Valovi odlazaka (mladih ljudi) iz države u potrazi za životom, nasuprot preživljavanju, nisu više samo hrabri i netipični potezi, već učestala pojava i standardna priča u Hrvata. Iz perspektive osobe koja je napustila Lijepu našu s istom intencijom, mogu reći da je životna kvaliteta osoban i relativan pojam, no ponude i mogućnosti za pojedinca koji je voljan i spreman iskoristiti ih, neusporedive su s ovdašnjima.
Bilo kako bilo, Aleksandru Popović i Ranka Haslingera, nekima poznatijih po che-chair projektu restauriranja stolaca, upoznala sam u kanadskom Vancouveru, a njihova priča lijep je primjer gdje se iz tabule rase na drugom kraju svijeta dinamično i aktivno gradi neka novo-stara ideja, zahvaljujući ustrajnosti i radu.
Iako su svojim projektom restauriranja stolaca stekli prepoznatljivost i dobre reakcije na našim područjima, iz sigurne zone uplovili su prije nekoliko godina u novu luku, onu u kojoj se ne zna što je che-chair, ni tko su Aleksandra i Ranko. Vjerojatno su mnogobrojno puta promišljali o rizičnom momentu odlaska iz Hrvatske, no danas im je jasnije i smislenije cjelokupno putovanje.
Usprkos određenim postignućima na polju njihova stvaralaštva i edukacije, trenutni period i dalje nazivaju tranzicijskim; Doseliti sebe, svoje ideje, već izgrađene projekte te se predstaviti, integrirati i prilagoditi u posve novu okolinu nikako nije instant događaj. Planovi i očekivanja, satkani od početnog entuzijazma, raspršili su se po dolasku u Vancouver: “Bili smo uživljeni da nastavimo s eksperimentiranjem svojih ideja i razvojem che-chaira, a naišli smo na industrijski, glomazan i svečani dizajn, koji nas nije privlačio, dok su interesantni komadi, najčešće danskog porijekla, stanovali u skupim buticima.” Shvativši da je pronalazak sličnih foteljica iz naših krajeva uzaludan, inspiracija za restauracijom stolica nestajala je, iako vankuversko tržište obiluje buvljacima, garažnim prodajama i jeftinim craigslist oglasima. Svoj prvi povratak u Hrvatsku iskoristili su za ono što vole i što im je nedostajalo; Unutar mjesec dana restaurirali su četiri stolice.
Prvi vankuverski projekti bili su vezani uz restauraciju danskih komada namještaja iz 60-ih godina, a konkretan se rad odvijao u iznajmljenoj hali, koja je bila dodijeljena različitim umjetnicima. Bilo je pitanje vremena kada će ih ljubav prema vintage namještaju i restauraciji spojiti s vankuverskim istomišljenicima, a među njima je naišao Clint Moroz, veliki vankuverski ljubitelj i kolekcionar antikviteta. Spojio ih je zajednički polet i volja za stvaranjem pa se želja za suradnjom nametnula posve prirodno. Njegova garaža postaje dom napuštenih stolaca, foteljica, uredskog namještaja i ostalih potencijalnih komada koje Aleksandra i Ranko pronalaze ili kupuju.
Che-chair projekt je prepoznat, iako ne još tehnički prenijet na tržište, a nove ideje se počinju realizirati na različitim vankuverskim adresama. Uz novog suradnika, koji ih neprestano motivira, potiče i znatiželjno iščekuje rezultate, Aleksandra i Ranko konačno dobivaju prostor za rad. Značajan preokret dogodio se nakon što je Clint odlučio preseliti Space Lab, prodavaonicu antikviteta, namještaja i ostalih zanimljivih detalja, u mnogo veći prostor. Osim mogućnosti restauracije na licu mjesta, Space Lab bi uskoro trebao udomiti che-chair i time postaviti prvu izložbu hrvatskih stolica na vankuverskom tržištu.
*Clint Moroz, Aleksandra i Ratko
Restauracija je u Kanadi prisutnija nego u nas, a naletjeti na profesionalne i licencirane radione u kojima se popravlja i restaurira namještaj, nerijetka je pojava. Sve vrvi popularnim reprodukcijama i replikama poznatog namještaja, no originalni i autentični danski dizajn iz druge polovine 20. st. daleko se najviše cijeni i ostaje planetarno popularan. Sintagma skandinavskog dizajna ustalila se u globalni jezik, posebice nakon putujuće izložbe Dizajn u Skandinaviji od 1954. do 1957., koja je obišla čitavu Sjevernu Ameriku. Vrlo brzo se simboli moderniteta kao jednostavnost, lakoća, funkcionalnost i nenametljivost povezuju s meteorološkim prilikama, prirodnim resursima te mentalitetom sjevera. Inače, hladan, siv i tmuran skandinavski prostor pretvorio se u kulturno-umjetničku meku ugodnog, toplog i funkcionalnog minimalizma. Naizgled, u vanjskom dizajnu stambenih, radnih i javnih prostora pametno prevladavaju tamne boje koje privlače toliko željeno sunce, dok je unutrašnjost ispunjena jednostavnim linijama, prirodnim materijalima i obojenim detaljima.
Spontano se Aleksandra i Ranko priklanjaju takvoj estetici, koliko zbog tržišta, tamošnjih trendova i ponuđenih resursa, toliko i zbog osobnog rasta i edukacije u restauraciji i dizajnu. Naglašavaju kako ne odustaju od che-chair projekta ni njegovog prepoznatljivog stila, već proširujući znanje, iskušavaju nove materijale i boje na stolicama i ostalim komadima namještaja. Umjesto učestalog hrasta i bukve u nas, sada se najviše susreću s tikovinom ili popularnim i skupocjenim ružinim drvom, dok im spektar i kombinaciju boja karakteriziraju umjerenost, sofisticiranost i hladniji tonovi.
Produkti takve kvalitete obično su skupocjeni, posebice ako se radi o klasiku, a skandinavski dizajn se upravo probio na međunarodnu scenu s ikonama moderniteta i visokog ukusa, komadima namještaja koji se danas proizvode i kupuju kao klasici. Objašnjavajući mi kategorizaciju vrijednosti, Aleksandra i Ranko povukli su analogiju danskog dizajnerskog i modernog komada namještaja s klasičnim automobilom, primjerice, marke Porsche iz 60-ih ili 70-ih godina. Umjetnici i predstavnici Danish modern ere, koji su lansirali takve klasike, a ujedno inspiriraju i privlače njihovu pažnju su Arne Jacobsen, Arne Vodder, Finn Juhl, Hans J. Wegner, Erik Buck, Erik Christiansen, a među američkim modernistima izdvajaju Charlesa i Alexandru Ray Eames te američkog Finca Eero Saarinena.
Boravak u Kanadi za njih je neupitno doživljen kao edukacija i rad na che-chair projektu. Ranko je isprakticirao restauraciju na skupocjenim europskim komadima namještaja u Fullhouse vintage trgovini, gdje je počeo raditi mjesec dana nakon dolaska u Vancouver. Isto mu tako pojava transporta robe, kao i Aleksandri u njenom poslu dizajniranja malih prostora, postaje standard. Uvjeravaju se u drugačiji tržišni model i misaoni sklop ljudi, kojima su diljem svijeta isporučeni upravo komadi namještaja na kojima su oni dobili priliku raditi. Stečeno znanje planiraju iskoristiti i na europskom tržištu, na kojem im Danska postaje sve zanimljivijom destinacijom, a Hrvatska i dalje bazom.
Lako zavedeni medijskim i virtualnim pričama, ljudi su skloni ekstremizirati život vani, a istina, pretpostavljam, ne klizi kroz med niti je okrunjena trnjem, isključivo, već satkana od periodične dinamike koja uvelike ovisi o individualnom pristupu i ulaganju. Svojim su pristupom i radom na kvalitetnim idejama che-chairovci prevazišli početne izazove i razbili mitove o nedostižnom internacionalnom tržištu.
Više o radu cue-chair-ovaca pratite na www.facebook.com/pages/che-chair/ i che-chair.com
