Prije nešto više od dvije godine u Rijeci je osnovan Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam – DeltaLab, multidisciplinarna istraživačka, edukativna i produkcijska platforma koji okuplja arhitekte, dizajnere, inženjere, poduzetnike, sociologe, kulturologe, filozofe, umjetnike i aktiviste fokusirane na korisne kratkoročne i srednjoročne projekte u domeni urbanog prostora, kulture i umjetnosti, novih tehnologija i sl. Kroz različite tipove programa u ovoj platformi udružuju se stručnjaci i kreativci iz raznih područja i disciplina kako bi problematiku urbanog tkiva sagledali uz potpuno nove pristupe i iz više perspektiva. Za ovakav multidisciplinarni pristup radu stoga je bilo potrebno osmisliti polivalentan prostor koji će zadovoljiti raznovrsne funkcije, a kako je prema autorskom projektu arhitektice Gorane Stipeč Brlić osmišljen i uređen DeltaLab Laboratorij doznajte u nastavku!
Krajem 2018. godine u Rijeci je, u sklopu programskog pravca Slatko i Slano (Rijeka 2020), održana radionica na kojoj su različiti arhitekti i umjetnički timovi dali idejna rješenja za različite lokalitete koji se nalaze na potezu od Hartere, preko Delte, pa sve do krajnje točke Molo Longa (link). Među njima je bila i zgrada Ivex-a, na čijem se drugom katu danas nalaze DeltaLab-ovi uredi. Ovaj industrijski kompleks ureda, skladišta i punionice vina, punim imenom Istravinoexport, djelo je arhitekta Lavoslava Horvata. Nakon gašenja pogona, zgrada je od 1990-ih osvojena kulturom. Zgrada se nalazi uz priključak na riječku zaobilaznicu A404, u samom srcu grada, na Delti, između Rječine i Mrtvog kanala, uz Hrvatsko narodno kazalište I. pl. Zajc. Zadatak je bio da se u prizemlju zgrade isplaniraju prostori za izložbe, spavanje dvanaest studenata i jednog profesora.
Na radionici je predložen koncept rješenja, a sljedeće godine krenulo se s realizacijom projekta, u izmijenjenoj verziji i kroz dvije faze. U prvoj fazi, u ožujku 2019., uređivao se ulazni pretprostor i izložbeni prostor koji je najprije udomio godišnju izložbu ostvarenja UHA-e, dok se u studenom iste godine izvodila druga faza projekta kada je uređen ostatak obuhvaćenog dijela prizemlja građevine te izvedena prostorna instalacija sa spavaonicama za buduće suradnike i studente.
Idejno rješenje 1 (2018.) – radionica
Spavaći prostori za 12 studenata i jednog profesora bili bi smješteni u prizemlje sjevernog objekta – zona proučavanja i propitivanja suvremenog načina stanovanja. Jedinica spavaonice je mobilna kapsula sastavljena iz skeletnih elemenata, ležišta, pokrivne kukuljice i skele. Scenarij prostora i mogućnosti transformacije su određeni od strane trenutnog korisnika.
(tekst autora preuzet sa stranice www.deltalab.hr)
Zatečeni prostor, površine oko 350 m2, bio je podijeljen u nekoliko manjih prostorija, korištenih kao spremište kostima, rekvizita i pomoćne opreme za HNK Rijeka. Prije riječkog kazališta ondje su se nalazili uredski, spremišni i radni prostori poduzeća IstravinoExport, za kojeg je i zgrada građena. Budući da je većina pregradnih zidova naknadno izvedena, isti su se u fazi prvog idejnog rješenja uklonili kako bi se dobio novi prostor koji omogućava veću kretivnost prilikom promišjanja uređenja.
Osnovno polazište razvoja koncepta bio je krajnji korisnik – student budućeg istraživačkog studija, pa se zbog toga u samom početku odustalo od ideje stvaranja klasičnog smještaja u obliku spavaonica ili studio apartmana, već se prostor sagledao kao poligon za istraživanje samog suživota i stanovanja kao takvog. Jedini prostor koji bi bio odijeljen je apartman za profesora. Dva atrija i prostori među njima organizirani su kao servisna traka. U atrije je smještena zajednička kuhinja i blagovaonica, a sanitarije, spremište i praonica predviđeni su u zonama s manje prozora. Studentske sobe – kapsule bile bi postavljene u prostoru u trenutno potrebnom broju. Svaki student mogao bi svoju kapsulu individualno urediti. Bila bi sastavljana od rebrastih elemenata koji bi se slagali pri dolasku na lokaciju i postavila na visinu ovisno o želji vlasnika kapsule. Raspored kapsula bio bi izveden in situ ovisno o trenutnom korisniku, kapusle bi međusobno tvorile privremene prostore, a svaki korisnik režirao bi “urbanizmam interijera” igrajući se s rasporedom nastambi svaki puta kada poželi.
Idejno rješenje 2 i realizacija (2019/2020.)
Nakon radionice i prije realizacije investitor je izmijenio projektni zadatak. U dijelu prizemlja bilo je potrebno osmisliti izložbeni prostor uz već prije zamišljene eksperimentalne spavaonice, te prilagoditi ulazni pretprostor same zgrade.
Ulazni pretprostor uređen je postavljanjem svjetlosne instalacije od fluo cijevi koja se proteže od prizemlja do zadnjeg kata, kroz sve etaže stubišta, rasvjetljavajući crnu lateks boju zidova i vizulano povezujući prizemlje i drugi kat, gdje se nalaze ostali prostori DeltaLab-a i drugih zaposlenika EPK Rijeka 2020. Palice su nasumično privezane za kabele stvarajući igru horizontalnih elemenata koji polako nestaju kako se penjemo. Skulptura svakim korakom prolaznika ima drugačiju prezentaciju, stvarajući različite senzorne doživljaje uz stubište.
Kao i kod spavaonica, krajnji korisnik i njegove potrebe bili su smjernica za oblikovanje izložbenog prostora. Izložbeni prostor morao je biti podređen autoru i eksponatima. Postojeći pregradni zidovi su uklonjeni, a povijesni rebrasti strop otkriven je promatraču. Tragovi porušenih pregrada nisu skrivani, kao ni postojeći ventili ili keramičke pločice nekadašnje punionice. Memorija prostora zadržana je u svojoj gruboj prezentaciji, puštajući ostatke nekadašnjih zidova i instalacija vidljivim. Nove instalacije su provedene nadžbukno bez nepotrebnog zadiranja u zatečene plohe. Izložbeni eksponati i posjetitelji svojim kretanjem stvaraju ambijente u prostoru čija je povijest i sadašnjost ogoljena pred promatračem.
Postojeće sanitarije izložbenog dijela su zadržane i sanirane, a jedini novoizgrađeni prostor su nove sanitarije u zoni spavaonica, umetnute u liniji nepostojeće servisne zone u koloritu postojećeg crnog sokla terrazzo poda.
Jedinica spavaonice, kao i kod prvog rješenja, ostala je mobilna kapsula preuređena prema novim zahtjevima. Kapsule su sada podijeljene na šest modula s krevetima, ormarom i stolom te na šest jednostavnih kreveta na kat. Da bi ostvarili što veću fleksibilnost novog robusnijeg elementa, moduli se mogu odvajati u tri dijela; moguće je krevet, stol ili ormar koristiti odvojeno ili zajedno. Svi kreveti na kat, kao i modul, izvedeni su na kotačićima i moguće ih je razmještati po prostoru. Svi elementi izvedeni su u čeličnom skeletu. Moduli su obučeni u crne plohe stvarajući intimne kutke unutar modula. Završna obloga modula je astrofolija koja imitira zrcalo, dopuštajući da se moduli kroz refleksiju izgube u prostoru. Kreveti na kat obavijeni su bijelom polu-transparentnom pleksiglas trakom, djelomično zaklanjajući osobu od pogleda. Uz sanitarije oko postojećeg stupa izvedena je linijska kuhinja i postavljen stol za blagovanje i rad. U prostor istraživanja i stanovanja ulazi se kroz trakastu transparentnu industrijsku zavjesu, oslanjajući se na doživljaj ulaska u skladište čemu je nekad aprostor i služio.
Scenarij i mogućnosti transformacije dopuštaju svakom budućem programu i korisniku da uvijek iznova preoblikuju prostor unoseći svoj autorski potpis i energiju, nekad ostavljajući za sobom umjetnički rad kao uspomenu na svoj boravak u “laboratoriju”. Prvi posjetitelji, u studenom 2019. bile su dvije danske umjetnice koje su iza sebe na betonskoj polici, kao dio istraživanja, ostavile malu kolekciju kamenčića sakupljenih na plaži, na Delti, u blizini Ivex-a.
DeltaLab – Laboratorij 001-002
uređenje interijera izložbenog prostora i dizjan modula za spavanje
Autor/i: Gorana Stipeč Brlić / Sekcija
Projektni tim 2019: Gorana Stipeč Brlić, Ariana Sušanj, Damian Sobol Turina
Projektni tim 2018: Gorana Stipeč Brlić, Martina Mataija, Ana Orlić, Ariana Sušanj, Katarina Šantić
Fotografije: Sara Salamon, Gorana Stipeč Brlić
Lokacija: Delta 5, Rijeka
Investitor: Grad Rijeka, Rijeka 2020, Sveučilište u Rijeci, DeltaLab
Izvođači: Citadela, El kast, Radiona, Teut, Pruša reklame
