Na mrežnim stranicama Društva arhitekata Zagreba (DAZ) objavljeni su rezultati arhitektonsko-urbanističkog natječaja za izradu idejnog rješenja za Gradski bazen Zaprešić.
Grad Zaprešić, s populacijom od 26.000 stanovnika, suočen je s rastućom potrebom za sportskim i rekreacijskim sadržajima. Planirani gradski bazen pružit će novi prostor za sport, rekreaciju i druženje građana svih generacija. Ovim natječajem, cilj je bio osigurati suvremeno, funkcionalno, ekonomično i održivo rješenje novog sportskog sadržaja koji će obogatiti postojeću sportsku i društvenu infrastrukturu te time unaprijediti kvalitetu života za stanovnike Zaprešića. Planirana izgradnja Gradskog bazena uz ulicu bana Josipa Jelačića predstavlja i daljnji korak u urbanoj aktivaciji tog dijela grada.
U propisanom roku zaprimljeno je u cijelosti kompletnih četrdeset i četiri rada koje je valorizirao Ocjenjivački sud u sastavu: Vjera Bakić, dipl.ing.arh., predsjednica OS-a; Zoran Boševski, dipl.ing.arh.; Tomislav Kušan, dipl.ing.arh.; Elena Tikvić, dipl.ing.arh.; Matija Fegeš, dipl.ing.arh, zamjenik člana OS-a; Miran Pokupec, dipl.ing.građ.; i tehnička savjetnica OS-a Marina Penezić, mag.iur. Odluke o dodjeli nagrada dodijeljene su na temelju prethodno postavljenih kriterija: jasnoća i kvaliteta ideje cjelovitog rješenja; suvremenost i autentičnost rješenja; estetske i oblikovne kvalitete rješenja; funkcionalnost rješenja; racionalnost, ekonomičnost i provedivost rješenja.
Sve radove možete pogledati ovdje, a nagrađena rješenja u nastavku.
I. nagrada
Autori: Vedran Pedišić, Dino Špadina, Erick Velasco Farrera, Stipe Gašpar
Suradnici: Boris Baljkas, Matej Mauhar, Željko Bertić
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Projekt gradskog bazena Zaprešić temelji se na stvaranju snažno krajobrazno integriranog sportskog centra, gdje se prostorni program gradskog bazena i teren oblikuju kao jedinstvena i neraskidiva topografska cjelina natkrivena velikim arhetipskim krovom. Ispod krova se nalaze svi javni sadržaji gradskog bazena: unutarnji i vanjski bazeni smješteni su u topografski upuštenom terenu koji stvara zaštićenu zonu za boravak kupača, dok uzdignuta plato-lamela prema sjeveru skriva servisne a otvara ulazne sadržaje prema prostorima bazena i prirodi. Na taj način oblikuje se jasna podjela na “viši” ulazni dio s vanjskim pristupnim trgom i parkiralištem i “niži” dio sa skrivenim servisima i bazenima. Staklena opna omogućuje kontinuirane vizure prema šumi i vanjskim sportskim zonama. Ulazni prostor u prostornom dojmu koncipiran poput velike unutarnje verande ispod krova otvara i objedinjuje sve javne funkcije: caffe bar, tribinu, upravu i fitness te uspostavlja snažan vizualni kontakt s kupačima. Krov je karakterističan četverostrešni element velikog raspona, poduprt ritmom drvenih rešetkastih nosača s vlačnim čeličnim zategama i tankim drvenim stupovima. Vanjski programi postavljeni su oko kružne trim staze od 500 m koja definira kontroliranu rekreacijsku zonu. Projekt precizno reagira na kontekst, s jasno definiranom pozicijom ulaznog trga i kvalitetno artikuliranim javnim pristupom. Koncept elementarnog lebdećeg krova predstavlja snažan arhitektonski element koji daje identitet projektu, a elegancija forme dodatno je naglašena plitkom kućom koja omogućuje vizualnu propusnost i snažno otvaranje prema prirodi. Velike strehe stvaraju na obje etaže kvalitetne socijalne prostore za boravak kupača i posjetioca.
Pohvaljuje se elementarnost i arhitektonski izričaj određen nosivom konstrukcijom visokih drvenih stupova koji nose filigransku drvenu konstrukciju krova, oblikovno čistu i dosljednu. Pojavnost koju karakterizira stvorena lakoća konstrukcije krova kao autonomnog elementa i transparentnost staklenih pročelja podsjeća na paviljone te je u zadanom kontekstu uvjerljiva. Veliki krov bazena uvjerljivo oblikuje vizuru grada s istočne ulice, a kuća uspijeva formirati kvalitetne vizure i pročelja sa svih strana. U impresivnom prirodnom okruženju, izraženom topografijom i elementarnošću konstrukcije velikog krova, projekt uspijeva stvoriti autentično socijalno mjesto za intenzivan sportski život zajednice.
II. nagrada
Autori: STUDIO PLOCA (studio slab d.o.o.), Frane Stančić, Hana Marisa Mohar, Marija Katarina Novak, Romana Dusper, Tomislav Tabain
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Parcela na kojoj je smještena zgrada gradskog bazena Zaprešić podijeljena je na prostorne sklopove prema gradaciji od urbanog prema naturalnom, od čvrstog prema prozračnom. Znatna pažnja je posvećena hortikulturnom uređenju parcele na inventivan, promišljen i originalan način. Posebno se ističe tretman tehničkog korita kanala u mekano oblikovani vodotok prirodnog izgleda koji se dobro uklapa u okoliš. Zona vanjskih bazena je smještena preblizu glavnoj prometnici, pa time izlazi iz okvira dosljedne razrade terena.
Unutarnji prostori su postavljeni jasno, pregledno i na funkcionalan način, sukladno namjeni, te čine kretanje korisnika po objektu jasnim, logičnim i jednostavnim. Uvlačenje prirode na južnom pročelju uspješno razbija veliki volumen samog objekta, te ga omekšava. Nosiva konstrukcija je dobro riješena po principu kontrasta dvaju volumena, sjevernog bloka kao kompaktne AB konstrukcije, dok upotreba čelične prostorne Mero rešetke iznad bazenskih dvorana čini prostor prozračnim, te usklađuje formu i funkciju. Konstruktivno rješenje dosljedno je konceptu rješavanja zadatka čitavog kompleksa, baziranom na gradaciji čvrstoće sukladno funkcijama.
Oblikovno objekt djeluje racionalno i kompaktno, vizualno je lako čitljiv i skladan, te dobro uklopljen u okoliš. Uspješno odgovara na niz izazova ovog zadatka: od odgovora na kontekst, stvaranja novih ambijenata i vrijednosti, do funkcionalno i racionalno organiziranih sadržaja unutar same zgrade koje prati i racionalan pristup rješavanju konstrukcije.
III. nagrada
Autorice: Anita Karaman, Dora Komenda, Ana Krstulović
Suradnici: Dino Bakić, Boris Trogrlić, Dinko Žuvela, Niko Žuvela
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Prijedlog ovog rješenja ambiciozno gradi u dijalogu prirodnog i artificijelnog svoj koncept. Iz te premise prikazuje se višeznačnost elemenata koji se u ovom sadržaju funkcionalno prikazuju kao imperativ: kako zidova, tako i krova. Zidovi, sadržajno i situacijski, ograđuju i zaštićuju prostor bazenske dvorane od pristupnih prometnica, uspostavljaju jasno lice budućeg bazena prema gradu te određuje njegovu volumetriju. Ona je jasno razdijeljena sukladno programu na niske prizemne servisne traktove na koje se oslanja longitudinalni i nenametljivi, transparentni volumen bazenske dvorane, određen svjetlosnim krovom. Glavni pristup bazenskom kompleksu ostvaruje se s istoka markantnim širokim ulaznim trgom, u čijem se produžetku otvara direktan pogled na čitavu bazensku dvoranu.
Funkcionalne cjeline su ispravno riješene. Rješenje se vješto prilagođava konfiguraciji terena s obzirom na sjevernu prometnicu pa je sporedni ulaz riješen sa sjevera, a glavni pješački pristup s istoka sugerira uvjerljivu atmosferu pristupnog trga kao socijalnog mjesta susreta prisutnog u vizuri grada. Glavni funkcionalni sklopovi u okviru bazenske dvorane smještaju se uz postavljene zidove sjeverno, uvodeći sadržaj wellnessa na južno pročelje bazenske dvorane što je, iako intrigantno, dvojbeno kao rješenje. Iz takve koncepcije južno pročelje zadržava glavnu bazensku dvoranu djelomično zatvorenom, ali omogućuje stvaranje intimnih mikroprostora unutar dvorane. Kroz polupropustan prostorni sloj, bazenska se dvorana povezuje s vanjskim prostorima bazena, insceniranim u prirodi: sunčalište, vanjska terasa wellnessa, vanjski prostori vježbališta i vanjska kupališta. U takvom konceptu sadržaji koji moraju biti u određenom sanitarno kontroliranom režimu pokazuju manjkavosti.
U načinu istovremenog korištenja unutrašnjeg i vanjskog bazena koji su razdvojeni vrtom preko niza zelenih površina i igrališta, teško je ostvariti ispravnu funkcionalnu organizaciju u režimu korištenja vodenih sadržaja. Ograde na taj način isto tako postaju izražen formativni element. Konstrukcija krova bazenske dvorane od drvenih lameliranih tlačnih lukova u ovoj formi predstavlja izazov za izvedbu iz razloga tehnologije lameliranja i izrade alata i kalupa koji bi bili potrebni za njezinu izvedbu ali istovremeno stvara svojom elementarnošću jedinstvenu atmosferu bazenske dvorane.
Strategija redukcije, nenametljivost, horizontalnost, dijalog s gradom i osjetljivost prema zatečenoj prirodi i topografiji kao i elementarna, ali radikalna materijalnost i prisutnost hibridne konstrukcije drveta i betona koja stvara autentičan ambijent bazenske dvorane, čine ovaj projekt vrijednim doprinosom u rješavanju postavljenog zadatka.
IV. nagrada
Autori: Lea Pelivan, Toma Plejić
Suradnici: Luka Bosnić, Fran Hodalj, Domagoj Leko, Matija Poštenik, Izvor Simonović-Majcan
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Gradski bazen Zaprešić koncipiran je kao veliki vodeni gradski park, a čini ga niz raspršenih elemenata (paviljona) koji su u međusobnoj interakciji. Autor predlaže sklop građevina kao rješenje, gradski vodeni park. Rješenje je suvremeno koncipirano, obuhvaća cijelu česticu, a namjera mu je objediniti sve “plutajuće” elemente u parku kao i otvoriti se sadržajima izvana. Autor konzekventno provodi koncept “vodenog parka” kao odabir u kojem smješta sve elemente i sadržaje u organizaciji paviljona. Svi elementi glavne dvorane bazena i pratećih sadržaja su izvrsno planirani i u funkcionalnom smislu, kao i ambijentalno. Kružna staza (bicikli, role, rekreativci) je u većem dijelu nužno izvan ograde kompleksa zbog kontrole, ali je intenzivno prisutan kao element koji doprinosi kvaliteti projekta.
Takav koncept rezultira atraktivnim pojedinačnim dijelovima i ambijentima, ali i predimenzioniranim oplošjem vanjske opne i primjereniji je sadržajima vezanim uz turističku namjenu. Veliki kontrastni element volumena bazenske dvorane planira se dematerijalizirati mrežastom zakrivljenom ovojnicom perforiranog lima koja štiti zonu nadsvjetala od pregrijavanja, a prostor se koristiti za otklapanje fasadnih modula za potrebe pasivnog hlađenja i ventiliranja.
U ovom dijelu upitno je koliko je moguće veliku dvoranu pasivno hladiti preko prirodnog otvaranja ovojnice. S obzirom na funkcionalne zahtjeve gradskog bazena ovako planirani koncept zahtjeva veće ulaganje. Povezivanje svih elemenata u paviljonskom modelu moguće je samo u deniveliranim elementima s obzirom na topografiju, tako da bi bilo teško izvedivo povezati elemente u nivou bez velikih intervencija u prirodnu konfiguraciju terena. U tom smislu se koncept gradskog bazena kao “vodenog parka” otkriva kao manje uspješan za planirani program.
V. nagrada
Autori: Dominik Lovrečić, Nina Barać
Obrazloženje Ocjenjivačkog suda: Arhitektonskim elementom tamnih drvenih trijemova koja u sjećanja prizivaju povijesna, životopisna kupališta, autor vješto i precizno stvara ograđeni, izdvojeni svijet gradskog bazena. Zadani prostorni program artikulira unutar dva karakterom i klimom oprečna, ali ravnopravna prostora: bazensku dvoranu, orijentiranu prema gradu i pristupnoj ulici, koja se harmonično, svojom horizontalnošću uklapa u postojeći kontekst i klaustar vanjskog kupališta kao isječak prirode, mjesto meditacije ali i intenzivan socijalan prostor grada, svojevrsni iznenađujući kontrapunkt strogoći i neutralnosti bazenske dvorane. Između navedena dva prostora unutrašnjim zatvorenim, longitudinalnim vrtovima ostvaruje glavne pješačke pristupe sa sjevera i juga koji se susreću u prostranom ulaznom halu, istovremeno glavnom ulazu u sve prostorne cjeline.
Prostorni program je sukladno funkcijama organiziran po etažama na logičan i prihvatljiv način. Garderobe za rekreativne posjetioce u prostoru zatvorenog bazena podijeljene su na deset identičnih odvojenih prostora, a klupske garderobe smještene su u podrumu što stvara duge korisničke puteve. Ulazi u garderobe i sanitarije na vanjskom bazenu direktno su riješeni s otvorenog trijema, a broj garderobnih ormarića nije primjeren broju posjetilaca u odnosu na veličinu bazena.
Vanjsko oblikovanje je pročišćeno, jednostavno i nenametljivo, te, stoga dobro korespondira s okolinom. Vizualno interesantno i atraktivno su riješena pročelja, na kojima dinamiku stvara dijalog nejednako širokih horizontala drveta s vertikalnim rasterom drvenih trijemova koji okružuju elementarni volumen zgrade. Drveni trijemovi štite od sunca, ograđuju, propuštaju prirodu, pretvaraju se u sanitarno-garderobne prostore vanjskog kupališta, stvaraju aktivna i kvalitetna mjesta boravaka u sjeni. Bezvremena pojavnost velike kuće sa socijalnim prostorima grada, kontrapunkt monumentalnosti i divljine prirode stvoren elementarnošću i naizgled ‘običnim’ arhitektonskim sredstvima gotovo posuđenim iz okoline, čine ovaj projekt vrijednim doprinosom u rješavanju postavljenog zadataka.
