---
title: "Domaće snage na Organu Vida"
url: "https://vizkultura.hr/domace-snage-na-organu-vida/"
type: "post"
published: "2017-09-04T11:05:49+01:00"
modified: "2017-09-19T08:53:05+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Organ Vida predstavlja samostalne izložbe troje domaćih autora"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "FOTOGRAFIJA"
  - "ISTAKNUTI"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "danko stjepanović"
  - "Davor Konjikušić"
  - "dragana jurišić"
  - "festival"
  - "fotografija"
  - "organ vida"
  - "umjetnička fotografija"
---

# Domaće snage na Organu Vida

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2017/09/ovdomaci.png)

Dok odbrojavamo posljednje dane do početka ovogodišnjeg izdanja **festivala Organ Vida** (čija se središnja izložba pod nazivom ***Novi građani*** otvara u **Muzeju suvremene umjetnosti u srijedu, 6. rujna u 20 sati** – više o zastupljenim autorima i njihovim radovima pročitajte **[ovdje](https://vizkultura.hr/nove-i-pravednije-zajednice/)**), pažnju ćemo vam usmjeriti na **tri samostalne izložbe domaćih autora**koje se odvijaju u okviru popratnog programa.

[![unnamed-3](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/09/unnamed-3.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/09/unnamed-3.jpg)

**Davor Konjikušić: Autocesta*

Prva od njih otvara se u **Galeriji Šira** već u **utorak, 5. rujna u 18 sati**. Riječ je o izložbi***Autocesta* Davora Konjikušića**. Istražujući prostorne tragove nekadašnjeg Autoputa “Bratstva i jedinstva”, današnje autoceste A3, Konjikušić iščitava povijest rada, vlasništva, političkih sustava i društveno-ekonomskih odnosa. Autocesta predstavlja metaforu za priču o društvu, radu i radniku, kao i prostor u kojem su vidljivi svi politički i ekonomski antagonizmi društva danas. Intervenirajući u arhivske materijale, kroz cenzuriranje pogleda i namjernu nedosljednost u njegovom brisanju, akterima autor ostavlja moć da pogled uzvrate i postave pitanje o nametnutom povijesnom diskontinuitetu i svojoj društvenoj poziciji. Autorskim fotografijama i intervencijama u suvremenom pejzažu unosi svoj pogled konstruirajući pitanja o svijetloj ili mračnoj prošlosti. Kroz zidne novine obrađuje najvažnije točke povijesti autoceste stvarajući time otvoren prostor za nova i drugačija iščitavanja.

**Davor Konjikušić** rođen je u Zenici (Bosna i Hercegovina) 1979. godine. Diplomirao je snimanje (BA) i fotografiju (MA) na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Koristi fotografiju kao primarni medij za artikuliranje svog umjetničkog koncepta u kojem istražuje odnos između privatnog i javnog, intimnog i socio-političkog. U svojoj umjetničkoj praksi Konjikušić kombinira fotografiju s tekstom, arhivskim materijalima, pronađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografije u uspostavi sustava moći i nadzora. Živi i radi u Zagrebu. Naš veliki intervju s Davorom potražite **[ovdje](https://vizkultura.hr/razrjesavanje-intime-izuzetno-je-bitna-stvar/)**.

*Autocestu* možete pogledati**do 25. rujna**., a u Galeriji Šira održat će se i **razgovor s autorom** o ovom projektu u petak,**8. rujna u 15h**.

[![Jeliba, muette (2013) Bamako, Mali; 02.02.2013./ President Hollande shakes hands with Malian political and army elite before leaving the Bamako airport. © Danko Stjepanovic/SIPA](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/09/unnamed-2-1.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/09/unnamed-2-1.jpg)

**Danko Stjepanović: Jeliba, muette*

U **četvrtak, 7. rujna u 20 sati** u **Oris – Kući arhitekture** otvara se izložba**Danka Stjepanovića *Jeliba, muette*** u kojoj autor istražuje percepciju vlastite prošlosti koristeći tuđu prošlost kao ogledalo. Projekt se odvija na obali rijeke Niger (Jeliba na jeziku naroda Bambara) u vrijeme kada su odjeci Arapskog proljeća dosegli subsaharsku Zapadnu Afriku. Mali je uzdrman i javlja se nemir. Kao u bilo kojem području s, kako se to često kaže, “bogatom poviješću”, slojevi su debeli i obrisi narativa posrću pod vlastitom težinom. Zajednice sa sjedilačkim i nomadskim načinom života (uglavnom Tuarezi) stoljećima se sukobljavaju, tražeći politički iskaz vlastitih vrijednosti. U suvremenom kontekstu, u kojem je kolonijalna prošlost prožeta s formalnim i neformalnim utjecajima Zapada i Istoka, državnih i nedržavnih ‘igrača’, ovi pokušaju mogu se doimati uzaludnima i naivnima, no oni su duboko ukorijenjeni u ranije spomenutom strahu od života bez narativa.

**Danko Stjepanović** rođen je u Sarajevu u Bosni i Hercegovini 1980. godine. Nakon što se pridružio francuskoj fotografskoj agenciji Sipa Press, radio je kao fotonovinar nekoliko godina uglavnom na Balkanu, ali i u Sjevernoj i Zapadnoj Africi. U to vrijeme počeo je paralelno raditi na nizu fotografskih serija nazvanih Cenotaph. Sa snažnim refleksivnim referencama na vlastitu prošlost, serije su fokusirane na mehanizme iza političkih, ekonomskih i socijalnih mijena. Velik dio njegove sveukupne fotografske prakse čine suradnje s drugim vizualnim umjetnicima, piscima, arhitektima te u kazalištu. Živi u Londonu.

Izložbu možete pogledati **do 14. rujna**, a preporučamo da svakako pročitate i opsežan intervju s autorom na **[ovom linku](https://ovmag.org/hr/intervju-danko-stjepanovic/)**.

[![unnamed](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/09/unnamed-1-1024x1024.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/09/unnamed-1.jpg)

**Dragana Jurišić: YU – Izgubljena zemlja*

U**petak, 8. rujna u Galeriji AMZ**otvara se izložba **Dragane Jurišić *YU: Izgubljena zemlja***s početkom**u 20 sati**. Autorica predstavlja svoje poznato istoimeno djelo u kojem, koristeći fotografiju i tekst, ponovno proživljava svoje iskustvo Jugoslavije i u sebi preispituje konfliktne emocije i sjećanja na zemlju koje više *nema.*“Nazivam se izgnanicom, a ne iseljenicom — zato što ne mogu, čak i kada bih htjela, vratiti se ‘kući’. Na popisu stanovništva 1990. godine bilo mi je uskraćeno pravo da se izjasnim kao Jugoslavenka, što je nacionalnost s kojom sam se poistovjećivala od rođenja. Kao dijete Hrvata i Srpkinje, bila sam pomalo zbunjena. Popisivačev odgovor na moje pitanje zašto nije moguće izjasniti se kao Jugoslavenka bio je vrlo sličan nečemu što je Mussolini jednom izjavio: ‘Jugoslavija ne postoji. To je heterogeni konglomerat kojeg ste sklepali u Parizu.'”, kaže Dragana.

**Dragana Juri****šić**, čiji smo fotografski projekt ***Moja Neznana Ja***objavili prošloga listopada u našem Fotodromu (pogledajte ga **[ovdje](https://vizkultura.hr/fotodrom-dragana-jurisic/)**) djeluje pretežno u mediju fotografje, filma i instalacije. U svom radu bavi se temama kao što su rod, stereotipi i posljedice izgnanstva i izmještenosti na sjećanje i identitet. Njen magistarski rad iz 2008. godine dobio je posebnu pohvalu, a do danas je primila niz nagrada, poput posebnog priznanja u sklopu Dorothea Lange and Paul Taylor Prize od Sveučilišta Duke te brojne stipendije i nagrade za projekte. U prosincu 2013. dovršila je svoj doktorski rad i privela kraju važan trogodišnji projekt ‘YU: Izgubljena zemlja’ koji je kulminirao hvaljenom putujućom izložbom i knjigom. Njezini radovi nalaze se u brojnim zbirkama, uključujući Irish State Art Collection, a izlagala je u Irskoj i inozemstvu.

Izložba je otvorena **do 20. rujna**.

Sve informacije o ovogodišnjem Organu Vida potražite na službenoj internetskoj stranici **[ovfestival.org](https://ovfestival.org/hr/)**.