Galerija Inkubator poziva vas u petak 13. prosinca na otvorenje izložbe ‘Osam i trideset’ srpskog ilustratora Marka Prokića
Autor o autoru: Marko Prokić rođen je sada već davne 1979. godine u Kragujevcu. Kada je završio Saobraćajni fakultet u Beogradu, shvatio je što ne želi raditi u životu. Ilustraciju smatra čistom ljubavlju. Do sada je izlagao, što samostalno, što grupno – u Beogradu, Zagrebu i Montpellier-u. Živi, radi i malo spava u Beogradu.
U nastavku pročitajte više o izložbi u tekstu Martine Bratić
Na spomen mladoga beogradskog ilustratora Marka Prokića mnogima se izmami osmijeh na lice. Svojim je duhovitim i pronicljivim ilustriranim porukama već postao specifičan feel good brand u regiji, a magija koju ovi radovi ostvaruju u relaciji s publikom do koje dopru (ili na koju, jednostavno, putem naiđu), uvijek je osobna i partikularna. Svaka, naime, poruka koju Prokić ilustrira je, kako i sam kaže: proživljena i preživljena. To se upravo čini jednim od ključnih elemenata u gotovo nepodnošljivoj lakoći poistovjećivanja s autorovom jutarnjom mrzovoljnošću, eksplicitnom ili implicitnom melankolijom, osjećajima nedostajanja, dosade ili bolne svijesti o rutini svakodnevice. To su kratki ali sadržajni, općeniti ali određeni, smiješni ali istovremeno i tužni otkucaji emotivnih i razumskih impulsa svakoga od nas.
Prokić stvara galeriju najponutrenijih osjećaja iz vlastitoga prostora i oni postaju djelidbeni atom u komunikaciji sa svakim interaktivnim subjektom. Najteže je uvijek nacrtati osjećaj; male i velike stvari, viđene, doživljene i proživljene, reći će autor, a osim osjećaja, njegovo ručno crtana slova, što bi u slobodnom prijevodu značila sintagma hand lettering – katkada postaju i latentna kritika nama nepoznatog nekog/nečeg. To također, uz apersonalnu tamnu pozadinu i tvrdoglavu uniformiranost strukture, čini Prokićev rad sasvim otvorenim pa i pomalo generičkim, što onda ostavlja prostora i za naše osobne upise iz naše osobne svakodnevice te čini onu magiju s početka priče još intimnijom i bližom.
Sreća je negdje u 11 ujutro, s prvom jutarnjom kavom. Na izložbi, na kojoj ste sada, prikazan vam je moj put do nje. Svojevrsni dnevnik vlastitih tišina koje su kasnije nacrtane, po sjećanju.
Izložba ostaje otvorena do 25. prosinca
