Iako se možda čini najlakšim, intervjue s umjetnicima koje osobno poznajete najteže je raditi. Možda zato što ih prestanete doživljavati kroz njihova djela i radove, izričaje i projekte te olako postajete subjektivni. No subjektivizam na stranu, Jelena Bando je mlada slikarica i ilustratorica čija me je zaluđenost i ljubav spram crtežu, valjda jednaka kao moja, ‘natjerala’ da joj se pridružimo u organizaciji prvog izdanja festivala 36 MOUNTAINS koji upravo traje u Galeriji Greta.
Njen projekt započet prije dvije godine sada se pretvorio u dvotjednu manifestaciju kojoj je cilj približiti ilustraciju široj publici i dinamičnije ‘prozivati’ sjajnu domaću, regionalnu i svjetsku ilustratorsku scenu i nije bilo druge nego da kažemo DA i ‘preselimo’ u Gretu na dva tjedna, u cimerstvu s hrpicom domaćih i regionalnih ilustratora. No festival na stranu, Jelena je intrigantan autor koji balansira između slikarskog i crtačkog izričaja, jednako dobro se održavajući na oba. O svim navedenim tematikama popričali smo između dogovora artist talkova, intervjua i zatvaranja i otvaranja izložbi u Greti.
*Jelena Bando
► Nakon dvije godine izložbe 36 MOUNTAINS ove godine si se odlučila napraviti festival. Čemu ta odluka, zašto sve ovo radiš/radimo?
Jelena Bando: Primijetila sam kako je sama izložba iz koje se festival razvio postala sve popularnija, jer me je sve više ljudi pitalo za sudjelovanje pa sam upravo radi toga krenula širiti program. Ovoga puta nisam pozivala ljude da ispune blokove, već je za to bio raspisan natječaj, dok je prvi tjedan festivala zamišljen kao izložba pozivnog karaktera i drugačije koncipiran od izložbe blokova. A kad me pitaš zašto, pa da se malo svi zabavljamo.
► Rastuća ilustratorska scena, to je pojam koji često ističemo u zadnje vrijeme, a i neka je osnovna vodilja ovog festivala. Kako ti komentiraš stanje domaće ilustratorske scene, njen potencijal i vidljivost?
Jelena Bando: Smatram da je ilustratorska scena sve veća, kao što si i sam rekao, te me to iznimno veseli jer se ona širi kroz različite grane kao što su dizajn, knjige, street art, a isto tako sve više možemo vidjeti samostalne izložbe razno raznih ilustratora, što do sada i nije bilo toliko često.
► To te mnogi vjerojatno često pitaju – otkud ime projekta 36 Mountains?
Jelena Bando: Katsushika Hokusai- 36 Views of Mount Fuji!
► Kako si izabirala pozvane autore koje predstavljamo u ovom prvom tjednu?
Jelena Bando: Slično kao što bi izabrala i umjetnike da ispune Lega-Lega blokove prethodne dvije godine, neki su prijatelji, neki poznanici, a neki simpatije čije sam radove viđala na cesti ili na internetu.
► Na natječaj za izložbu stiglo je gotovo 200 prijava, kako čujem jako kvalitetnih autora. Kojim ste se kriterijima vodili pri izboru ovih 20 čije ćemo blokiće vidjeti sljedeći tjedan?
Jelena Bando: Uf, bilo je jako teško. Tu su Miron Milić i Marko Tadić koji su bili sa mnom u žiriju odigrali veliku ulogu, jer ne znam kako bi sama sve odabrala. Dogovor je bio da svako stavi plus kraj onoga čiji mu se radovi sviđaju, i kada se plusići poklope taj ili ta idu dalje. Izabrati njih 50 je bilo koliko toliko lako, a suziti izbor na 20 umjetnika je bio kaos, nijanse su prevladale.
► Hajdemo malo o tvojim radovima. Kako bi ukratko opisala svoj izričaj, da ga moraš ‘upakirati’ u neku nišu autorskog izražavanja?
Jelena Bando: Najviše slikam, iako i jako puno crtam, pa su moji radovi s kojima se prezentiram publici uvijek kombinacija crteža i slike. Primijetila sam da mi takva kombinacija dosta pomaže kako bi nešto novo otkrila ili pokušala napraviti u svojemu radu.
► Nedavno si se u Galeriji Galženica predstavila izložbom “Drugi”, isključivo slikarskih radova jakih boja i motiva. Osnovna tematika tvojih radova predstavljenih na izložbi su imigranti. Zašto si se odlučila pozabaviti tom tematikom, koga i što ovi radovi prikazuju?
Jelena Bando: Za vrijeme boravka u Parizu upoznala sam društvo koje dolazi s otoka Guadalupe u Karipskom otočju te na svojim slikama prikazujem njih. Oni su moji prijatelji koji su pristali da ih slikam, te su mi kroz to razdoblje druženja pričali o svom životu, o svojim precima imigrantima, te vlastitim problemima vezano za rasizam. Na seriji slika “Drugi” ja prikazujem stvarne situacije i priče iz njihovog života, a finalni prikaz tih situacija je isključivo fikcija iz moje glave.
► Što misliš koliko često je ljudima, recimo kupcima tvojih ili nečijih drugih slika/radova, važno ono što je ‘iza’, odnosno priča koja je bila trigger za nastanak rada, a koliko im je bitno ‘samo’ da je njihov ukus vizualno zadovoljen odnosno da im je slika, najbanalnije rečeno, lijepa?
Jelena Bando: Postoji i jedna i druga vrsta kupaca, a isto tako je meni i jedno i drugo ok. Dobro mi je kada ljudi žele znati što zbilja je iza rada, a opet mi je i u redu kada neko kupuje crtež ili sliku zato što mu je “samo lijepa”.
► Kako teče i koliko dugo traje proces od kada se odlučiš uhvatiti pojedine tematike koja te intrigira i želiš je izraziti kroz radove, do neke ‘gotove’ serije od više radova odnosno ciklusa koji elaborira temu?
Jelena Bando: Što sam starija traje sve duže i duže. Prije sam puno brže mijenjala teme i materijal, dok se sada više posvećujem jednoj seriji radova. I dalje brzo radim, ali je proces prije samog slikanja dosta sporiji i razrađeniji. Zadnja serija slika je nastala u zadnjih godinu dana i još uvijek nije gotova.
► Kad već spominjemo imigrante, živjela si i radila neko vrijeme izvan Hrvatske. Kakav je tvoj pogled na život u europskim gradovima kao autor/umjetnik, kakvo si ti imala iskustvo, koliko je lako ili teško pozicionirati se na nekoj sasvim novoj sceni na kojoj je daleko veći broj ljudi koji se bave tvojim poslom?
Jelena Bando: Iskreno, meni je vani bilo super. Mislim da je dobro otići van rodnog grada na neko vrijeme, jer se dosta toga nauči. Gdje god da sam boravila imala sam svoj atelje i nekoliko izložbi, ali svakako je teže doći do toga van svog grada ili grada gdje si studirao. Ipak je vani teže doći do ljudi, kontakata, galerija, pa je samim time i teže izložiti i prodati svoj rad, ali svakako je moguće.
► Već pola godine si voditeljica izložbenog programa Galerije Greta, mjesta koje je poprilično promijenilo dinamiku izložbenih događanja u Zagrebu. Kako ti vidiš ulogu Grete na ZGB art sceni i taj svoj posao?
Jelena Bando: Greta je sjajno mjesto koje se dogodilo Zagrebu. Već 4 godine za redom otvorenja su svakoga ponedjeljka, što samo govori o tome koliko je ljudi zainteresirano za izlaganje u Greti. Odlično je da postoji mjesto u Zagrebu gdje znate da se svakoga ponedjeljka u 20 sati nešto događa, gdje možete izaći i upoznati nove ljude, a pri tom i vidjeti što je novo na umjetničkoj sceni. Po novom Greta sada svake subote prikazuje video projekcije, performanse, pa ako nemate kamo subotom dođite do nas.
► Slikarica, ilustratorica, kustosica, voditeljica galerije, organizatorica festivala? Što od navedenog ti je najvažnije, postoji li uopće prioritet?
Jelena Bando: Slikarstvo, to je definitivno moj najdraži medij.
► Pitanje koje se uvijek nekako samo po sebi nameće jest prodaja autorskih radova. Jesmo li odgojili i stvorili neku publiku koja želi i može kupovati radove mladih domaćih slikara? Ili možda više sreće i prilika imaju upravo ilustratori?
Jelena Bando: S obzirom na to je kod nas sve manje i manje prodajnih galerija, mislim da nismo stvorili takvu publiku. Ljudi ili imaju svoje stalne kupce (kojih je sve manje) do kojih dođu na vlastitim izložbama ili imaju svoje web shopove. Mislim da je za ilustratore dobro imati web shop ako žele lakše I brže prodati svoje radove. Bilo kakva vrsta web stranice, Tumblra i sličnih platformi dobro dođe, jer vas drugi mogu direktno kontaktirati, pa nije potreban posrednik poput galerije.
► I za kraj, radiš li na nekom novom ciklusu?
Jelena Bando: I dalje radim na ciklusu “Drugi”,a nešto novije radove imat ćete prilike vidjeti 28.05. u Bravu “Tri dana dosta Bando”.
Jelenine radove pratite na www.jelenabando.com
Fotografije: Maja Bosnić
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
