---
title: "Galerija Forum bez distance"
url: "https://vizkultura.hr/galerija-forum-bez-distance/"
type: "post"
published: "2026-11-19T09:08:17+01:00"
modified: "2026-11-19T11:01:18+01:00"
author: "autorica: Karla Despot"
description: "O Galeriji Forum s njezinim užim timom, voditeljem Feđom Gavrilovićem i stručnom suradnicom Hanom Martom Jurčević-Bulić"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "UMJETNOST"
post_tag:
  - "feđa gavrilović"
  - "galerija forum"
  - "hana marta jurčević bulić"
  - "introspekcije galerijskog"
  - "KIC Zagreb"
---

# Galerija Forum bez distance

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/naslovna-forum-web-1024x596.gif)

Osnovana 1969. godine na inicijativu **Ede Murtića**i skupine umjetnika, zagrebačka**Galerija Forum** tijekom više od pola stoljeća prošla je put od samoupravno organizirane prodajne galerije do javnog izložbenog prostora. O njezinu modernističkom nasljeđu, društvenoj ulozi i budućnosti za naš projekt Introspekcije galerijskog govori kustos i voditelj galerije**Feđa Gavrilović**, dok **Hana Marta Jurčević-Bulić**kroz **Digitalni arhiv KIC-a** otkriva manje poznate slojeve njezine institucionalne povijesti.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-6-1-1024x683.jpg)

***Hana Marta Jurčević-Bulić i Feđa Gavrilović / foto: Inia Herenčić**

U **Galeriji Forum** tog se jutra nije razgovaralo samo o umjetnosti. Dok je naša fotografkinja**Inia Herenčić**snimala Feđu Gavrilovića, u KIC je svratio njegov poznanik iz središta Zagreba, noseći čvarke i luk. Fotografiranje se nakratko pretvorilo u spontano druženje i zajednički obrok – prizor koji vjerojatno neće pronaći svoje mjesto u službenim kronologijama galerijskog djelovanja, ali koji, prema Gavrilovićevu tumačenju, prilično točno opisuje kakvim prostorom želi upravljati.

***To govori o tome što želim da Galerija Forum bude – narodsko mjesto***, poručuje kustos i voditelj galerije, prepričavajući jutarnju epizodu koja se svojom neposrednošću gotovo programatski suprotstavlja predodžbi galerije kao distanciranog prostora namijenjenog isključivo upućenoj publici.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-24-683x1024.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-18-1-683x1024.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-19-683x1024.jpg)

U toj naizgled usputnoj anegdoti nazire se indikativan segment izvorne zamisli Galerije Forum. Smještena u Teslinoj ulici, u modernističkom interijeru**Vjenceslava Richtera**, galerija se velikim ostakljenim površinama i obiljem dnevne svjetlosti otvara neposrednom gradskom okruženju. Pogled s ulice dio je iskustva izložbe, a prolaznik potencijalni posjetitelj. Za razumijevanje takve koncepcije, ali i osobitog položaja Foruma u zagrebačkom galerijskom sustavu, potrebno je osvrnuti se na 1969. godinu, kada je slikar **Edo Murtić**, zajedno sa skupinom istaknutih umjetnika, osmislio institucionalni model prilagođen jugoslavenskom samoupravnom sustavu i tadašnjim mogućnostima tržišta umjetnina.

Galerija Forum započela je s djelovanjem 14. srpnja 1969. godine u okviru tadašnjeg**Centra za kulturu i informacije**. Uz Murtića, među njezinim osnivačima bili su umjetnici**Kosta Angeli Radovani, Belizar Bahorić, Raoul Goldoni, Ksenija Kantoci, Ante Kuduz, Ferdinand Kulmer, Vlado Gotovac, Ivan Lovrenčić, Stevan Luketić, Virgilije Nevjestić, Oton Postružnik, Zlatko Prica, Nikola Reiser i Frano Šimunović**. Njihovo okupljanje nije proizašlo isključivo iz zajedničkih estetskih afiniteta, premda je galerija u početnim desetljećima bila snažno povezana s poslijeratnim modernizmom, apstrakcijom i slobodnijim oblicima figuracije. U temeljima osnivanja nalazio se i izrazito praktičan problem: kako uspostaviti sustav prodaje umjetničkih djela u društvu koje je poticalo njihovu kupnju, ali istodobno otežavalo privatno galerijsko poduzetništvo. U toj proturječnosti Feđa Gavrilović prepoznaje Murtićevu organizacijsku inventivnost i sposobnost snalaženja unutar tadašnjih političkih i institucionalnih okolnosti. ***U Jugoslaviji je bilo teško osnovati privatnu galeriju. Mjesto gdje bi se prodavala umjetnička djela. Mjesto koje olakšava egzistenciju umjetnicima. Ali ista je ta država nudila porezne olakšice kupcima umjetnina. Kako spojiti umjetnika i zainteresiranu publiku, ako država već ne podržava ‘ulazak trgovaca u hram’, odnosno ne gleda blagonaklono na mogućnost da bilo tko prodaje umjetnost i postavlja, zato, mnoge birokratske prepreke? Domišljali su se ljudi svakojako. Čuo sam desetak priča o desetak ‘prvih privatnih’ galerija u bivšoj državi. Neki su se, poput slavne Šire i gorgonaških joj stupova, domišljali tome da u uokvirivaonici, ili kavani ili nekom drugom obrtu osnuju privremenu galerijsku djelatnost. Ali Murtić je bio, ipak, majstor. Slikarstva, politike, društvene inteligencije.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Umjetnici-GF-2.-izlozba-1969.-Snimio-Branimir-Bakovic-1-1024x1024.jpg)

***Umjetnici GF, 2. izložba, 1969. / foto: Branimir Baković**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Joan-Miro-II-1970.Snimio-Branimir-Bakovic-1010x1024.jpg)

***Joan Miró II, 1970. / foto: Branimir Baković**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Edo-Murtic-1972.Snimio-Branimir-Bakovic-1024x1024.jpg)

***Edo Murtić, 1972. / foto: Branimir Baković**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Raoul-Goldoni-1974.Snimio-Branimir-Bakovic-991x1024.jpg)

***Raoul Goldoni, 1974. / foto: Branimir Baković**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/John-Lewis-i-BP-Convention-1976.-Snimio-Branimir-Bakovic-1024x1024.jpg)

***John Lewis i BP Convention, 1976. / foto: Branimir Baković**

Rješenje je pronađeno unutar postojeće javne ustanove, u obliku galerije čijim su programom upravljali sami umjetnici. Nastao je svojevrstan institucionalni hibrid u kojem su se isprepletali principi samoupravnog organiziranja, prodajna djelatnost i modernistička koncepcija umjetničke autonomije. ***Sa skupinom slikara ‘članova galerije’ unutar Centra za kulturu i informacije osnovao je samoupravnu jedinicu Galerije Forum godine 1969. Glavni cilj – naravno, profit! Galerija Forum osnovana je kao prodajna galerija unutar gradskog poduzeća, a ‘članovi galerije’, danas čudna i nejasna konstrukcija, bili su zapravo njezini samoupravljači, što je isto čudna i nejasna idejna konstrukcija danas***, objašnjava Gavrilović.

Zanimljivo je da su se u približno istom razdoblju, premda u drukčijim društveno-ekonomskim okolnostima, na Zapadu razvijali modeli galerija kojima su također upravljali umjetnici. ***Dok su se umjetnici u samoupravnoj Jugoslaviji domišljali kako iskoristiti državne poticaje za prodaju svojih umjetnina građanstvu, njihovi su se kolege na Zapadu liberalnog tržišta susretali sa sličnim izazovima. Godine 1970. tako je u New Yorku osnovana galerija White Columns, kao artist-run-gallery, dakle model izlagačkog prostora kojim upravljaju umjetnici. Zanimljivo, na Zapadu prodaja nije bila prvenstveni motiv osnivanja takvih centara, već eksponiranje umjetnika i alternativnih praksi za koje etabliranije galerije ne bi imale sluha. Vjerojatno zato jer je njima tržište već bilo snažno usustavljeno, pa je ostalo i malo prostora za alternativne tržišne modele.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-4-683x1024.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-3-683x1024.jpg)

Za razliku od pojedinih zapadnih inicijativa koje su se nastojale odmaknuti od etabliranoga galerijskog sustava i osigurati prostor eksperimentalnim praksama, Forum je unutar jugoslavenskog institucionalnog okvira tražio način snažnije tržišne i profesionalne afirmacije umjetnika. Ta je neobična kombinacija modernističke umjetnosti, samoupravne organizacije i tržišne orijentacije obilježila njegovo formativno razdoblje, a rekonstrukcija njezinih konkretnih mehanizama danas pruža vrijedan uvid u organizaciju kulturnog života druge polovice 20. stoljeća.

Važnu ulogu u istraživanju te povijesti ima **Digitalni arhiv Kulturno informativnog centra**, koji okuplja građu iz šest desetljeća djelovanja ustanove. Riječ je o opsežnom dokumentacijskom projektu čiji se najveći dio odnosi upravo na**Galeriju Forum**i **Studio Galerije Forum**. **Hana Marta Jurčević-Bulić**, koja je sudjelovala u njegovu razvoju, ističe da je od početka bilo važno uspostaviti javno dostupnu platformu namijenjenu ne samo stručnoj zajednici nego i svima zainteresiranima za kulturnu povijest Zagreba. ***KIC je jedna od rijetkih kulturnih ustanova s vlastitim, javno dostupnim digitalnim arhivom koji obuhvaća šest desetljeća djelovanja. Njegova vrijednost nije samo u očuvanju kulturne baštine nego i u dostupnosti građe znanstvenicima, povjesničarima umjetnosti, studentima i istraživačima, ali i široj javnosti. Svaki zainteresirani korisnik može samostalno pretraživati, pregledavati i preuzimati dokumente. Najveći dio arhivske građe odnosi se na Galeriju Forum i Studio Galerije Forum, koji su tijekom desetljeća ostavili iznimno bogatu dokumentaciju o svojim izložbenim programima.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-9-1-1024x683.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-27-1-683x1024.jpg)

Rad na arhivu započeo je prije otprilike tri godine sustavnim prikupljanjem i sređivanjem fizičke građe. Polazište su bili katalozi, nakon kojih je istraživanje postupno obuhvatilo plakate, fotografije, pozivnice, publikacije, novinske članke i audiovizualne zapise. U početnoj su fazi obrađena 4.139 pojedinačna dokumenta, organizirana u 2.720 arhivskih zapisa. Digitalizirano je 625 kataloga s ukupno 15.625 stranica, više od 950 novinskih članaka, 811 plakata, oko 50 pozivnica, pet povijesnih publikacija, 1.687 fotografija i 280 negativa. Iza tih brojki stoji višegodišnji istraživački rad koji je zahtijevao koordinaciju različitih institucija, rekonstrukciju nepotpunih podataka i pozorno iščitavanje dokumentacije iz različitih razdoblja. ***Poseban dio istraživanja bio je moj boravak na HRT-u, gdje smo pregledavali i izdvajali audiovizualne zapise iz povijesti KIC-a, među kojima su i materijali koji sežu do 1964. godine. Jedan od zanimljivijih izazova bio je rad s arhivskim snimkama pohranjenima na IMX i Beta vrpcama. Svaku je vrpcu trebalo pojedinačno pregledati, premotavati i bilježiti vremenske kodove. Bio je to dugotrajan posao, ali i svojevrsno putovanje kroz povijest televizije, osobito kroz atmosferu 1980-ih i 1990-ih. Moram priznati da sam kroz taj proces posebno zavoljela HRT i njegovu arhivsku građu**,* prisjeća se Jurčević-Bulić.

Usporedno su istraživani novinski fondovi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, pri čemu je nerijetko trebalo rekonstruirati datume objave i identificirati članke povezane s pojedinim izložbama. Nakon dva ciklusa digitalizacije uslijedila je izrada mrežne platforme, a zatim i višemjesečno unošenje, datiranje i povezivanje dokumenata prema autorima, povezanim osobama i tematskim kategorijama. U njezinu osmišljavanju i tehničkoj realizaciji ključnu su ulogu imali **Marko Vuković** i **Slobodna domena**, dok su projekt financijski poduprli Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Zagreb. ***Rekla bih da najveći izazov nije bio samo opseg dokumentacije, koordinacija s različitim institucijama ili vrijeme potrebno za njezinu obradu, nego prije svega točnost, ustrajnost i očuvanje radnog elana tijekom višegodišnjeg procesa. U radu s tolikom količinom građe važno je ne izgubiti kontinuitet, motivaciju i želju da se započeto dovrši. Krenuli smo od kataloga kao temelja arhiva, a sve ostalo postupno se prikupljalo, istraživalo, obrađivalo i digitaliziralo. Svaka nova faza otvarala je dodatne mogućnosti istraživanja i nadopunjavanja građe, što je projekt činilo sve opsežnijim, ali i sadržajno bogatijim***, ističe.

Digitalizirana dokumentacija danas omogućuje preciznije razumijevanje odnosa između umjetnika osnivača, galerijskog vodstva i matične ustanove. Među osobito zanimljivim izvorima ističu se novinski tekstovi iz 1971. godine, poput *Dvije godine uspješnog rada* **Dušana Maleševića** i *Potrebno i živo žarište***Željka Sabola,** koji svjedoče o recepciji galerije u njezinu formativnom razdoblju. Za rekonstrukciju svakodnevnog funkcioniranja Foruma dragocjeno je i svjedočanstvo **Duška Pavlovića**, drugog ravnatelja KIC-a, zabilježeno u razgovoru za KIC podcast. Budući da je dio povijesne dokumentacije i knjiga stradao u požaru, njegova sjećanja pomažu nadopuniti praznine u sačuvanoj građi i rasvijetliti manje poznate aspekte prvotnog organizacijskog modela. ***Osnivači su kroz Savjet Galerije Forum sudjelovali u oblikovanju njezina programa. Pavlović pritom naglašava jednu važnu, a možda manje poznatu činjenicu: osnivači odnosno članovi Savjeta nisu za taj rad primali plaću. Savjet je određivao godišnji izložbeni program, koji su odobravali Centar i njegov ravnatelj, dok su zaposlenici ustanove preuzimali organizaciju, kustoske poslove i provedbu izložbi. Voditelj galerije bio je zaposlenik Centra, kao i djelatnici koji su se brinuli o njezinu svakodnevnom radu***, objašnjava Jurčević-Bulić.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-8-1-1024x683.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

Prema Pavlovićevim sjećanjima, važan dio galerijske produkcije odvijao se unutar samog KIC-a, gdje su se izrađivali plakati i pozivnice, fotografirala otvorenja te pripremali grafički materijali. U tim su poslovima sudjelovali **Želimir i Branimir Baković** te **Ivica Stančin** iz **Fotografičkog atelijera KIC**-a, dok su umjetnici prema potrebi surađivali i s vanjskim povjesničarima umjetnosti, primjerice pri pisanju kataloških predgovora. Galerijski program predstavljao se nadležnim samoupravnim interesnim zajednicama kulture radi financiranja, a prema Pavlovićevu svjedočanstvu, svaki je godišnji ciklus uključivao i samostalnu izložbu jednog od osnivača.

Ipak, model koji je obilježio prva desetljeća Galerije Forum nije ostao nepromijenjen. Osobito važna prekretnica dogodila se sredinom devedesetih, kada je za ravnateljskog mandata **Zvonimira Lisinskog** raspušten Savjet Galerije Forum. U Digitalnom arhivu sačuvan je intervju koji je Lisinski dao **Mladenu Plešeu**, objavljen u Nacionalu 15. ožujka 1996. godine pod naslovom *Raspustio sam Savjet Galerije Forum*. Dokumentacija iz tog razdoblja uključuje i televizijske priloge o polemikama koje su pratile status i budućnost galerije, među kojima je i izvještaj s tribine *Forum o Forumu*. Raspuštanjem Savjeta prekinuta je dotadašnja praksa neposrednog sudjelovanja umjetnika osnivača u programskom odlučivanju, čime se znatno promijenio odnos između galerije i uprave matične ustanove.

Devedesete su istodobno donijele temeljitu preobrazbu ekonomskog i kulturnog okruženja u kojem je Forum djelovao. Promjenom društvenog sustava izgubila se specifična logika njegova izvornog ustroja, dok se prodajna funkcija postupno povlačila pred neprofitnom izložbenom djelatnošću. Gavrilović o tom razdoblju govori s izrazitom kritičnošću prema vrijednosnim promjenama koje su zahvatile hrvatsko društvo. ***Dolaskom 1990-ih, promjenom ekonomskog modela i društvenim prevratom, Galerija Forum je zadržala još neko vrijeme prodajnu djelatnost. Međutim, kako su se društvene i estetske vrijednosti devedesetih srozale, srozala se i ponuda u Galeriji Forum. Od 2000-ih djelujemo kao jedna od mnogih galerija u sklopu kulturnih centara. Neprofitno. S obzirom na to da nema više modela članova-samoupravljača, odluke donose kustosi, ravnatelji, katkad s vijećem, katkad bez njega, ovisno o periodu.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Biserka-Baretic-2019-snimila-Jasna-Givens-1024x683.jpg)

***Izložba Biserke Baretić, 2019. / foto: Jasna Givens**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Ivan-Fijolic-2021-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x684.jpg)

****Izložba*Ivana Fijolića, 2021. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Josip-Vanista-2021-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x684.jpg)

****Izložba*Josipa Vanište, 2021. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Milan-Pavic-2021-snimio-Damjan-Tadic-1024x682.jpg)

****Izložba*Milana Pavića, 2021. / foto: Damjan Tadić**

Različiti organizacijski modeli, izmjene programskih politika i generacijski pomaci otvaraju pitanje može li se uopće govoriti o postojanom identitetu Galerije Forum. Njezino je povijesno nasljeđe nedvojbeno povezano s modernističkom umjetnošću, no njegovo očuvanje ne podrazumijeva nužno i trajnu privrženost istim estetskim paradigmama; Gavrilović pritom odbija ideju stabilnog galerijskog identiteta, smatrajući je teško održivom u okolnostima neprestanih društvenih i kulturnih mijena. ***Meni je tu najzanimljivija ideja sinteze prostora, ljudskog života i umjetnosti. Identitet grada, države, društva i pojedinca labilan je. Stoga ne mogu govoriti ni o kakvom identitetu galerije. Ona je tek jedna stanica u tom stalno mutirajućem organizmu. Neke stvari me više, a neke manje zanimaju. Osobno, volim priče o kontinuitetima, o nadovezivanju izraza kroz neku formu ili mit.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-14-1-1024x683.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

Za suvremeno kustosko djelovanje takvo nasljeđe podrazumijeva stalno pregovaranje između povijesnog kontinuiteta i novih umjetničkih praksi. U Forumu se taj odnos posebno jasno očituje u samom interijeru. Njegov autor **Vjenceslav Richter**, jedna od ključnih figura hrvatskoga poslijeratnog modernizma i član skupine EXAT 51, polazio je od ideje sinteze arhitekture, oblikovanja i likovne umjetnosti. Stoga svaki novi izložbeni postav ulazi u dijalog s već jasno artikuliranom prostornom koncepcijom. Gavrilović pritom upozorava na granice prilagodbi koje bi izbrisale temeljne značajke Richterova rješenja, obrazlažući svoj stav izvornom namjenom prostora: ***Galerija Forum smještena je u centru grada i ima goleme prozore koji je obasjavaju bogatim dnevnim svjetlom. Zbog toga su naše izložbe jako posjećene, posebno za naš kontekst, jedne kulturi vrlo nesklone sredine, a zbog toga dobijem i napadaje bijesa kada me neki pametni umjetnici i kustosi pitaju ‘može li se galerija zamračiti?’ Teoretski, da, može. Teško, ali može, no ona nije namijenjena za zamračivanje. To je modernistički prostor koji je projektirao Vjenceslav Richter, čovjek Bauhausa, EXAT-a i sinteze života i arhitekture. Prostor koji je zamišljen kao produbljenje ulice, svojevrsna umjetnička niša, ili baš – rimski forum, sa svim točkama javnog interesa koje se roje na njemu i svim poslovima koji se na njemu obavljaju i svim idejama koje se na njemu razmjenjuju. Ta želja nekih za zamračenjem samo govori koliko smo daleko od razumijevanja najprije sebe i vlastite prošlosti, a onda i svega što nas neposredno okružuje.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Dominik-Vukovic-2021-snimio-Jovica-Drobnjak-684x1024.jpg)

****Izložba*Dominika Vukovića, 2021. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Ico-Voljevica-2022-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x684.jpg)

***Ico Voljevica, 2022. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Glasovi-otpora-2023-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x684.jpg)

***Izložba “Glasovi otpora”, 2023. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Dvostruka-ekspozicija-2024-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x684.jpg)

***Izložba “Dvostruka ekspozicija”, 2024. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Otvorenje-izlozbe-Percepcije-2024-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x684.jpg)

***Otvorenje izložbe “Percepcije”, 2024. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/60-godina-KICa-2025-snimio-Mario-Kucera-683x1024.jpg)

****Izložba**“*KIC60″, 2025. / foto: Mario Kučera**

Ta otvorenost za Gavrilovića podrazumijeva i mogućnost da se galerija koristi izvan uobičajenoga izložbenog formata. Premda prostor nije jednako pogodan za sve vrste događanja, važnim smatra neposredan susret umjetnika i publike: ***Imali smo koncerte, modne revije, predstavljanja knjiga, performanse. Prostor možda nije idealan za sve to zbog akustike, ali, zapravo, svaka je izložba prilika za druženje i s umjetnikom i sa zainteresiranim građanima. Recimo, Petar Grimani je nedavno transformirao Galeriju u svoj atelje-laboratorij i tijekom cijele izložbe bio je u interakciji s posjetiteljima.***

Iz te je perspektive osobito zanimljiva **Grimanijeva** izložba *Forum i grad*, održana tijekom ljeta 2026. godine. Polazeći od ljudskog tijela kao mjere arhitektonskog i urbanog prostora, umjetnik je galeriju promišljao kroz odnos pojedinca, zajednice i gradskog ambijenta. Performativnim postupcima i neposrednim uključivanjem posjetitelja izložba je nadišla konvencionalni model prezentacije dovršenih umjetničkih objekata. Prostor je funkcionirao kao mjesto umjetničkog procesa, susreta i privremenih odnosa među sudionicima, nadovezujući se na Richterovo promišljanje sinteze umjetnosti i života, ali sada iz perspektive suvremenih participativnih i performativnih praksi.

Iako Gavrilović ne zagovara jedinstvenu programsku poetiku, u njegovu se kustoskom pristupu može prepoznati interes za radove koji otvaraju pitanja kolektivnog pamćenja, javnog prostora i društvenih vrijednosti. Ne skriva pritom činjenicu da se njegov odnos prema angažiranoj umjetnosti s vremenom mijenjao: ***U posljednje vrijeme zanimljiv mi je i aktivizam, kojemu sam se dugo opirao, no shvatio sam da je i galerija jedan legitiman poligon za kakvu-takvu borbu za ideje koje smatram društveno konstruktivnima. Naravno, ne umišljam da išta mijenjamo, niti da su svi koji se svrstavaju na jednu stranu ispravni. Zapravo, moj je credo – ‘non credo’. Što ne znači da ne treba pokušati izreći nešto. Makar nastradao zbog toga. A nastradat ću sigurno, samo treba umrijeti sa slatkim okusom u ustima, nikako s gorčinom.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-16-683x1024.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-15-683x1024.jpg)

Pristup o kojem govori posebno je došao do izražaja u izložbi *Sjećanje na pobjedu – Trg maršala Tita*, održanoj u lipnju 2025. godine. Polazeći od pitanja antifašističke baštine i njezine prisutnosti u suvremenom javnom prostoru, izložba je okupila umjetnička djela različitih generacija, medija i povijesnih konteksta. Među zastupljenim autorima bili su **Antun Augustinčić, Marino Tartaglia, Zlatko Kauzlarić Atač, Vladimir Dodig Trokut, Dalibor Martinis, Siniša Labrović, Ivan Fijolić** i drugi umjetnici čiji su radovi omogućili razmatranje političkih simbola, povijesnog pamćenja i njihove suvremene recepcije. Jedan od najupečatljivijih elemenata izložbe svakako je bio Augustinčićev prikaz Josipa Broza Tita, čija je prisutnost u Richterovu prostoru uspostavila izravan odnos između galerijske intervencije i simboličke topografije grada. Izložba se bavila načinima na koje društvo odabire, reinterpretira ili potiskuje vlastito povijesno nasljeđe, a njezina je tema neizbježno izlazila izvan galerijskih zidova, povezujući umjetničke radove s raspravama o nekadašnjem Trgu maršala Tita, današnjem Trgu Republike Hrvatske, i odnosu suvremene Hrvatske prema antifašističkoj tradiciji.

Gavrilović tu izložbu izdvaja kao jednu od najvažnijih u svojem dosadašnjem radu: ***Izuzetno sam ponosan na izložbu ‘Sjećanje na pobjedu – Trg maršala Tita’, kada smo između ostalih umjetnina izložili Augustinčićev spomenik Titu u Forumu. Izložbom smo ponovno stavili u fokus izostanak hrvatskog antifašističkog vođe iz toponima glavnoga grada Hrvata i njome sam iritirao i našu desnicu i tobožnju ljevicu. To mi je izrazita čast.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Ulazak-druga-Tita-u-Galeriju-Forum-2025-snimio-Mario-Kucera-1024x683.jpg)

***Ulazak druga Tita u Galeriju Forum, 2025. / foto: Mario Kučera**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Sjecanje-na-pobjedu-Trg-marsala-Tita-2025-snimio-Mario-Kucera-1024x683.jpg)

***Sjećanje na pobjedu: Trg maršala Tita, 2025. / foto: Mario Kučera**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Crveno-i-crno-2025-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x731.jpg)

***Izložba “Crveno i crno”, 2025. / foto: Jovica Drobnjak**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/Crveno-i-crno-2025-postav-izlozbe-snimio-Jovica-Drobnjak-1024x684.jpg)

****Izložba “Crveno i crno”, 2025. / foto: Jovica Drobnjak***

Kako otvoreno priznaje, galerijski program nikada nije potpuno neovisan o institucionalnom i političkom kontekstu, ali upozorava i na poteškoće njegova vrednovanja prema jednoznačnim kriterijima: ***S obzirom na to da smo gradska ustanova, naravno, uvijek ovisimo o vladajućoj politici. Ali, kao što vidite, politike su se mijenjale, a Galerija je ostala. Uz politiku jak utjecaj imaju osobne poetičke i generacijske preferencije voditelja. Ali bavimo se umjetnošću, na najsklizavijem smo od svih terena, tu ne postoje strogi kvantifikacijski kriteriji, koliko god bi neki to željeli.***

Dok aktualni izložbeni program odražava interese i kustoske pozicije njegovih oblikovatelja, Digitalni arhiv KIC-a omogućuje njihovo sagledavanje u duljoj povijesnoj perspektivi. Izložbe koje su u određenom trenutku bile predmet javnih rasprava, stručnih polemika ili promjenjivih estetskih preferencija danas se mogu istraživati kroz kataloge, novinske osvrte, fotografske zapise i svjedočanstva sudionika. Takva dokumentacija pruža uvid u promjene umjetničke recepcije, ali i u širi institucionalni i društveni kontekst unutar kojega su pojedini programi nastajali.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-13-1-1024x683.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

Za Hanu Martu Jurčević-Bulić osobito je važno da arhiv nastavi pratiti suvremeno kulturno djelovanje te da se dokumentacija današnjih izložbi sustavno prikuplja i čuva za buduće istraživače: ***Digitalni arhiv KIC-a zamišljen je kao platforma koja ne služi isključivo očuvanju prošlosti, nego i kontinuiranom dokumentiranju suvremenog kulturnog djelovanja. Njegova je vrijednost upravo u dostupnosti i mogućnosti povezivanja različitih vrsta građe, što istraživačima, povjesničarima umjetnosti, studentima i široj javnosti omogućuje cjelovitiji uvid u povijest i sadašnjost KIC-a, a osobito Galerije Forum.***

Takav se pristup već primjenjuje u dokumentiranju aktualnog programa Galerije Forum i Galerije na katu, pri čemu se svaka izložba pohranjuje kroz nekoliko vrsta pisanih, fotografskih i audiovizualnih zapisa: ***Svaka izložba Galerije Forum i Galerije na katu dokumentira se i predstavlja u Digitalnom arhivu KIC-a. Uz osnovne podatke o izložbi dostupni su plakat, katalog, fotografska dokumentacija postava, fotografije s otvorenja te videosnimka otvorenja. Na taj način korisnici mogu istraživati pojedinu izložbu i nakon njezina završetka, ne samo kroz tiskane materijale nego i kroz dokumentaciju samog događanja i izložbenog prostora***, objašnjava Jurčević-Bulić.

Arhivska se građa posljednjih mjeseci nadopunjuje i KIC podcastom, razgovornim formatom u kojem umjetnici, kustosi i drugi sudionici kulturnog života neposredno govore o vlastitom radu, iskustvima i umjetničkim postupcima. Takvi zapisi imaju osobitu vrijednost za buduće istraživanje jer čuvaju autorska tumačenja i okolnosti nastanka djela koje često ostaju izvan kataloških tekstova i izložbene dokumentacije. ***Tijekom 2026. godine realizirali smo sedam epizoda, a za 2027. planiramo dvanaest novih, približno jednu mjesečno. Posebno su nam važni i razgovori sa sudionicima ranije povijesti KIC-a, poput Duška Pavlovića, drugog ravnatelja ustanove, čija svjedočanstva nadopunjuju informacije koje nisu uvijek sačuvane u pisanoj dokumentaciji.***

Među sljedećim koracima planiran je prijevod mrežne stranice na engleski, kako bi digitalizirana građa postala dostupnija međunarodnim istraživačima. Jurčević-Bulić najavljuje i nove načine predstavljanja izložbi i povezivanja arhivskih zapisa: ***Jedan od planiranih iskoraka jest i uvođenje virtualnih obilazaka izložbi, čime bismo korisnicima omogućili naknadno razgledavanje izložbenih postava, neovisno o vremenu i mjestu njihova održavanja. Uz to planiramo razvijati tematske digitalne kolekcije, virtualne izložbe i nove načine povezivanja arhivskih materijala s javnim programima i publikacijama. Posebnu pozornost namjeravamo posvetiti usmenoj povijesti, razgovorima s umjetnicima i drugim sudionicima kulturnog života te suradnji sa studentima i istraživačima. Na taj način arhiv može postati polazište za nova istraživanja, izložbene koncepcije i interpretacije umjetničke i kulturne povijesti***, navodi Jurčević-Bulić.

Nastavlja se i suradnja s HRT-om, u čijoj je dokumentaciji dosad identificirano više od 220 audiovizualnih zapisa povezanih s poviješću KIC-a. Dio materijala još se nalazi na starijim nosačima zapisa koji zahtijevaju posebnu tehničku obradu, a u planu je i prikupljanje te digitalizacija dokumentacije o kinu Europa, nekadašnjem kinu Balkan, čija povijest predstavlja još jedan važan segment zagrebačke kulturne topografije. Time se Digitalni arhiv postupno razvija u opsežnu istraživačku infrastrukturu koja, uz povijest Galerije Forum, obuhvaća i druga područja kulturnog života grada.

Dok se arhivskim projektom prošlost galerije otvara novim istraživanjima, njezina budućnost uvelike će ovisiti o mogućnostima programskog razvoja i institucionalne podrške. Gavrilović osobito ističe i potrebu za snažnijim međunarodnim povezivanjem, ne skrivajući kritičan odnos prema zatvorenosti suvremenoga zagrebačkog kulturnog okruženja. ***Budućnost ovisi o financijama koje nam daje Grad Zagreb, naš osnivač. Zagreb je, inače, jako zatvorena, čak i skučena kreativna sredina. Volio bih proširiti djelovanje Galerije na prezentaciju umjetnosti drugih zemalja, najprije iz Europe, a potom iz cijeloga svijeta. San mi je prikazati neke suvremene kineske umjetnike, povodom 80. obljetnice osnutka Narodne Republike Kine, 2029.***

Na pitanje što u povijesti Foruma prepoznaje kao osobitu vrijednost koju bi želio razvijati, Gavrilović odgovara sažeto, ali odlučno: ***Vrijednost je mogućnost djelovanja u društvu. Upoznavanje zajednice s novim glasovima, mogućnost širenja horizonta. Pokušaj ukazivanja zajednici na put izvan poznatog. Izvan očekivanog, etabliranog. U nešto estetski neočekivano.***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-23-683x1024.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-22-1-683x1024.jpg)

Navedeno se razumijevanje galerijskog djelovanja nadovezuje na modernističku vjeru u društvenu funkciju umjetnosti, ali istodobno odbacuje mogućnost da se institucionalno nasljeđe pretvori u zatvoren sustav vrijednosti. Povijest Foruma obuhvaća različite estetske afinitete, organizacijske preokrete, političke pritiske, promjene tržišnih okolnosti i generacijske izmjene. No, uza sve mijene institucionalnih modela i kustoskih koncepcija, jedno od pitanja koje je prije više od pola stoljeća potaknulo osnivanje Galerije Forum i danas ostaje neriješeno: ono o materijalnim uvjetima umjetničkog rada. Izvorna Murtićeva zamisao nije se ograničavala na stvaranje reprezentativnoga izlagačkog prostora, nego je pretpostavljala i mogućnost da umjetnici od vlastite produkcije ostvaruju egzistenciju. Današnji Forum više nema nekadašnju prodajnu funkciju, no Gavrilović smatra da upravo odsutnost sustavnih poticaja tržištu umjetnina predstavlja jedan od temeljnih problema hrvatske likovne scene.

***Mi u Hrvatskoj imamo veliki problem, a on je sa zakonima koji ne potiču kupovinu umjetnina poreznim olakšicama. Taj je zakon prvi korak za oživljavanje umjetničke scene. Ljudi starije generacije, koji se ne sjećaju da je taj zakon postojao i u Jugoslaviji, imaju vrlo iracionalne argumente protiv. Recimo, muljaže – da, postoje svuda u svijetu. Tržište umjetnina je najnetransparentnije i najcrnje tržište od Kine do Amerike. Ne možemo kvantificirati vrijednost nekog umjetničkog djela, jer je ta estetska vrijednost društveni konstrukt i to je sve više i više.***

Mogućnost zlouporabe i teškoća prilikom određivanja tržišne vrijednosti umjetničkih djela, smatra Gavrilović, ne bi smjele zasjeniti pitanje koje se provlači kroz čitavu povijest Foruma – ono o egzistenciji umjetnika. U tom svjetlu razmatra i prigovore uvođenju poreznih olakšica za kupnju umjetnina, jer, neovisno o promjenama umjetničkih poetika, institucionalnih modela i kulturnih politika, pitanje mogućnosti života od umjetničkog rada ostaje jednako aktualno kao i u vrijeme osnivanja galerije.

***Ali, ako govorimo o prevarama, postoje nadležne institucije za to. Pazite, postoji mogućnost automobilskih nesreća. Hoćemo li zabraniti svu vožnju automobila? Onda, kič? Da, živjet će se i od kiča, štogod to nekome značilo. Ali živjet će i bezbroj likovnih umjetnika od svoga rada, što danas ne mogu. Alternativa zakonskim poticajima za kupovinu umjetnina jeste naprosto da umjetnici umiru od gladi, ako nisu profesori na Akademiji, ili ako nisu u 0,1 % socijalno najinteligentnijih. Ako nam je to cilj, na odličnom smo putu. Mašala!***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/IniaH.-12-1-1024x683.jpg)

***foto: Inia Herenčić**

**Autorica:**Karla Despot / tekstove i podcast razgovore ove autorice za Vizkulturu potražite **[na linku](https://vizkultura.hr/author/karla-despot/)**

**Fotografije:**Inia Herenčić **[@iniaherencic](https://www.instagram.com/iniaherencic/)**

Zahvaljujemo **Galeriji Forum** na ustupljenim fotografijama arhive izložbi u Forumu. Program Galerije Forum pratite putem web stranice KIC-a [**www.kic.hr**](https://www.kic.hr/) te na [**Facebooku**](https://www.facebook.com/galerijaforumzagreb/?locale=hr_HR)i **[Instagramu](https://www.instagram.com/galerijaforumzagreb/)**.

Digitalizirani arhiv KIC-a pretražite na [**arhiv.kic.hr**](https://arhiv.kic.hr), a o obljetničkoj izložbi KIC60, otvorenoj u Galeriji Forum krajem prošle godine, čitajte **[ovdje](https://vizkultura.hr/sest-desetljeca-kic-a/)**.

Tekst je dio Vizkulturine serije **“Introspekcije galerijskog”** koju sufinanciraju **Grad Zagreb — Gradski ured za kulturu i civilno društvo** te **Ministarstvo kulture i medija RH**.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/logo-gz.png)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/MKM-logo.jpg)
