Ponedjeljkom predstavljamo autorski projekt iz sfere suvremenih likovnih umjetnosti
Valentina Supanz – ‘Autoportreti’
O projektu:
Svako djelo autora, bilo koje tematike je svojevrsni – autoportret. Ovo doista jesu moji autoportreti, mada nema moje fizičke pojavnosti ili lika u tim slikama, ali osjećajno i emocionalno – to stvarno jesu moji odrazi.
Pravi izraz za moje unutarnje stanje, našla sam u zagrebačkim napuštenim prostorima koje sam počela uočavati, tražeći sebe. Osjećajući se napušteno i usamljeno poistovijetila sam se sa prostorima u kojima nema više ljudi, rada, sve stoji, a interijer samo nakuplja prašinu i otiske koje su ostavili ”slučajni” prolaznici. Kao što ponekad čovjek ne brine o sebi, o svome unutarnjem i vanjskom stanju, lako se pretvori u sliku ( i priliku ) prostora koje sam ja prikazala. Tamne, prašnjave, sive, prljave prostore, na čijim prozorskim staklima postoje poruke koje znače ili ukazuju na nešto. „Obnova prostora u tijeku“, „Zabranjeno plakati(ranje)“, „ Ima li života poslije diplome?“,“Radovi u tijeku“, „Gledati život kroz ružičaste naočale“… – samo su neke od parola na ”staklima” izloga, koje dovoljno govore same za sebe.
O autorici:
Valentina Supanz rođena je u Zagrebu 02.06.1986. Nakon završene srednje Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. U veljači 2012 diplomirala je u klasi Kauzlarića – Atača.
Živi i radi u Zagrebu kao Freelance Artist, u atelijeru u Radničkoj. Bavi se i ilustracijama, oslikavanjem zidova ( fresco – slikarstvo ), aranžerstvom, scenografijom.
U svojim radovima i slikama bavi se pitanjima i problemima vlastite osobnosti koja je podložna vanjskim utjecajima, vremenu i mjestu u kojemu živi. Slike su odraz njenog ”narcisoidnog aparata” koji je tjera na rad i izražavanje – ”ilustriranje” jednog slikarskog dnevnika. Teme slika ; osjećaji, stvarnost, iluzije, snovi, doživljaji… isprepleteni su u kompozicijama koje nikada nisu čitljive na prvu, ma koliko god motiv bio direktan i jasno predstavljen ili naslikan. Uvijek se radi o skrivenim metaforama i porukama koje su ostavljene gledateljima da ih se pronađe i otkrije. Tako ciklus slika napuštenih trgovina su zapravo – „Autoportreti“ unutrašnjeg stanja umjetnice, dok stvarni autoportret predstavlja prikaz – bez photoshopa itd… Slika figurativno, a stil njenih radova može se definirati kao>>ekspresivni realizam<
Više o autorici:
valentinasupanz.blogspot.com
