Umjetnost glitcha, kako sam naziv i navodi, polazi od namjernog istraživanja greške, digitalnog ili analognog, pretvarajući grešku, odnosno glitch, u samosvojan estetski i umjetnički element. Glitch umjetnici nastoje produbiti razumijevanje tehnoloških procesa koji stoje u pozadini stvaranja i cirkulacije vizualnih ili zvučnih informacija i ujedno ukazuju na nestalnost i nesavršenost tehnologije, ali i na mogućnost da se njome stvori nešto poptuno neočekivano. Arhitektica Mirna Udovčić, koja je na krajem prošle godine održanom Zagrebačkom salonu odnijela jednu od šest jednakovrijednih nagrada (njezin nagrađeni rad predstavili smo ovdje), u svom je umjetničkom projektu Hatch Leaks koristila greške koje se događaju u programu AutoCAD, već desetljećima uobičajenog digitalnog alata za stvaranje arhitektonskih nacrta, i proizvela seriju digitalnih grafika.
U svakodnevoj arhitektonskoj praksi izrade tehničkih nacrta uglavnom koristim program AutoCAD. AutoCAD nije savršen. Ponekad se dogode glitchevi, poput dobroćudnih meteoroloških pojava. Tema ovih radova su glitchevi šrafura, odnosno hatcheva* koji nekad znaju poludjeti, iscuriti iz zadanog oblika i šrafirati cijeli crtež. Svaka vrsta šrafure ima svoju neuhvatljivu varijaciju raspada. One žive svoj divlji, buntovni život i opiru se inženjerskoj egzaktnosti tehničkog crteža. Njihova estetika je nepredvidiva. Glitch je moj saveznik, mala sreća, kreativni revanš. Zajedno s glitchevima parazitiram pritisak konstantne uredske produktivnosti i inženjerske svrhovitosti.
Arhitektura je spora i egzaktna, a rezultira projektom tj. izgradnjom. Ovim pristupom bilježim upravo suprotno – nestalnost i labilnost programa koji arhitekturu stvara.
Nesavršenost programa predstavlja dokument jednog vremena. Ovim radovima pokušala sam uhvatiti neobične trenutke u vizualnom okolišu arhitektonskog rada.
*Raster, odnosno šrafura (eng. hatch) se u arhitektonskim nacrtima odnosi na označavanje materijala. U ovom radu koriste se hatchevi cigle(AR-BRSTD), mreže(NET) i pluta(CORK).
