---
title: "Kotačić za razumijevanje umjetnosti"
url: "https://vizkultura.hr/intervju-branka-bencic/"
type: "post"
published: "2018-01-26T09:15:59+01:00"
modified: "2018-03-02T18:25:15+01:00"
author: "autorica: Maja Broun"
description: "O lanjskom domaćem nastupu na Venecijanskom bijenalu razgovarali smo s kustosicom Brankom Benčić"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "RAZGOVORI"
  - "UMJETNOST"
post_tag:
  - "apoteka"
  - "bijenale venecija"
  - "branka benčić"
  - "cinemaniac"
  - "marko tadić"
  - "suvremena umjetnost"
  - "tina gverović"
  - "venecija"
  - "venecijanski bijenale"
---

# Kotačić za razumijevanje umjetnosti

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2018/01/BB3-1024x768.jpg)

Hrvatski paviljon na **57. međunarodnoj izložbi vizualne umjetnosti u Veneciji** uspješno je predstavio radove **Tine Gverović i Marka Tadića**. Publika Venecijanskog biennala imala je priliku posjetiti izložbu naziva ***Horizonti očekivanja*** koju je koncepcijski oblikovala kustosica **Branka Benčić**. Izložbu čine dva rada: ***Fantomska trgovina: More Ljudi* Tine Gverović**i ***Događaji koje treba zaboraviti* Marka Tadića**. Prema riječima kustosice: “Tina Gverović i Marko Tadić u svojim radovima angažiraju konceptualne postupke i subjektivnu imaginaciju upisane u prostorne i vremenske diskontinuitete. Tako se konstituira prostor koji propituje strukture izlaganja i percepciju promatrača, artikulirajući njegov fluidan, gotovo performativan karakter kretanja prostorom. Riječ je o obliku koloniziranja prostora kao autorefleksivnoj gesti. Izbjegavajući fiksnu naraciju, koja ocrtava određen sadržaj, izložba sudjeluje u stvaranju niza međuodnosa i pukotina, ukazujući na preinake i lomove kao mjesta potencijalne transformacije i imaginacije.”

Hrvatska je publika dobila priliku nakon Venecije izložbu, otvorenu 25. siječnja u 19 sati, pogledati u **Gliptoteci HAZU u Zagrebu**, a to je bio povod za razgovor s nezavisnom kustosicom i povijesničarkom umjetnosti**Brankom Benčić**. Kroz razgovor smo željeli sagledati koncepciju same izložbe, ali i otvoriti pitanja o važnosti kustosa i njegovoj ulozi u polju suvremene umjetnosti, a u fokusu su bili i tekući projekti koje realizira kao umjetnička direktorica udruge ***Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost*** i kao voditeljica i kustosica istraživačke platforme ***Cinemaniac / Misliti film***.

Domaći nastup u Veneciji prošle smo godine aktivno pratili pa smo neposredno nakon otvaranja Bijenala donijeli **[pregled](https://vizkultura.hr/humanizam-u-fokusu-ovogodisnjeg-bijenala/)** koncepcije i događanja, dok smo uoči njegovog početka razgovarali s predstavljenim umjetnicima:**Tinom Gverović** (razgovor možete pročitati **[ovdje](https://vizkultura.hr/intervju-tina-gverovic/)**) i **Markom Tadićem** (**[ovdje](https://vizkultura.hr/ukazivanje-na-prostore-izmedu/)**). Kao završetak tog ciklusa predstavljamo vam razmišljanja i promišljanja kustoskog koncepta kroz razgovor s **Brankom Benčić**.

[![bb3](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/BB3-1024x768.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/BB3.jpg)

**Branka Benčić*

**►****Na poziv Ministarstva kulture podnijeli ste prijedlog za kustosku koncepciju predstavljanja hrvatskog paviljona na 57. međunarodnoj izložbi vizualne umjetnosti u Veneciji. U vašem izboru se našlo dvoje uspješnih suvremenih umjetnika: Tina Gverović i Marko Tadić, čije ste radove predstavili u okviru izložbe *Horizonti očekivanja*. Koje su polazišne točke promišljanja i kako biste predstavili koncept te koje su poveznice s temom biennala i suvremenim strujanjima?**

**Branka Benčić:** Biennale u Veneciji specifična je izložba, sastoji se od nacionalnih paviljona (kojih je danas više od 80) i središnje izložbe – kustoske koncepcije umjetničkog direktora odnosno direktorice. Pri tom nacionalni paviljon nešto je sasvim specifično. To je drugačija struktura i namjera projekta i predstavlja specifičan “projektni zadatak”, niz potreba i zahtjeva na koje je trebalo odgovoriti. Izbor umjetnika samo je jedan od njih, najvažniji, a u cijeloj konstelaciji jedan od elemanata. Kako bih došla do ideje o izložbi, umjetnicima i radovima koje bih predložila, predamnom se otvorio naravno niz pitanja i problema koje je trebalo razriješiti. A pitanja i razmišljanja, koja su se otvorila, nisu mi bila potpuno nova. Kao posjetitelj, kao student, turist, a potom i tzv. stručna publika, posjetila sam brojna prethodna bijenala i, naravno, formirala mišljenje o svemu. Osim toga, prvu godinu filozofskog fakulteta studirala sam u Veneciji i mislim da sam posjetila sva bijenala od tada, tako da sam u trenutku poziva već imala neku ideju, ne potpuno preciznu, stav i plan, o tipologiji izložbe, mjestu izlaganja, karakteru radova, o tome o čemu govoriti. Moju je odluku definiralo i sve ono što sam znala da ne treba i ne želim, a kako bih došla do umjetnika, koncepcije, metodologije i svega onoga što sam smatrala da želim da bude pokazano, uključeno, vidljivo i nevidljivo te na koji način to pokušati artikulirati. Bila mi je važna generacijska povezanost, kao i umjetnici koji nisu anonimni u međunarodnom kontekstu, koji su već realizirali međunarodne izložbe, umjetnici s kojima dijelim razmišljanja o umjetnosti, njezinoj ulozi, imamo više-manje zajednički stav prema lokalnom i globalnom kontekstu. Tako sam postavila najprije jedan metodološki i taktički okvir, unutar kojeg sam se počela kretati, donositi niz odluka, od mjesta izlaganja u Arsenalu, preko ideje, namjere, do izbora umjetnika, rada na izložbi i njezine atmosfere. Postav, materijal, elementi, atmosfera, postali su naše ogledalo, ono u čemu se ogledava izložba, namjera umjetnika i naša zajednička namjera, u čemu se ogledava publika, ta neka skromnost, lom, urušavanje, prikazivanje “osjećaja” svijeta koji se srušio, da horizonta u stvari nema, ukazati na društveni i ekonomski moment. Naš je zajednički zadatak bio kako tu tenziju, nestabilost i neizvjesnost, prostorni i vremenski diskontinuitet i lom – prevesti u izložbu.

[![horizon-of-expectations-installation-view-1](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-1-1024x683.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-1.jpg)

[![horizon-of-expectations-installation-view-2](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-2-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-2.jpg) [![horizon-of-expectations-installation-view-3](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-3-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-3.jpg)

**Izložba “Horizont očekivanja” u Veneciji / foto: Damir Žižić*

**► Inzistirali ste na produkciji novih radova za Venecijanski biennale?**

**Branka Benčić:** Bila sam svjesna i bilo mi je važno imati novi projekt – produkciju novih radova, iz nekoliko razloga. To je bio stav koji sam dijelila s umjetnicima. Odluka o novoj produkciji je zahtjevna, posebno kad se uzmu u obzir ograničeni vremenski uvjeti s kojima smo bili suočeni, ali je dobra i važna za umjetnike i za paviljon. Uvjeti produkcije, zajednički rad na realizaciji novih ideja, početi od nule, neizvjesni ishod, gomila entuzijazma, veličina i zahtjevnost projekta te potpuno financiranje produkcije umjetničkog rada i izložbe sredstvima s kakvima umjetnici ni nezavisni kustosi u Hrvatskoj uglavom nemaju priliku raditi bili su važan moment za sve nas.

[![horizon-of-expectations-installation-view-6](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-6-1024x683.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-6.jpg)

[![horizon-of-expectations-installation-view-4](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-4-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-4.jpg) [![horizon-of-expectations-installation-view-5](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-5-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-5.jpg)

[![horizon-of-expectations-installation-view-7](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-7-1024x683.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-7.jpg)

**Izložba “Horizont očekivanja” u Veneciji / foto: Damir Žižić*

**► Koji je vaš horizont očekivanja bio od predstavljanja Hrvatske na Venecijanskom biennalu, a kakvi su dojmovi nakon njegovog završetka? Što pojavljivanje kustosa i umjetnika donosi na međunarodnom, a što na nacionalnom nivou?**

**Branka Benčić:**Pojam horizonta nagovještava širinu prostora, udaljenost od cilja, mogući optimizam, dok smo u okviru očekivanja podvrgnuti različitim imperativima i neizvjesnostima. Horizont očekivanja u ovom smislu shvaćamo i kao mjesto refleksije o umjetnosti i njezinoj ulozi. Pitanja, koja su se pojavljivala u pozadini, bila su koja su očekivanja od nacionalnog paviljona, koja su očekivanja umjetnika, o kakvim to očekivanjima govore radovi, koja su očekivanja globalne publike. Venecijanski bijenale velika je globana pozornica, jedna od najvećih, mjesto gdje se različite pozicije upisuju u globalni kontekst. O tome što to donosi u međunarodnom kontekstu možda ćemo tek vidjeti, međunarodni feedback bio je iznimno pozitivan, ali na nacionalnom nivou, osim malo tapšanja ili prijateljskog ogovaranja – bojim se da sustavno ne donosi ništa ili vrlo malo.

[![horizon-of-expectations-installation-view-9](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-9-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-9.jpg) [![horizon-of-expectations-installation-view-10](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-10-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-10.jpg)

[![horizon-of-expectations-installation-view-13](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-13-1024x683.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/HORIZON-OF-EXPECTATIONS-INSTALLATION-VIEW-13.jpg)

**Izložba “Horizont očekivanja” u Veneciji / foto: Damir Žižić*

**► Venecija će i ove godine biti u vašem fokusu. Suradnica ste pri stručnom timu predstavnika hrvatskog paviljona na Venecijanskom biennalu arhitekture u okviru rada *Pergola* Brune Juričića. Kako teku pripreme i koja ćete znanja i strategije moći primijeniti iz prošlogodišnjeg iskustva?**

**Branka Benčić:** Ove sam godine suradnica na konceptualizaciji i razvoju kustoske koncepcije na 16. bijenalu arhitekture, koja se razvija oko ideje *architecture of hospitality*, a na tragu J. Derride čini univerzalno relevantnom. Način na koji Bruno Juričić razmišlja o arhitekturi u proširenom polju, različit je od uobičajenih pozicija na lokalnoj sceni i iz tog mi razloga suradnja iz pozicije kustosa suvremene umjetnosti na ovakvom projektu nije strana ni komplicirana, budući da uključuje problematiziranje odnosa umjetnosti i arhitekture, međutim, o samom projektu i nastupu u Veneciji najbolje će govoriti Bruno.

**►****Pokretačica ste istraživačke platforme *Cinemaniac / Misliti film* koja propituje film i video umjetnost, a postoji od 2002. godine. Kako je tekao razvoj platforme na konceptualnom i istraživačkom nivou od njenih početaka pa sve do danas?**

**Branka Benčić:** Od prve izložbe 2002. godine, tijekom posljednjih 15-ak godina *Cinemaniac* se mijenjao formalno, administrativno, estetski i konceptualno, s konstantom u prostoru Istarske 30 (MMC Luka) i interesom da u Pulu dovede radove međunarodnih umjetnika. U vrijeme osnivanja to je bio i jedini popratni program Filmskog festivala, jedino mjesto gdje se na festivalu uopće proširivao govor o filmu, odmak od linearnog pr-a koji se razvija oko prezentacije nacionalne konkurencije igranog filma kao središnjeg mjesta festivala. S druge strane *Cinemaniac* je dugo vremena bio i jedina međunarodna grupna izložba u Istri. Fokuse, teme, istraživanja definiralo je i transformiralo vrijeme i ono što se oko nas događalo u umjetničkoj i kulturnoj produkciji, od ranih interesa za video umjetnost, preko net-arta, istraživanja arhiva i (institucionalne) povijesti nekih manifestacija (tzv. Mala Pula – festival MAFAF ili Motovunski susreti…), kontekstualizacije filma i kolaža, arhitekture i filma do prezentacije recentne produkcije i aktualnih odnosa suvremene umjetnosti i filma te oblika reprezentacije i pokretnih slika umjetnika. Izložbe poput *Misliti film* (2013.) ili *Forum* (2016.) sažele su neke temeljne interese projekta, okupljajući umjetnike koji u svom radu na različite načine propituju film kao sustav reprezentacije, “tehnologiju društva”, kompleksan sistem produkcije i reprodukcije pokretnih slika.

Danas se afirmacija i reaktualizacija eksperimentalne, alternativne i amaterske kinematografije te suvremene audiovizualne produkcije “filmova umjetnika” podjednako odvija u prostorima galerija i muzeja, kina i filmskih festivala, kroz pokušaje otvaranja novoga diskurzivnog prostora, kako bi se osmislila budućnost rada s pokretnim slikama umjetnika u različitim uvjetima i kontekstima. To je pozicija “in between” i kontekst u kojem *Cinemaniac / Misliti film* pronalazi svoje mjesto.

[![cinemaniac-misliti-film](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Cinemaniac-Misliti-film.png)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Cinemaniac-Misliti-film.png)

***► Cinemaniac / Misliti film*****je bio dio popratnog programa 64. pulskog filmskog festivala. Kako je bio koncipiran ovogodišnji program *Cinemaniaca*? Razvili ste uspješnu suradnju s Hrvatskom radio televizijom?**

**Branka Benčić:** *Cinemaniac* 2017. pod nazivom *Video televizija anticipacija* formirao se na tragu istoimene izložbe koju smo Aleksandra Sekulić i ja realizirale najprije u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu (2014.), kao izložbu i ekstenzivan popratni program, te sljedeće godine u obliku konferencije i kino projekcije u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložba se bavila odnosom i utjecajima televizije na ranu produkciju umjetničkog videa u SFRJ, definirajući video kao nastavak eksperimentalnog procesa. Za potrebe obnavljanja izložbe u Puli trebalo je projekt revidirati kako ne bismo samo “preselili” izložbu te sam uključila dva nova segmenta kako bismo proširili kontekst i preispitali aktualne umjetničke pojave. Uz sukustosicu Miriam DeRosa realizirale smo projekt *Desktop cinema* koji usmjerava interes na nove audiovizualne prakse umjetnika i utjecaj interneta na recentni video, a treći segment u fokus smješta novu produkciju, prakse i instituciju televizije. Nakon prikazivanja na Trećem programu Hrvatske televizije, izložba je predstavila NOVE KOLEKCIJE – nove audiovizualne radove umjetnika Dalibora Martinisa, Ane Hušman, Žižića/Kožula, Tomislava Šobana, Lightune g., nastale u produkciji HRT-a.

[![cinemaniac-2017-desktop-cinema](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Cinemaniac-2017-Desktop-Cinema.png)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Cinemaniac-2017-Desktop-Cinema.png)

***►*Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost****je otvorena 2013., a program od početka realizirate u suradnji s umjetnikom Matijom Debeljuhom. Pored izložbenog programa važnost pridajete i samom istraživačkom postupku te izradi novih publikacija. Na čemu Apoteka trenutno radi i kako vidite njen programski razvoj u narednom periodu?**

**Branka Benčić:** Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost iz Vodnjana u višegodišnjem je razdoblju između 2014. i 2017. godine formirala programsku koncepciju *Privremeni susreti* i *Ovo (ni)je muzej*. U tom je razdoblju realizirano desetak izložbi različitog formata i dinamike odvijanja, preispitujući upravo format izložbe, uvjete, mogućnosti i prakse izlaganja. Tako su se, u nedostatku većeg prostora za razvijanje kompleksnijih izložbenih formata, *Privremeni susreti* konstituirali kao “izložba u vremenu”, djelovali su kao labavo povezana cjelina i oblik intervencije kojima je Apoteka pokušala artikulirati kontekst u kojem djeluje, vlastitu poziciju i strategiju organizacije u Istri. Serije izložbi su radovima generacijski bliskih umjetnika i umjetnica iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Austrije, Slovačke pokušale konceptualizirati odnose unutar prostora umjetnosti, umjetničkog djela, sustava umjetnosti i institucionalnog konteksta. U rujnu 2017. imali smo priliku višegodišnji program Apoteke sagledati u galeriji Galženica kao grupnu izložbu. U 2018. godini nastavljamo istim smjerom i ekonomičnim programom od 3 do 4 izložbe godišnje u Apoteci te nekoliko “satelitskih” projekata koji uključuju izložbe i istraživanja.

[![apoteka_1](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Apoteka_1-1024x679.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Apoteka_1.jpg)

**► Apoteka je sudjelovala na Vienacontemporary tijekom rujna 2016. u okviru programske selekcije FOKUS Ex-Yugoslavia and Albania kada ste predstavili radove Damira Očka, Dina Zrneca i Dalibora Martinisa. Šta za jednu umjetničku organizaciju predstavlja ulazak na tržite umjetničkih sajmova? Imate li iskustva s drugim umjetničkim sajmovima?**

**Branka Benčić:**Sudjelovanje na umjetničkom sajmu za nas je bilo poput institucionalnog eksperimenta. Neopterećeni imperativima tržišta i prodaje, budući da dolazimo iz sredine gdje art market ne postoji, prihvatili smo sudjelovanje kako bi se iz prve ruke upoznali i s tim segmentom sustava umjetnosti, stekli neka iskustva iz prve ruke, nešto naučili te iskoristili priliku za promociju umjetnika koje Apoteka prati kao i za promociju naše male organizacije kako bismo se bolje međunarodno povezali i stvorili mogućnosti i kontakte za neke buduće suradnje te pokušali zaraditi nešto novaca za umjetnike i za Apoteku. Apoteka je do sada sudjelovala na nekoliko sajmova: Viennacontemporary u Beču, Art Market u Budimpešti i Artefiera u Bologni.

**► Kao nezavisna kustosica istovremeno radite na nekoliko projekata koji i u konceptualnom ali i u geografskom smislu mogu biti udaljeni. U čemu vidite prednosti, a u čemu mane posla nezavisnog kustosa i paralelno djelovanje na više meridijana, komuniciranje na nekoliko jezika, pisanje projekata s kolegama i umjetnicima iz inozemstva?**

**Branka Benčić:** Kao nezavisna kustosica djelujem u vrlo različitim institucionalnim i organizacijskim okvirima, odnosno uvjetima, koji uključuju različite formate, kontekste te projekte različitih dinamika, realiziram redovne višegodišnje programe i povremene projekte, a moj se rad u tom smislu odvija u okviru različitih suradnji – s javnim ustanovama, muzejima, gradskim galerijama, filmskim festivalom, udrugama i udruženjima, s Matijom vodim Apoteku u Vodnjanu, realiziram program projekcija Kino umjetnika u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Cinemaniac na Pula Film Festivalu, godišnji program za Gradske galerije Osijek, uključena sam u neke međunarodne projekte, radim u različitim gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Prednost je svakako u dinamici, velikom broju suradnji, u kontaktima sa sjajnim ljudima, u tome što realiziram projekte koji me zanimaju i u koje želim uložiti trud i vrijeme, važno mi je da iz svakog projekta mogu nešto naučiti. Osim goleme količine neplaćenog nevidljivog rada za istraživanja i pripreme, osim nedostatka slobodnog vremena, najveća mana je nedostatak kapaciteta Apoteke i financiranja da se bolje ekipiramo, povećamo broj suradnika i rasporedimo aktivnosti i dužnosti. Birokracija i administracija su nas posve zatrpali. U tom smislu pokušavam projekte povezati, premrežiti, usustaviti, kako bi i meni bilo jasnije i lakše povezati različita istraživanja, kustoski rad itd.

[![apoteka](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Apoteka-1024x684.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/Apoteka.jpg)

**► Prema kulturnoj poltici, koju provodi Europska unija, veliki se naglasak stavlja na razvoj publike. Kako kao kustosica utječete na segment razvoja publike kroz Apoteku, ali i druge projekte na kojima ste angažirani?**

**Branka Benčić:** U trenutnoj konstelaciji mojeg rada, u kojoj kontinuirano nešto isporučujem, upravo je ovaj segment nešto čemu pojedinačno nažalost mogu posvetiti najmanje vremena. Ali kao kustos i organizator imam priliku kroz različite suradnje biti kotačić koji pomaže razumijevanju i komunikaciji suvremene umjetnosti i širenju kruga njezine publike.

[![3_izlozba-privremeni-susreti-galerija-galzenica-2017](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/3_Izložba-Privremeni-susreti-galerija-Galženica-2017-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/3_Izložba-Privremeni-susreti-galerija-Galženica-2017.jpg) [![2_izlozba-privremeni-susreti-galerija-galzenica-2017](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/2_Izložba-Privremeni-susreti-galerija-Galženica-2017-300x169.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2018/01/2_Izložba-Privremeni-susreti-galerija-Galženica-2017.jpg)

**Izložba “Priremeni susreti” u Galeriji Galženica (2017.)*

Razgovarala: **Maja Broun** / sve tekstove ove autorice za Vizkultura pročitajte [**na linku**](https://vizkultura.hr/author/maja-markovic/)

Fotografije: **Damir Žižić** (Venecijanski bijenale), **arhiva udruge Apoteka**(preuzete sa stranice **[apotekapsu.hr](http://www.apotekapsu.hr/hr)**)

*Tekst je dio Vizkulturinog projekta **“Vizkulturiranje društva, 2018.”** koji je financiran sredstvima **Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija** Agencije za elektroničke medije

[![Logo AEM](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2015/01/Logo-AEM.jpg)](http://www.e-mediji.hr/hr/)
