---
title: "Crtež kao startna pozicija"
url: "https://vizkultura.hr/intervju-marija-ancic/"
type: "post"
published: "2023-12-15T11:29:43+01:00"
modified: "2024-10-04T17:02:08+01:00"
author: "autorica: Anja Tomljenović"
description: "S umjetnicom Marijom Ančić razgovaramo o njenim začudnim crtežima gdje se horor suočava s humorom"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "DIZAJN"
  - "ISTAKNUTI"
  - "naslovnica-desno-istaknuti-jedan"
  - "RAZGOVORI"
  - "Uncategorized"
post_tag:
  - "intervju"
  - "marija ančić"
  - "razgovor"
---

# Crtež kao startna pozicija

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-13-1024x768-1.jpg)

**Marija Ančić** još me prije nekog vremena uspjela *uloviti* na svoje začudne i pomaknute GIF animacije. Lik koji u momentu prkosa trči s predimenzioniranim škarama, obrve koje se protežu u ruke koje mašu, a ženi iz glave i prstiju izrasta cvijeće, samo su neke od situacija koje na prvu djeluju neuobičajeno. Potom se vrlo brzo zakotrlja prostor u kojemu je dopušteno prigrliti sve te neugodnosti, aveti, snoviđenja. Sjećam se tog trenutka iznenadne topline, kad se točno dogodio – nemam pojma.

Zanimalo me ima li Marija strah od praznog papira i kako općenito koristi negativne emocije kao pogonsko gorivo za stvaranje. Diplomirala je na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu 2005., a magistrirala u klasi prof. Hraste 2010. na Odsjeku za kiparstvo. Izlagala je na više festivala, skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se crtanjem i svim što ide uz to. Finalistica je nagrada Radoslav Putar za 2016., kao i White Aphroid Award 2018. Sudjelovala je u programu rezidencije Art Omi u Ghentu, državi NY u 2022. godini. Živi u Zagrebu.

S jutarnje kave razgovor se protegnuo i do njezinog stana koji koristi i kao atelje. Dotakle smo se i važnosti crteža kao startne pozicije za upoznavanje drugih medija, eksperimentiranja s formatom i „prijevoda“ crteža u GIF animacije i tekstil. Saznala sam i koji bi *soundtrack* pratio njezin rad, a u razgovor se uvukla i još koja tema.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-19-1024x768.jpg)

***Marija Ančić / fotografije: Maja Bosnić**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-20-768x1024.jpg)

**► U tvom radu provodna je nit suočavanje s uglavnom negativnim emocijama, kao što su strah, tjeskoba, manjak samopouzdanja i slično. Pritom pred sebe postavljaš nadrealna bića i sablasti koja proizlaze iz snova ili osobnih iskustava i doživljaja. Možeš li nam reći nešto više o dinamici između straha i humora u tvom radu? Kako ta dualnost doprinosi zaokruživanju tvojih radova?**

**Marija Ančić:** Suočavanje je ovdje važna riječ i skoro odgovor na cijelo pitanje. Kao tjeskobna osoba više puta na dan se moram s nečim „suočiti“, i tu mi je humor značajan obrambeni mehanizam, alat i oružje. Pretvarajući male i velike probleme u čudovišta, zamke i sablasti, pravim od njih nešto prvo apstraktno pa onda i apsurdno. Mislim da su humor i horor kao kontrast prisutni u svim mojim radovima, okosnica na koju se naslanjaju i ideje i vizualni jezik.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Crtez-u-olovci-iz-serije-22Nocne-Ptice22_01-1024x725.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Crtez-u-olovci-iz-serije-22Nocne-Ptice22_02-1024x718.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Crtez-u-olovci-iz-serije-22Nocne-Ptice22_03-1024x727.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Crtez-u-olovci-iz-serije-22Nocne-Ptice22_04-1024x720.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Crtez-u-olovci-iz-serije-22Nocne-Ptice22_05-1024x704.jpg)

***Crteži u olovci iz serije “Noćne Ptice”**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Crtez-u-olovci-iz-serije-22Nocne-Ptice22_06-1024x719.jpg)

**► Humor i horor, dobra kombinacija. Patiš li od perfekcionizma koji često prati kreativni proces, imaš li problema s tim? Kada znaš ili osjetiš da je pred tobom dobar rad kojim si zadovoljna pa ga možeš „otpustiti“ od sebe?**

**Marija Ančić:** Ponekad znam odmah, kao da mi rad sam kaže: to je to! A ponekad, pogotovo dok radim montažu, toliko popravljam, isprobavam i docrtavam, pa završim sa folderom punim GIF-ova koji se zovu redom „treptaj 4“, „treptaj5“, „treptaj5finalzapravo“. Mislim da zapravo tražim trenutak u kojem prepoznam misao koju pokušavam izraziti.

**► Koji je razvojni tijek misli od crteža do GIF-a? Postaju li svi crteži GIF-ovi?**

**Marija Ančić:** Volim koristiti neugledne blokove i *ne žaliti papira* dok skiciram i razmišljam olovkom. Rezultat su prilično kaotični *storyboardovi* koje ne bih rado podijelila sa svijetom. U tom stadiju saznam ide li rad u produkciju ili u ladicu, čekati neko drugo vrijeme.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/bloomboja-manji.gif)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/clapclapclapfast2manji.gif)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/hangry-chair-1-boja-smanji.gif)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/iz-serije-22Sama-sa-sobom22-Hashimoto-1024x724.gif)

**► U GIF-ovima su jednostavniji izrazi, a tvoji noviji crteži su raskošniji, maksimalno ispunjavaš prostor, gotovo kao da se događa *horror vacui*moment. Imaš li kada strah od praznog papira ili kreativnu blokadu? Kako to rješavaš? Koristiš li kad gumicu?**

**Marija Ančić:** Apsolutno imam strah od praznog papira, mislim da svaki papir moram malo uprljati i zašarati, kao da skidam čaroliju s njega – oslobađam sebe i papir od visokih očekivanja. Gumice kupujem i sakupljam, ali ih rijetko koristim, radije greške pretvorim u namjere. A iskreno, otkako crtež koristim kao DIY terapiju i iscrtavam sve svoje probleme i muke, nije mi još ponestalo materijala, nisam ni blizu kreativne blokade.

**► Sjećaš li se svog prvog crteža? Kad si počela crtati?**

**Marija Ančić:** Crtam doslovno otkako znam za sebe, najraniji crteži koje pamtim su princeze u elaboriranim haljinama, s puno, puno mašnica i ukrasa. Negdje prije desetak godina sam počela sa ovim principom „*crtaj što te muči, izbaci to iz sebe papirom i olovkom“.*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/radovi-iz-serije-22Sram-te-bilo22_01-1024x682.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/radovi-iz-serije-22Sram-te-bilo22_02-1024x745.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/radovi-iz-serije-22Sram-te-bilo22_03-1024x701.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/radovi-iz-serije-22Sram-te-bilo22_04-1024x682.jpg)

***Radovi iz serije “Sram te bilo”**

**► Tvoja posljednja samostalna izložba pod nazivom *Dream Bloody Gore* otvorena je u rujnu u Galeriji Atelijera Žitnjak, kada si izložila novu seriju crteža olovkom i dva monumentalna rada u tekstilu. Kako je došlo do zanimanja za tepihe? Koje posebne izazove ili slobode tekstil pruža u usporedbi s crtežom?**

**Marija Ančić:** Iako se ne bavim aktivno skulpturom, kao kiparicu me fascinira tekstura i bilo mi je zanimljivo suprotstaviti horor svog crteža s mekoćom i toplinom jednog predmeta kao što je tepih. Interes za tekstil pojavio se prije nekoliko godina kad sam heklala i vezla radove za izložbu *Sram te bilo*. Tema koja me tada okupirala bila je sram, a glavna inspiracija za radove došla je iz raznih sprava za mučenje, posramljivanje i kažnjavanje koje sam rekreirala u mekim materijalima. Ideja mi je bila povezati tu praksu javnog posramljivanja koje se pojavljivalo u raznim periodima u prošlosti sa suvremenim fenomenom *šejmanja*,odnosno posramljivanja na Internetu*.*I tu mi je bila bitna mekoća i tekstura vune i konca jer mi je koristila u odvajanju brutalnih praksi iz nekih surovih vremena od suvremenog posramljivanja na Internetu koje odrađujemo na jednak način, iz super ugodnog i komfornog mjesta sigurnosti i anonimnosti.

Za mene je uvijek izazov prenijeti crtež u neki novi medij, i upoznati medij kroz crtež. *Dream Bloody Gore* sam zamislila na tom principu, a onda mi se dogodilo da su skice postale radovi sami za sebe. Prvi put mi je crtež iz skice, nečeg privatnog što čuvam za sebe, iskočio u prvi plan, i bio izložen u svojoj sirovoj formi. Doduše, razmišljajući sad o toj izložbi, i o ta dva monumentalna rada u tekstilu koja su stvarno zauzela prostor i pažnju, vjerojatno se nitko ne bi složio s mojom idejom o crtežima u prvom planu. Ipak, prostor galerije mi je dozvolio da postavim tih dvanaest crteža u atrij, a veliku tapiseriju u pozadinu i povežem ih tepihom u sredini u jednu smislenu cjelinu. Inače nazvala sam tu tapiseriju, pa po njoj i izložbu *Dream Bloody Gore*, referirajući se na jedan metal album *Scream Bloody Gore* sa čije sam naslovnice i posudila paletu boja. Učinilo mi se da s tom igrom riječi opisujem svoj proces, svoj rad i dajem *hommage* svojim utjecajima.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/tapiserija-Dream-Bloody-Gore-1024x768.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/tapiserija-Dream-Bloody-Gore_2-1024x595.jpg)

***Tapiserija “Dream Bloody Gore”**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/tapiserija-Nocne-ptice-1024x683.jpg)

***Tapiserija “Noćne ptice”**

**► Što je zajedničko tim medijima? Kako promatraš odnos između crteža, tekstila i GIF animacije?**

**Marija Ančić:** Zajedničko im je to što mene zabavljaju i pružaju mi mogućnost da se izrazim. U animaciji se koncentriram na akciju, bitno mi je da jednostavan pokret jasno prenese misao i zadrži napetost, tu svjesno i namjerno postavljam likove u prazan bijeli prostor. Kod statičnih crteža me više interesira atmosfera, unutarnji prostor koji postižem gomilanjem likova i tekstura, a tekstil mi omogućava da taj svijet dodirnem.

**► Spomenula si da si crteže počela objavljivati prije desetak godina na Tumblru. Koliko se virtualni krajolik promijenio, odnosno koliko je tada bilo aktualno raditi takve stvari, a koliko je danas?**

**Marija Ančić:** Tumblr je bio među prvim aplikacijama koje su imale podršku za GIF, i njegova opcija „reblog“ je dozvoljavala da korisnik prenoseći određenu sliku ili misao dodaje vlastiti kontekst. Često su me „reblogali“, razgovarajući o mentalnom zdravlju, tjeskobi i depresiji. Sve svoje GIF-ove stavljam na raspolaganje u chat aplikacije, i zanimljivo mi je da na internetu žive svoje živote i šire se u različitim kontekstima. Smatram da im je virtualni prostor pravi dom, a galerijski prostor samo izlog ili gostovanje.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/iz-serije-22Sama-sa-sobom22-Mitoza-1024x585.gif)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/smoky-rezolucija.gif)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/third-eye-rollfinalmanji.gif)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/kosa-pink-manji.gif)

**► Zanimljivo mi je to što si rekla o izlogu ili gostovanju u galerijskom prostoru. Kako se tada mijenja njegovo značenje, kako prostor uvjetuje čitanja rada? Isto tako, možeš li usporediti percepciju GIF animacije kao umjetničkog rada u virtualnom prostoru?**

**Marija Ančić:** Uvijek sam sretna kad mogu staviti svoje GIF-ove na puno ekrana na jedan zid, to mi je dosad omiljeni način da ih izložim u galerijskom prostoru. Mislim da im ta kaotična atmosfera, puno trzaja i gibanja dodaje još jedan nivo monumentalnosti, a možda sam samo sklona gomilanju. Sklona sam i eksperimentiranju s postavom GIF-ova, rad na TV ekranu mi nikad nije dovoljno dobar, tako je došlo i do toga da radim „dekonstrukciju animacije“ pa printam crteže i stvaram narativ kroz duge nizove crteža/*frejmova*.

Što se tiče galerijskog prostora, mogu usporediti recepciju svojih radova u virtualnom, festivalskom ili bilo kakvom neformalnom prostoru s jedne, a galerije s druge strane, i tu mi prvo pada na pamet da im galerija na jedan način oduzima od širine interpretacije, jer imamo kustosku i moju riječ o tome što je to, dok recimo u virtualnom prostoru kontekst može biti daleko širi. S druge strane, naravno, kad je rad postavljen u galeriji svi smo donekle suglasni u tome da mu je tu mjesto i da je to umjetnost, na Internetu se tu gube granice, možda i prestaje biti bitno radi li se o umjetničkom radu.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-06-1024x768.jpg)

***Marija Ančić / fotografije: Maja Bosnić**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-02-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-01-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-03-768x1024.jpg)

**► Bila si prva gošća Vizualnog salona u Booksi kada si s Bojanom Krištofićem razgovarala o važnosti priče i pripovijedanja u svom radu. Kako pripovijedanje oblikuje tvoj umjetnički izraz, možeš li nam reći nešto više?**

**Marija Ančić:** Dok crtam, često stvaram u glavi narativ o likovima, njihove međuodnose i povijesti, nešto od toga se intuitivno dogodi u crtežu i može se iščitati, a nešto ostane samo u mojoj glavi. Nekad se u detaljima naslanjam na motive iz bajki, folklora ili književnosti. Kod animacija narativ se možda dogodi i na drugoj razini, osim očitog akcijskog, gradim jedan veći narativ kroz određene serije radova kao što su *Zamke*. U toj seriji radova postavljam lika u razne zamke, igram se s referencama iz pop kulture i koristim *loop* kao pripovjedački alat da pokažem kako protagonist izbjegava ubojitost zamke, ali ne uspijeva pobjeći, već ostaje zauvijek zarobljena u nekakvoj pat poziciji sa zamkom.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/iz-serije-22Zamke22-Jump.gif)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/zamka-torta-manji.gif)

**► Koristiš reference iz književnosti i glazbe, odnosno iz supkultura poput *heavy metala* koji i inače slušaš, pa je ta estetika prešla i u crteže. Da možeš odabrati *soundtrack* za svoje crteže, pa i za svoje radove u tekstilu, koji bi to bio?**

**Marija Ančić:** Definitivno nekakav *dungeon synth*. To je jedan opskuran glazbeni žanr izrastao iz *black metala,*a biram ga za *soundtrack* jer je vrlo atmosferičan. Između agresivnih glazbenih zapisa na ranim *black metal*albumima nalazili su se melodični, blago jezoviti instrumentali koji su prizivali slike ukletih dvoraca i mračnih šuma. Atmosferični *low-fi fantasy* kakav čujem i zamišljam dok radim neke od svojih crteža.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-10-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-09-768x1024.jpg)

***Marija Ančić / fotografije: Maja Bosnić**

**► Jako mi je zanimljiv tvoj projekt *Mišljenice* i baš mi je super drago da tako nešto postoji. Možeš li s nama podijeliti više detalja, kako je došlo do ideje?**

**Marija Ančić:** *Mišljenica* je knjiga/radna bilježnica/filozofska početnica koju su osmislile **Antonija Krajina** i **Ivana Kragić** iz udruge Mala filozofija, a ilustrirali i vizualno oblikovali **Milan Stanić** i ja. Bio je to stvarno zabavan i izazovan projekt jer smo dobili zanimljiva pitanja, a nismo smjeli crtati odgovore. Zamišljena kao bilježnica s pitanjima na koja odgovaraju djeca (i svi koji se tako osjećaju), bavi se temama kao što su vrijednosti, ljubav, humor i umjetnost na jedan stvarno zabavan i opušten način.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/stranice-iz-Misljenice_2-1024x724.jpg)

***Stranice iz “Mišljenice”**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/stranice-iz-Misljenice_12-1024x724.jpg)

**► Čime se trenutno baviš, koji su planovi za dalje?**

**Marija Ančić:** Bavim se crtanjem, plan je šaliti se i plašiti se i preživjeti. Uskoro se otvara izložba *19. Plavi salon: Iznutra prema van, Transmedijalnost i intermedijalnost u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti* u Kneževoj Palači u Zadru na kojoj sudjelujem s novim animacijama.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-14-768x1024.jpg)

***Marija Ančić / fotografije: Maja Bosnić**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-16-1024x768.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/12/Marija-Ancic-foto-Maja-Bosnic-za-Vizkulturu-13-1024x768.jpg)

Razgovarala: **Anja Tomljenović** / tekstove ove autorice potražite na **[linku](https://vizkultura.hr/author/anja-tomljenovic/)**

Zahvaljujemo ****Mariji Ančić****na ustupljenim vizualnim materijalima.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/11/AEM-VIZKULTURIRANJE-1024x152.jpg)
