Materična gradnja

Jedan od projekata koji je ove godine konkurirao za Nagradu Drago Galić, koja se dodjeljuje najuspješnijem ostvarenju na području stambene arhitekture (link), poetična je i slojevita obnova obiteljske kuće uz more, smještene u veloluškom zaljevu. Autori projekta su arhitekti Antonijela Šeparović Uchytil i Andrej Uchytil, jedan od dvoje ovogodišnjih dobitnika Nagrade Viktor Kovačić za životno djelo (link).

Više o kući Mijena doznajte iz teksta autora koji donosimo u nastavku.

0. ono prije. Tudorovica, toponim veloluškog zaljeva, vala i hum, mjesto je mijene gdje ona pod putanjom sunca otvara, u sebe uvedene uz to još i otokom Ošjakom suspregnute, prostor, more, nebo, reljef, u obzor beskraja razapetog od Sušca do Biševa. Noću, ona rastvara fluid totala, svod iluminiran britkim kristalom, jasnoćom ekliptike, mijenama i mijenama boja izlaza i zalaza mjeseca.

1. ne tako davno. Godine 2010. tekstom O jednom mjestu uz more Tomislav Pavelić svjedoči stanje i zatečenu gradnju začetu osamdesetih godina: “Upravo zbog toga što nije (a nije smjelo i biti) samosvojno arhitektonsko djelo, koje jasno određuje granice između toga što ono jest, a što nije u svom kontekstu, ovo izgrađeno mjesto kraj mora naprosto jest izuzetno mjesto.”

2. oskvrnuće. Ipak, i onda, što kritik i arhitekt nije ili u strepnji nije htio upisati, stajala je neminovnost mijene. Obitelj traje u životnoj prilagodbi generacija. Latentna je dubioza moguće transformacije mjerila, tla i svjetonazora. Znan je i mogući racionalizirajući otklon novih graditelja. O historijskim slojevima, o prirodnom reljefu, o oglednom topografskom uzorku, o totalu terasa i suhozida, o zemlji i lozi; zatim o maslinicima, pa kućicama skromnih formata cjeline ambijenta, a onda i o onim sve glasnijim i preglasnim kućama, arogantnim i Zemlji destruktivnim zgradama… sve do sada… o kontekstu?

3. arhitekti. Graditelji autori razapeti u znanju škole zagrebačke redukcije ali i uživljeni u ljubav prema šturom tlu, u dihotomiji sudbine struke apokaliptičara i integriranih, teže iznova uobličiti cjelovito mjesto. Autoritet prostora; Autoritet života; Autoritet metiersa. Nova kuća jest ljetnikovac, ali i kuća dom, atelje, kuća tla i poljodjelive zemlje, ona služi onima prije, danas i onima za sutra.

4. rubni uvjeti. Megaron je znan kao arhetip Mediterana ukotvljen u toposu, ali postoji i kao prostorija zaklona u tami podno prostranstva radijacije svjetla i topline. Slutnja moguće otkriva odgovor u modusima prijelaznih situacija i u već nagoviještenom fragmentu tipologije mikrosuburbane enklave, a znanje u memoriji referencija učitelja Loosa, Albinija, Šegvića, Sverre Fehna… te Alda van Eycka (TWIN PHENOMENA; INTERIORIZATION; The IN – BETWEEN REALM; DURATION, MEMORY, ANTICIPATION; PLACE AND OCCASION; IDENTITY; RIGHT SIZE; LABYRINTHIAN CLARITY; VERNACULAR OF THE HEARTH)

5. catenaccio. Spiritus loci pamti i mentalitet žitelja otočana i strategiju opstanka na otoku u dubokom zaljevu; sluti i moguću mijenu – naglu transformaciju iz zaštite u dominaciju.

6. projekt. Stereotomija arhetipa se transformira. Ambivalentna mijena silnicama prostora i trajektorijama terena ujedno ekspandira-implodira areal mjesta i nutrinu kuće. Os od mora i svjetla Y, već zaustavljena humom Tudorovice, obujam horizonta uvodi u jezgru – boravke. Arija izvanjskog kao kadenca usisana je u prostornost unutarnjeg. Pokrov stare gradnje postaje položaj kontrole stapanja dnevnih X-Yona i Z-noćnih totala na terasi boravaka. X-evi mimikrijom reljefa služeće prostorije uvlače u cjelinu. Povezuju se elementigraditeljske tvorbe – membrane, međuprostori, putanje unutarnje i izvanjske, kale, okulari, loggie, vrata i prozori, otvori/slike, terase, dvori, suhozdi, arule, skalinade, promenade i belvederi… – s reljefom maslinika danog sloja biosfere. Gradilište aktivira materičnost, proces poetizira ono znano lokalnim majstorima. Ne rez, već prisojna ovojnica taktilne žbuke “mujare” mijenja saturacije svjetla u toplini terracotte. Unutrašnjost pak osojna je, kvadrirana mijenama škura-zaslona i iluminirana malim intimnim prijateljima doma arhitekata, objektima-tijelima svjetla bliskih im autora.