“Ponekad je teško pisati o stvarima koje proživljavaš, teško je ostati objektivan. Isto tako je kad pokušavaš ispričati priču o gradu u kojem živiš, to je kao kad te pitaju da se opišeš u nekoliko kratkih crta”, započinje osječki fotograf Tomislav Marcijuš priču o svojoj novoj fotografskoj seriji posvećenoj Osijeku. Osijek Otherside predstavlja jednu ponešto drugačiju perspektivu na grad, traganje za njegovom manje istraženom i nježnijom, sanjivom stranom. Spajajući svoj interes za arhitekturu i povijest lokalnog graditeljstva s fotografskim medijem, autor gradi seriju kojom dominira atmosfera.
“Kao najveći grad istočne Hrvatske, Osijek obiluje raznim arhitektonskim ostvarenjima, ali još posebnijim čini ga njegova fragmentiranost još od vremena kada su se donji i gornji grad spojili s baroknom Tvrđom. Arhitektura je Osijek oduvijek činila fotogeničnim i privlačnim, a paralelno s tim nosi melankoličnu atmosferu koja ga prati iz prošlosti”, pojašnjava autor i dodaje: “Serija bilježi niz raznih i skrivenih lokacija po Osijeku koje sam otkrivao zadnjih nekoliko godina fotografirajući i tražeći lokacije za razne projekte. Ova serija predstavlja drugu stranu grada, zabačeniju, mističniju, i kao takva služi kao svojevrsni vremeplov u neka prošla vremena.”
“Mnogi će Osijek prepoznati po baroknoj Tvrđi, secesijskom nizu na Europskoj aveniji, katedrali, pješakom mostu, Poštanskoj palači i kinu Urania. Grad Osijek poznat je i po mnogim drugim arhitektonskim stilovima kao što su spoj neobaroka i secesije u Villi Reisner, neobarokna Palača Maksimović, historicistički Hotel Royal, secesijska Villa Batory, neobarokni Sokolski dom te zgrada FINA-e koja je adaptirana u duhu eklektičnog manirizma. Također, ne treba zaboraviti ni poznata djela moderne arhitekture kao što je nogometni stadion Gradski vrt, hotel Mursa, kino Europa, kompleks Elektroslavonije, nova zgrada Građevinskog fakulteta. Osijek je grad koji je također imao sjajne i svjetski priznate arhitekte poput Ljudevita Pelzera, Viktora Axmanna, Josipa Tešije, Radovana Mišćevića. Velika imena koja su ostavila neizbrisiv trag u ovome gradu. Uvijek se volim referirati na svoju građevinsku struku, ona se provlači kroz svaki moj rad”, ističe autor.
Ipak, ova serija fotografije ne zadržava se samo na afirmiranju melankoličnog pogleda u neka prošla vremena, već nastoji uputiti i na aktualno stanje: “Osijek ima neiskorištene potencijale, što prikazuje i ova serija, ima bogatu arhitektonsku povijest na koju možemo biti ponosni, ali je potrebno kontinuirano održavanje i ulaganje u grad, kako bi mogao postati ono što zaslužuje i maksimalno iskoristiti svoje potencijale”, zaključuje autor.
