrazovanjem i o vraćanju na iskonski početak, samu sebe i zrcaljenju te esencije kroz prizmu umjetnosti. Ili riječima Martina Heideggera, umjetničko djelo na svoj način otvara bitak bića te se u njemu istina bića postavlja u djelo.
