Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Galeriji “Josip Račić” od 7. do 31. listopada predstavlja izložbu Kristiana Kožula Intercisus. Kožulovi radovi dosad su bili predstavljeni na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama kod nas i u svijetu, a u Galeriji “Račić” zagrebačka kulturna javnost imat će priliku vidjeti istoimenu umjetnikovu ambijentalnu instalaciju. Kustos izložbe je Klaudio Štefančić, voditelj Zbirke akvarela, crteža i grafike 19. i 20. stoljeća NMMU, čiji je tekst pod naslovom Skulpturalne formacije Kristiana Kožula objavljen u dvojezičnom katalogu koji prati izložbu.
*Detalj instalacije “Intercisus” Kristiana Kožula / foto: Damir Žižić
U pratećem tekstu Klaudio Štefančić piše:
“Što je preneseno značenje ovih instalacija – skulptura? Na što nam autor pokušava skrenuti pažnju, birajući naslove s višestrukim značenjima (Forensic Perpetuity, Forensic Folklore: Archipelago, Sisyphus Exalted:Excersing Repetitions i Intercisus) i izlažući ove enigmatične forme? Kožul je sklon odgovornost za značenje prebaciti na promatračeva leđa, ali jasno je da ove izložbe nisu nastale zbog formalističkih razloga, iako je formalna inovacija ono što prvo zamjećujemo i ono čemu s razlogom dajemo prednost u interpretaciji. Značenje Kožulovih instalacija nemoguće je iscrpiti na području umjetničke referencijalnosti. Ova bizarna tijela nisu tu samo zbog podsjećanja na, primjerice, raskomadana ljudska tijela iz Goyina ciklusa Užasi rata ili na citat istoga motiva braće Chapman. Neće nam u potrazi za odnosom ovih radova prema suvremenosti puno pomoći ni reference na kojima sâm Kožul inzistira, spominjući radove Raula Goldonija i Louise Bourgeois, kao nadahnuće u najnovijem radu.
U središtu su Kožulove pažnje, naime, kompleksni i nepovezani društveni fenomeni. Dovesti u blisku vezu međusobno udaljene i suprotstavljene pojave metoda je koju Kožul baštini iz tradicije umjetničke avangarde i koju koristi u svim svojim javnim nastupima. Rat i masovna ubojstva s jedne i tehnološke utopije s druge strane; ideologija krvi i tla s jedne i fantazije o umjetnoj inteligenciji s druge strane; nostalgično prizivanje industrijskog društva s jedne i ubrzanje društvenih promjena (globalno zatopljenje, rodna teorija i politika, infotainment itd.) s druge strane. Iako širina referenci i asocijacija na koje Kožul računa, promatrača mogu zbuniti, pa i odvesti u krivom smjeru, izazove koje njegovi radovi postavljaju pred publiku ne treba odbaciti kao primjer postmodernističke igre. Proturječja obilježavaju suvremeno doba i upravo ona stoje u korijenu Kožulovog pokušaja da prikaže svijet oko sebe.”
Kristian Kožul (München, 1975.) završio je Umjetničku akademiju u Düsseldorfu (Njemačka). Izlagao je na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (PS1, New York, USA, 2005.; Criss-Cross, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Hrvatska, 2007.; Boys Craft, Muzej Haifa, Izrael, 2008.; Summer Camp, Galerija Exile, Berlin, 2010.; Bandits, Pirates & Outlaws – Lost Coast Culture Machine, Fort Bragg, USA, 2010.; B-B-B-BAD, Galerija Anna Kustera, New York, USA, 2011. i drugima). Među samostalnim izložbama treba istaknuti izložbe u Laubi i Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb, Hrvatska), Art salonu (Celje, Slovenija), Galeriji Galženica (Velika Gorica, Hrvatska), Galeriji Kibla (Maribor, Slovenija), Galeriji minorita (Graz, Austria), Galeriji TZR (Düsseldorf, Germany), Galeriji Anhava (Helsinki, Finland), Galeriji Goff+Rosenthal i Galeriji Pablo’s Birthday (New York, USA). Kristian Kožul živi i radi u Zagrebu.
