Genderformance je nova programska linija unutar Queer Zagreb Sezone koja propituje pitanja roda u izvedbenim umjetnostima, i sadrži izvedbe Eise Jocson s Filipina, Geumhyung Jeong iz Južne Koreje, Cecilie Moisio iz Italije, Poliane Lime iz Španjolske, Jana Martensa iz Nizozemske no i hrvatskih imena poput Siniše Labrovića i Vlaste Delimar.
Osnovu Genderformance programa čini projekt Performing Gender, dvogodišnji projekt umjetničkog istraživanja o identitetima u kojemu sudjeluje Domino (Queer Zagreb) iz Hrvatske s još tri organizacije iz Italije (Gender Bender Festival), Nizozemske (Dutch Dance Festival), te Španjolske (Paso a 2 Platforma Coreográfica Asociación Cultural).
Unutar projekta, pozvano je šesnaest umjetnika iz partnerskih država koji će tijekom rezidencija u europskim muzejima suvremene i moderne umjetnosti provoditi istraživanje o seksualnosti i rodnim ulogama kroz umjetnine u fundusu partnerskih muzeja.
U zagrebačkom dijelu projekta sudjeluju Jan Martens (u suradnji s Brunom Isakovićem), Cecilia Moisio, Siniša Labrović i Poliana Lima, koji će 17. svibnja izvesti izvedbe nastale kao rezultat godine dana sudjelovanja u Performing Genderu.
U ostalom dijelu, program uključuje blok izvedbi i radionica svjetski poznatih i priznatih koreografkinja iz Južne Koreje i Filipina, a dio programa je i predstavljanje rada jedne od najvećih ikona hrvatskog performansa Vlaste Delimar, koja u vrijeme trajanja programa prikazuje svoju retrospektivu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (o čemu smo pisali ovdje), a za Genderformance priprema izvedbe, predstavljanje opsežnog kataloga svog rada i dvodnevnu konferenciju o performansu.
RASPORED DOGAĐANJA OD 11. DO 17. SVIBNJA // MSU
14. svibnja, 20 sati
Geumhyung Jeong (Južna Koreja): Oil Pressure Vibrator
Geumhyung Jeong govori o potrazi za predmetom svoje želje u obliku jedinstvenog predavanja koje postaje meta-performans njezina postojećeg rada. Opisujući aferu koju je imala s bagerom, govori o svojoj prošlosti i pritom značenje pripovjesti postaje dvosmisleno – upoznaje li umjetnica publiku s komadom ili je pak riječ o ispovijesti lika unutar zagonetne i intrigantne priče koja se razvija na pozornici.
Geumhyung Jeong je južnokorejska koreografkinja i performerica. U svojim radovima stalno progovara o odnosu ljudskog tijela i predmeta koji ga okružuju. Koristi se svakodnevnim predmetima, stapajući ih s neobičnim i uznemirujućim životom kroz intenzivne i rizične interakcije s vlastitim tijelom. Geumhyung koristi svoje znanje plesa i koreografije stvarajući jedinstvenu i uzbudljivu predstavu. Lutkarstvo, ples, kao i poznavanje tehničkih aspekata kazališta, tako postaju očaravajućom koreografijom tijela i uma. Geumhyung Jeong studirala je kazalište na Sveučilištu Hoseo u Koreji, ples na Korejskom Nacionalnom sveučilištu za umjetnost, te filmsku animaciju na Korejskoj akademiji filmskih umjetnosti.
16. svibnja, 20 sati
Eisa Jocson (Filipini): Macho Dancer
U svom radu Macho Dancer, Eisa Jocson istražuje i dekonstruira macho dance, jedinstvenu pojavu na Filipinima koju izvode mladići u noćnim klubovima za jednako mušku kao i žensku publiku. Riječ je o ekonomski motiviranom jeziku zavođenja koji instrumentalizira maskulinitet kao tjelesni resurs. U solo predstavi Eise Jocson međutim, žena izvodi macho ples. Utjelovljujući macho plesača, ona izaziva našu percepciju seksualnosti i pitanja roda kao sredstva društvene mobilnosti. Međutim, izvedba nije samo sagledavanje suprotnog roda s ikonografske perspektive, njegovo prisvajanje s prizvukom pretjerivanja, što su mehanizmi koji tako često postaju jedinim sredstvom kad razmišljamo o queer izvedbi u najužem smislu očekivanja. Eisa Jocson se naime poigrava s ironijom situacije stvorenoj u ovoj izvedbi koja istražuje ekonomiju tijela, tijela u pokretu, tijela koje se nudi na pozornici – za neki oblik konzumacije. Macho Dancer prikazan je na festivalima poput ImpulsTanza u Beču, Nooderzona u Groningenu, Tanz im August u Berlinu i Theater Spektakela u Zürichu.
Eisa Jocson je suvremena koreografkinja i plesačica s Filipina. Kao vizualna umjetnica s iskustvom u baletu, pobijedila je u svom prvom natjecanju u plesu na šipki u Manili 2010. godine i počela se baviti plesom na šipki i drugim javnim intervencijama na Manhattanu i različitim gradovima. Na uspješnim rezidencijama u Belgiji Eisa je razvila umjetničku praksu koja preispituje stereotipe i kontekst plesačice na šipki. Od plesa na šipki do macho plesa, Eisa istražuje rad i reprezentaciju tijela u pokretu u uslužnim djelatnostima, te izlaže formiranje spola, politiku zavođenja i društvenu pokretljivost na Filipinima.
17. svibnja, durational performansi
Performing Gender: Jan Martens (Nizozemska) / Poliana Lima (Španjolska) / Siniša Labrović (Hrvatska) /Cecilia Moisio (Italija)
Svaki dan od 14 sati
Performans Vlaste Delimar: Poziv na druženje
