---
title: "Umjetnost mora biti interaktivna"
url: "https://vizkultura.hr/intervju-nina-kamenjarin/"
type: "post"
published: "2024-06-06T13:43:17+01:00"
modified: "2024-08-22T11:45:29+01:00"
author: "Autor: Dario Dunatov"
description: "Razgovaramo s Ninom Kamenjarin, jednom od četvero finalista Nagrade Radoslav Putar"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "naslovnica-desno-istaknuti-jedan"
  - "RAZGOVORI"
  - "UMJETNOST"
post_tag:
  - "intervju"
  - "nagrada radoslav putar"
  - "nina kamenjarin"
  - "razgovor"
---

# Umjetnost mora biti interaktivna

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2024/06/Naslovna-NINA-K-WEB-1024x596.jpg)

Finalistica **Nagrade Radoslav Putar**, splitska umjetnica **Nina Kamenjarin** izuzetno je aktivna u svojoj umjetničkoj praksi, pa smo tako priliku za ovaj razgovor dobili nakon njenog povratka iz Dubrovnika – gdje je s performansom *Noli me tangere* sudjelovala u sklopu performativnog programa izložbenog projekta *Vidljive* – prije nego u posljednjem tjednu uoči finala u splitskom Salonu Galić pripremi rad kojim će se predstaviti žiriju i publici. Kamenjarin (rođena 1991. godine) diplomirala je 2016. godine s temom *Simbioza skulpture i performansa* na Umjetničkoj akademiji u Splitu, što kao da ju je umjetnički predodredilo u multidisciplinarnom smjeru jer se bavi performansom, videom, kiparstvom i drugim umjetničkim medijima koji odgovaraju bliskim joj temama i uklapaju se u njen koncept. Izlagala je u Hrvatskoj i inozemstvu, te je dobitnica niza priznanja za svoj rad. U svojim radovima, možda najprimjetnije u vidu performansa, propituje odnos pojedinca i okoline, te odnos osobnog identiteta nerazdvojivog od umjetničkog bića. To je vidljivo i na primjeru performansa *Fikcija i ja*u kojem propituje ljudski kontakt, napušta granice galerije izvodeći doslovno i metaforički umjetnost na ulicu, među ljude. Vrijedi spomenuti i zapažene performanse, hommage Tomislavu Gotovcu *Straža na Rajni*koji je u ovoj varijanti reakcija na migrantsko pitanje, te *Instalacija, Interakcija, Tik* ili *Tragovi* u kojima aktivno uključuje publiku.

Nina Kamenjarin u ovom nam je razgovoru predstavila rad s kojim će sudjelovati u finalu Nagrade Radoslav Putar, te približila kako bi iskoristila rezidenciju u New Yorku u slučaju pobjede. No, spomenuta nagrada bila je samo povod da proširimo priču na njen rad, te na poziciju performansa kako u njenom opusu, tako i u društvenom smislu s njegovim društveno-kritičkim potencijalom. Također, osvrnuli smo se na njene prethodne radove, kao i na kreativni proces koji im prethodi.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin004-1024x768.jpg)

***Nina Kamenjarin / foto: Glorija Lizde**

****►**** **Kakva ti je bila reakcija kada si čula da si jedna od četvero finalista prestižne Nagrade Radoslav Putar? Što za tebe predstavlja ta činjenica u osobnom i profesionalnom smislu?**

**Nina Kamenjarin:**Poprilično sam bila iznenađena, radosna i počašćena, bez očekivanja takve vijesti. S obzirom na to da se radi o velikom priznanju, istovremeno mi je to stvorilo osjećaj određene napetosti i odgovornosti. Osobno i profesionalno ne gledam kao dva različita pojma, već kao cjelinu, ono sam što radim. Činjenica da sam jedna od finalistica već je velika stvar za mene u smislu poticaja i daljnjeg umjetničkog stvaralaštva. Iako sam ambivalentna po pitanju nagrada u umjetnosti općenito, mislim da poticaj ove naravi i upravo ova nagrada igraju veliku ulogu, no također smatram da je vrlo bitan sam kontinuitet rada i promišljanje kao vrsta napretka u stvaralaštvu.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Noli-me-tangere-2024-Vidljive-Miho-Skvrce-1024x683.jpg)

***Noli me tangere, 2024., izložba “Vidljive” / foto: Miho Skvrce**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Noli-me-tangere-2024.-Miho-Skvrce-724x1024.jpg)

******►**** Finale nagrade održat će se 10. lipnja u Salonu Galić u Splitu. Možeš li podijeliti s nama s kojim ćeš se radom predstaviti, kako si došla do ideje za rad i zašto misliš da se on najbolja uklapa u koncept finala spomenute nagrade?**

**Nina Kamenjarin:**Odlučila sam se predstaviti s performans-instalacijom pod nazivom *Igra skrivača*jer smatram da idejno najbolje odgovara mom trenutnom istraživačkom pristupu i razmišljanju. Ideja je proizišla iz osobnih frustracija, tj. kao reakcija na relativno nove prakse digitalno-galerijskih izlaganja *versus* osobnih interakcija s fizičkim prostorom, te pitanja kako ih spojiti. Nova tehnološka dostignuća nude jedinstvene i alternativne načine za umjetnike pri stvaranju i izlaganju vlastitih radova, a za publiku da doživi umjetnost. Istražujem utjecaj digitalne i virtualne umjetnosti ne samo na umjetničke galerije, već na mogućnosti i izazove izlaganja umjetnika, bez da se pogubimo u hiperrealističkom svijetu koji se nalazi s druge strane ekrana. To dovodi do propitivanja utjecaja društvenih medija na vlastito izražavanje. Društveni mediji značajno utječu na identitete umjetnika nudeći brojne prednosti kao što su poboljšana vidljivost, izravan angažman s publikom i nove mogućnosti. Međutim, to također predstavlja izazove, uključujući pritiske vezane uz određene prilagodbe trendova. Umjetnici su prisiljeni navigirati ovim složenostima kako bi iskoristili moć društvenih medija, a da pritom ostanu vjerni svojoj umjetničkoj viziji i održe zdravu ravnotežu u svojim životima. Pokušavajući se ne izgubiti u tom pseudo svijetu, stvaramo različite, pomno inscenirane persone koje dovode u pitanje naš karakter, a zapravo i identitet. Izvela sam taj rad dva puta do sada, no svaki put je drugačiji. Istražujući prostor i odnos sebe u njemu, multiplicirajući se i tražeći samu sebe, istovremeno se skrivam od same sebe. Tko smo mi u odnosu na digitalne persone, avatare i druge stvari koje smo kurirali, koje sami sebi namećemo? Zaintrigiralo me kako to pokušati predočiti, kroz tri aspekta rada *Igre skrivača*: projekcije (nečega što se dogodilo), interakcije na te projekcije u prostoru (što se događa) te digitalni zapis performansa (onoga što “ostaje”). Zanima me kako će rad rezonirati u Salonu Galić u Splitu.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin002-768x1024.jpg)

***Nina Kamenjarin / foto: Glorija Lizde**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin003-768x1024.jpg)

******►**** Koliko će zadanost prostora Salona Galić utjecati na tvoj rad i kako misliš iskoristiti taj prostor s obzirom na tvoju dosadašnju praksu unutar koje si se poigravala s galerijskim prostorima?**

**Nina Kamenjarin:**Gledam na njega kao na prostor pun intrigante povijesti, s različitim namjenama tijekom godina. Veoma je čist i zahvalan kao galerijski prostor, ima jednu finu prostornu cirkulaciju koja mi odgovara za izvedbu ovog rada. Mislim da rad može fino funkcionirati i zaživjeti u potencijalnim aspektima gledišta i razvijanja. Ali izazov je sakriti se od nečega čega nema. Pod tim mislim na galerijski prostor kao takav, čist i bijel. Upravo u tome i jest pitanje i jedna od glavnih točaka ovog rada: kako će sam rad reagirati na prostor i obratno? Uvijek težim ostaviti stvari otvorene promišljanju i nakon izvedbe.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin015-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin013-1024x768.jpg)

***Nina Kamenjarin / foto: Glorija Lizde**

****►**** **Interdisciplinarna si umjetnica, najpoznatija po upečatljivim performansima, no prisutna i u kiparskom mediju te vizualnoj umjetnosti, a 2016. godine diplomirala si s temom *Simbioza skulpture i performansa*. Koju umjetničku formu smatraš najbližom? Privlače li te nove forme koje bi voljela ispitati u budućnosti i razmišljaš li možda o povratak u kiparstvo?**

**Nina Kamenjarin:**Smatram se multimedijalnom, konceptualnom umjetnicom no nemam se potrebu etiketirati. Tada sam u radu *Simbioza* istraživala sličnosti i različitosti dvaju medija s kojima sam osjećala povezanost kao umjetnica koja se izražava u oba smjera. Zanimalo me koliko je moje fizičko tijelo povezano s kiparskim medijem i performansom, te kako ih ujediniti. Pokušavam biti u skladu sa sobom i vremenom u kojem trenutno jesam. Vrijeme me kao koncept veoma zanima i često se poigravam s tom temom, zbog čega se koristim performansom kao primarnim načinom izražavanja koji mi u tom trenutku omogućava izvedbu određene ideje. Što se tiče medija kiparstva, gledam na njega u različitim formama korištenja, najviše u multimedijalnim instalacijama. Koristim kiparsko znanje koje sam dobila za daljnje promišljanje, pa čak i dok razmišljam o medijskim praksama, poput videa, performansa i sl. Puštam da me određena ideja vodi ka mediju u kojem smatram da će se najbolje izrealizirati. Moj *modus operandi* je stalno pisanje, istraživanje kroz etimološke pristupe značenja određenih riječi, tj. njihovog razvijanja, kroz sociološki pristup, preko reakcija na određene teme u umjetnosti, kroz vlastiti kut promatram medij koji im najbolje odgovara. Dakle, konstantna promjena, a opet jedan veliki *circulatio*. Privlači me dijalektika suočavanja, raskola i miješanja jezika i medija, podjednako dominantnih i marginalnih do nepregledne fragmentarnosti. Živimo u dobu u kojem je izazovno i uzbudljivo baviti se umjetnošću, dodala bih nekada i opasno, jer se u interaktivnom pristupu djelovanje, bilo ono umjetničko ili informatičko, zasniva na zajedničkoj premisi da se inputi s obje strane međusobno podržavaju, odnosno da je na djelu strategija “uzvraćenog pogleda”. Da se na trenutak vratim digitalnoj sferi u umjetnosti performansa, trebali bi biti svjesni raskoraka između stvarnog performansa i njegove virtualne inačice. No, vjerojatno nismo tako daleko niti od onog trenutka u kome će već i sami performansi prigrliti tu virtualnu sferu kao modernu, bezvremenu domenu u kojoj mogu započeti neku svoju novu priču i prepustiti se drugačijem obliku egzistencije.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin018-768x1024.jpg)

***Nina Kamenjarin / foto: Glorija Lizde**

****►**** **Autorica si niza zapaženih performansa, pa me na tom tragu zanima kakav je po tvom mišljenju status performansa, njegov značaj i snaga danas (kako unutar same umjetnosti, tako i u društveno-političkom smislu), kada vidimo da se često koristi kao kritička reakcija na društvene i političke pojave, primjerice kao reakcija na molitelje na trgovima, ukidanje ženskih prava i slično?**

**Nina Kamenjarin:**Među najčešćim pridjevima s kojima se susrećemo kada se dotaknemo teme performansa su: šokantno, ekscentrično, dramatično, sarkastično, mazohističko, itd. No ako pričamo o performansima koji se bave političkom i socijalnom tematikom, oni sami su reakcija i oblik protesta. Da bi se određene promjene dogodile, mora postojati određena vrst konflikta ili katarze, nazovimo to tako. Ukidanje ženskih prava postaje novi trend u svijetu, a nažalost većina populacije ne razumije pravi značaj feminizma. Činjenica je da žene još uvijek nisu zastupljene dovoljno ni u umjetnosti, a ni u drugim životnim sferama. I dalje je na snazi patrijarhalna hijerarhija, ukidaju se davno stečena ženska prava, desne struje sve su glasnije.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin006-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin007-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin008-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin009-768x1024.jpg)

***Nina Kamenjarin / foto: Glorija Lizde**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin010-768x1024.jpg)

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin012-768x1024.jpg)

****►**** **Jedan od performansa koje si izvela bio je hommage Tomu Gotovcu i njegovom radu *Straža na Rajni*, kada si provela 60 minuta naga na krovu zgrade HDLU-a, ispunivši time i Gotovčevu želju da taj performans jednom izvede žena. Generalno, kako koncipiraš svoje radove, od ideje do realizacije, te kako izgleda tvoj kreativni proces i koliko ti se bitno referirati na određene pojave iz povijesti umjetnosti, a koliko reagirati na suvremeno?**

**Nina Kamenjarin:**Bitno je imati svijest o povijesti, ali i imati odnos prema vremenu u kojem danas živimo. Hommage Tomislavu Gotovcu bio je jedan od zahtjevnijih performansa, ne samo izvedbeno već i u promišljanju. Inače, performans je bio dio projekta *Budućnost političkog performansa* kojim je udruga Domino obilježavala hrvatsko predsjedanje Vijećem EU, u partnerstvu s Institutom Tomislav Gotovac u okrilju programa *Prema otvorenoj, pravednoj i održivoj Europi u svijetu – Projekt predsjedanja EU 2019-2020*. Dakle, bilo je važno kako osvijestiti, kako prenijeti poruku da smo u sličnoj situaciji različitog pogleda i stava. Gotovac je performans izveo dvaput, 1994. i 1996. godine, u vrijeme dok je još trajao rat u Hrvatskoj, na koji je on, kao umjetnik, reagirao nizom radova i performansa. Ti su performansi integralni dio višegodišnjeg projekta nazvanog *ParanoiaView Art* – no kod rada *Straža na Rajni* / *Watch on the Rhine* zaintrigirao me pojam *watch*. Primjerice, kustos izložbe *Keepthatfrequencyclear* Tihomir Milovac navodi značenje pojma *watch* kao čin gledanja, ali i u smislu osobe koja čuva stražu. Za razliku od Gotovčevog snažnog stava, kontraposta i pokazivanja na istok, ja sam reagirala spuštenom glavom, gledajući u vlastita stopala, okrećući se čas lijevo, čas desno ukazujući na potlačenost i problematike imigracija, emigracija i načine na koji hrvatska država reagira brutalnošću prema bilo kome tko se usudio doći blizu tih zamišljenih, no nažalost veoma stvarnih granica. Stoga postavljam pitanja gdje su granice i što su granice, i to kao žena, no prvenstveno kao osoba. Istovremeno uzimajući u obzir zgradu HDLU-a, njenu povijest, također i kružnu formu u opusu Ivana Meštrovića, jer sam između ostalog fokusirana i na dva njegova djela – *Zdenac života* (1905.) i Meštrovićev paviljon (1935.). Dakle, opet *circulatio*, samo u drugom vremenu i poimanju istog. Bitno mi je reagirati na suvremene društveno-političke situacije, ali to radim naizgled “defenzivno”, minimalistički, ženski. Kao što sam već napomenula, moj *modus operandi*promjenjive je prirode s obzirom na to da sam osjetljiva na određene teme. Kreativnost je za mene kompliciran pojam, smatram da su ideje već podsvjesno u nama, samo je pitanje kada i kako će se realizirati. Većinu puta se “satrem” i premorim razmišljajući kako, zašto, čemu, kada i kome. Dok ne dođe trenutak realizacije, tada sve sumnje nestanu i novi svijet se otvori, no ne zadugo, odmah krene procesuiranje, propitivanje…

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin-ponovna-izvedba-Sanja-Ivekovic-Upalim-motor-i-nisam-vise-na-zemlji.-Mozda-odem-u-raj-ali-idem-paklenski-brzo-2015.-Almissa-Open-Art-Festival-2019-foto-Josip-Rogosic-1024x682.jpg)

***ponovna izvedba Sanje Iveković, “Upalim motor i nisam više na zemlji. Možda odem u raj ali idem paklenski brzo” (2015.), Almissa Open Art Festival, 2019. / foto: Josip Rogošić**

****►**** **Tvoji performativni radovi često uključuju element zaigranosti i humora, gotovo spontanosti. Primjerice, u *Fikcija i ja* preispituješ ljudski kontakt, reakcije i komunikaciju, pa tako izlaziš iz galerijskog prostora na ulicu, uspostavljaš komunikaciju s prolaznicima, testiraš granice bliskosti, povezanosti i interakcije. U tom kontekstu, koliko je suvremena umjetnost, na tvom primjeru, otvorena prema široj publici i koliko ti je važno da se obraćaš svima, a ne samo umjetničkoj eliti? Zrcali li se tu uloga same umjetnosti, je li i ona u stalnoj potrazi za interakcijom?**

**Nina Kamenjarin:**Da, često ostavljam otvorenu mogućnost za slučajnosti, pa se nekada dogode spontane situacije, ne sprječavam ih ako se ne kose s inicijalnom idejom. Koristim humor kao jednu vrst odgovora na današnje društvo, igramo se s ozbiljnim temama, a da većinu vremena toga nismo ni svjesni. Bitan mi je socijalni moment, tj. odgovor, akcija-reakcija na performans. U slučaju izvedbe *Fikcija i ja*, postavljam pitanja kontakta i komunikacije, koliko tko želi ili ne želi biti viđen i što to uopće predstavlja danas? Skrivamo se iza komentara, skrivamo se sami od sebe. Tu eksplicitno dovodim u pitanje javno izlaganje sebe, svog ja(m)stva, prenoseći ga publici na ulici, projicirajući i dajući samu sebe, nenamjerno ulazeći u njihovo okruženje ili potencirajući njihov ulazak u moje okruženje, nudim i pitanje i odgovor, također tražeći reciprocitet. Provociram kontakt s ljudima, komunikaciju, što verbalnu, što neverbalnu. Umjetnost mora biti interaktivna, samo treba naći pravi način interakcije.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Fikcija-i-ja-2023-Ales-Suk-1024x683.jpg)

***Fikcija i ja, 2023. / foto: Aleš Suk**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Fikcija-i-ja-2023.-Ales-Suk-1024x683.jpg)

****►**** **Vidljivo je kako radove gradiš oko odnosa pojedinca i okoline, te kako nastupaš iz pozicije osobnog identiteta, kao primjerice u performansu *Instalacija Interakcija Tik* ili *Tragovi* u kojem si reagirala na podražaje publike. Kako su se takav pristup i takve teme isprofilirali kod tebe? Što te još zanima i u kojem bi se smjeru voljela dalje razvijati kao umjetnica?**

**Nina Kamenjarin:**Referirajući se na slavni performans Marine Abramović *Ritam 0*, pitanja koja sam sebi postavljala u svojim ranim performansima bila su: kako reagiramo jedni na druge, mogu li osjetiti energiju druge osobe bez vizualnog kontakta, kako ću reagirati na različite podražaje i koje su moje granice u svemu tome? U performansu instalaciji *IIT* tijelom sam odgovarala na taktilne podražaje publike s povezom preko očiju. U video performansu *Tragovi* podijelila sam publici bojice i ponudila svoje lice kao prazno platno.

U oba rada pokušala sam biti desubjektivizirana. Još su mi intrigante teme takve prirode, no danas ih pokušavam ispitati u digitalnom smislu. Što nas škaklja, što nas boli? No sada je drugo vrijeme i reagiramo na određene podražaje skrivajući se iza ekrana.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/the-curse-2021.-anonymous-photo.jpg)

***The Curse, 2021.**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Tragovi-2014.-Video-stil.jpg)

***Tragovi, 2014. / video stil**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Hide-and-seek-2023-Buga-Cvjetanovic-2-1024x683.jpg)

***Hide and seek, 2023. / foto: Buga Cvjetanović**

****►**** **Dobitnica si nekoliko nagrada i priznanja za svoj rad. Koliko su ti kao umjetnici važne nagrade i kako bi iskoristila dvomjesečnu rezidenciju u New Yorku u slučaju da dobiješ Nagradu Radoslav Putar, imaš li već kakve ideje?**

**Nina Kamenjarin:**Nagrade i priznanja uvijek su divni, a već sama činjenica da sam u finalu ove nagrade puno mi znači. Ideje su uvijek prisutne, pa kada ih i ne želim (smijeh). Ali kao i u odgovoru na prvo pitanje, jako sam ambivalentna po pitanju nagrada u umjetnosti, ne postoje najbolji radovi ili najbolji umjetnici, to je pitanje stava određenog žirija, čije mi mišljenje u ovom slučaju znači mnogo. Ako se dogodi da dobijem rezidenciju, maksimalno bih ju iskoristila za razvoj vlastitog umjetničkog rada, za ispitivanja i istraživanja, vlastite nadogradnje, jer promjena okoline, perspektive te nova poznanstva i kulturološki utjecaji bitne su stavke u našem poslu!

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2024/06/Nina-Kamenjarin017-1024x768.jpg)

***Nina Kamenjarin / foto: Glorija Lizde**

Razgovarao: **Dario Dunatov**/ sve tekstove ovog autora čitajte**[na linku](https://vizkultura.hr/author/dario-dunatov/)**

Fotografije (portreti): **Glorija Lizde**

Zahvaljujemo ****Nini Kamenjarin**** na ustupljenoj fotografskoj dokumentaciji radova.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/11/AEM-VIZKULTURIRANJE-1024x152.jpg)
