---
title: "Zagreb naopačke"
url: "https://vizkultura.hr/metaforicki-kompas/"
type: "post"
published: "2017-08-29T11:10:23+01:00"
modified: "2017-10-03T09:01:43+01:00"
author: "Autorica: Sonja Leboš"
description: "Osvrt na knjigu \"Zagreb: Antivodič\" Zrinke Paladino"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ARHITEKTURA"
  - "ISTAKNUTI"
post_tag:
  - "antivodič"
  - "grad"
  - "urbanitet"
  - "urbanizam"
  - "zrinka paladino"
---

# Zagreb naopačke

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2017/08/10-1024x683.jpg)

Malo je domaćih autora čije je pisanje o Zagrebu u tolikoj mjeri ostavilo dojam i usmjerilo moj rad kao što je to pisanje **[Željke Čorak](https://www.ipu.hr/article/hr/56/dr-sc-zeljka-corak)**. Zašto je to važno za ovaj osvrt na novu knjigu**Zrinke Paladino**? Zato jer je Zagreb Željke Čorak i Zagreb Zrinke Paladino, autorice zagrebačkog ***Antivodiča***. U tom smislu moje čitanje *Antivodiča* neka je vrsta zakašnjele kritike pisanog prostora Željke Čorak koji s tom objavljenom knjigom Zrinke Paladino (naklada **Meandarmedia**, urednik **Branko Čegec**) ima samo posredne veze koju, opet, nije tako lako zanemariti.

[![10](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/10-1024x683.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/10.jpg)

Prije no što krenem u detaljnije razglabanje, opća ocjena *Antivodiča*: hrabrost Zrinke Paladino proporcionalna je vrijednosti *Antivodiča*. Denunciranje institucija je i njihovo preispitivanje, a rijetki su oni koji otvoreno rogobore protiv institucija na kojima su (bili) zaposleni – uglavnom je ta vrsta **političkog metanarativa** rezervirana za kuloarska naklapanja i male tajne profesija (od najstarijih k najmlađima), prirode i društva. Paladino ne proziva uvijek imenom i prezimenom, ali je tu ipak na djelu prije svega prijeko potrebna institucionalna kritika. Takvo denunciranje je istovremeno i autokritika što je još i rjeđe u našoj maloj zajednici.

Vratimo se načas **pisanom prostoru**. Zagreb Željke Čorak, iščitan u interpretaciji Iblera i brojnih drugih tema, nameće se prije ili kasnije svakom tko pokušava ili želi ne samo voljeti već i razumjeti Zagreb. Interpretacije i **historicističkog i funkcionalističkog znaka** tvore dio slike grada koji nastaje u razdoblju akumulacije kapitala na razmeđi stoljeća te u turbulentnom međuraću u kojima se pojedinci bogate dok mase žive u podrumskim stanovima i ilegalnim potleušicama, u uvjetima koje, na sreću, primjećuju i žele izmijeniti arhitekti poput **[Josipa Seissela](https://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Seissel)** i **[Vlade Antolića](https://hr.wikipedia.org/wiki/Vlado_Antoli%C4%87)**. *Antivodič* Zrinke Paladino kreće se putovima koje zacrtavaju Željka Čorak i drugi intepreti međuratnog Zagreba i/ili njegovog *Grunderzeita*: **Aleksandar Laslo, Snješka Knežević, Tomislav Premerl**, da spomenem samo najvažnije. Međutim, interpreti Bolléovog, Lenucijevog te Zagreba između dva svjetska rata u mnogočemu su zanemarili interpretaciju svog grada suvremenika – socijalističkog Zagreba, možda nesavršenog, ali ipak – suvremenika! I sama bih možda zadivljeno gledala u vile i obronke zagrebačkog “trećeg *fiertla”*, tih privlačnih zelenih obraščića grada u koje je zagrizla industrijalizirana ekspanzija kapitala generirana izrabljivanjem čovjeka po čovjeku, da nisam, zahvaljujući Lefebvreu i Harveyu, ali prije svega Platformi 9,81, uočila **manjkavosti izostanka materijalističkih alata analize prostora**.

[![01-vila-pfeffermann-1930-ih-prema-ulici](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/01-Vila-pfeffermann-1930-ih-prema-ulici-300x199.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/01-Vila-pfeffermann-1930-ih-prema-ulici.jpg) [![02-weissmann-vila-podvinec-jabukovac-23-1936-7](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/02-Weissmann-vila-Podvinec-Jabukovac-23-1936-7-300x257.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/02-Weissmann-vila-Podvinec-Jabukovac-23-1936-7.jpg)

**Vila Pfefferman (arh. M. Vidaković, 1928/1929); Vila Podvinec (arh. E. Weissmann, 1936/37)*

Zagreb je **historicistički, funkcionalistički, ali i socijalistički grad**. Zagreb, otvoreni grad. Zagreb koji lebdi nad isušenim močvarama uz Savu, da, ovješen na instalacije kao što je govorila **Nada Šilović**, ali grad je to, ipak, itekako! Modernističkim autopoetikama oprostoren, dobro zamišljen, poprilično dobro i izveden, socijalistički Zagreb izostao je iz analitičkog instrumentarija škole koja se (djelomično možda i iz dišpeta i otpora ideologiji jugoslavenskog socijalističkog modernizma koja se itekako dobrano spoticala na klasnim razlikama koje je i sama proizvodila) ponajviše bavila zagrebačkim vilama, domovima dobrostojećih Zagrepčana i Zagrepčanki iz međuraća te njegovim historicističkim zametkom, periodom kada je iz burga postajao gradom. Materijalistička analiza se ne pojavljuje ni, kako bi bilo za očekivati, s urbanom sociologijom 1970-ih (koja je i opet izrasla iz krila **[Milana Preloga](https://www.ipu.hr/content/radovi-ipu/RIPU-12-13-1988-1989_016-018-Reberski-biografija-MPrelog.pdf)**), već s**diskurzivnim arhitektonskim praksama** iz kojih početkom 2000-ih proizlaze razni NGO kolektivi: **[Platforma 9,81](http://platforma981.hr/)**, **Analog** iz Zagreba, **[Praksa](https://www.facebook.com/zadrugapraksapula/)** iz Pule i dr., a otvara neke kognitivne modele koje nije moguće zaobići u valorizaciji zagrebačkih prostora. Što su odista sustavi zaštite u jednom gradu ako zoniranje svedemo na tzv. elitne (*superprivate*, kao što je to opisano u istoimenoj publikaciji Platforme 9,81 iz 2004. godine) i manje elitne dijelove grada?

[![03-vila-benedik](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/03-vila-benedik.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/03-vila-benedik.jpg)

**Pročelje vile Benedikt (arh. A. Baranyai i S. Benedikt, 1909-12)*

Prioriteti **sustava zaštite u Zagrebu** u svakom su smislu, kao i u ukupnom sustavu sadašnjeg modela upravljanja gradom, nefunkcionalni, čak ne pogoduju ni historicističkom gradu, već samo birokratiziranom i nadziranom gradu. To itekako razumije i ističe Paladino. No, prije svega, ti prioriteti **razaraju socijalistički grad**, odnosno ono što se od socijalističkog grada uspjelo ostvariti (a što nije malo) omogućavajući, kroz kontinuirano nabujalu neplaniranu gradnju s nerazvijenom ili nikakvom infrastrukturom, širenje upravo a(nti)-funkcionalnog grada. Gledajući tako, moramo reći: *Antivodič* Zrinke Paladino predstavlja **značajan doprinos promišljanju alternativnih dinamika zaštite prostora** kakve trebamo što prije.

[![4_kruge](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/4_kruge-805x1024.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/4_kruge.jpg)

**Višestambena zgrada “Kruge” (arh. N. Šegvić i I. Geršić, 1954-1960)*

Ipak, izostavljajući materijalistički analitički model, *Antivodič* izostavlja i mogućnosti transformacija nekih urbanih cjelina koje nisu upisane ni u historicistički niti u međuratni, ali su zato upisane u socijalistički Zagreb. Starije ne mora uvijek značiti izvornije, faksimili secesijskih fasada su prema mom mišljenju nepotrebno pretjerivanje – **što odista znači “izvorno”**? Socijalistički Zagreb je u *Antivodiču* jednostavno sveden na premalo primjera u usporedbi s nizom primjera stanovanja u vilama na obroncima. No to ne znači da Paladino ne razumije ili previđa **genezu socijalističkog modela grada**. To je vidljivo iz npr. činjenice da sa Željkom Staničić 2013. donosi rješenje kojim se utvrđuju svojstva kulturnog dobra za zgradu “Kruge” (Ulica grada Vukovara 222-224) Nevena Šegvića i Ive Geršića te naročito podcrtava ukupnu vrijednost parcele koju hortikulturno oplemenjuju prvo Silvana Seissel 1959. godine pa zatim Dragutin Kiš 1982. godine. Paladino, dapače, **analizira institucije koje nastaju između dva svjetska rata**, a koje ukazuju na *welfare* aspiracije državnog poretka kakve su danas nezamislive, a svakako nepovezive s kraljevinom koja je te aspiracije materijalizirala u objektima kao što je npr. Središnji ured za osiguranje radnika (SUZOR) Rudolfa Lubynskog iz razdoblja 1925. -1928., danas zgrada HZMO-a.

[![5-suzor_izvorno1](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/5-Suzor_izvorno1-300x214.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/5-Suzor_izvorno1.jpg) [![6-suzor_izvorno2](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/6-Suzor_izvorno2-300x216.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/6-Suzor_izvorno2.jpg)

**SUZOR (arh. R. Lubinsky u suradnji s L. Horvatom, 1925-28)*

Slijedi čitav niz kavana koje su neosporno gradotvorne, a svakako je zanimljivo pročitati da je svoje viđenje transformacije **legendarne kavane “Corso”**, koja je izrasla iz Hrvatsko-slavonske zemaljske štedionice, 1999. godine dao i čuveni Herman Czech (*Antivodič* ne oskudijeva tim zanimljivim i malo poznatim detaljima), no mene mori pitanje: što je sa **središnjom gradskom knjižnicom na Starčevićevom trgu** koja već godinama žudi za [novim prostorom](https://issuu.com/knjinicegradazagreba/docs/sf_knji_nica/3) (pretendirajući na Paromlin, odnosno njegovu ruševinu), a od zadnje poplave je ta žudnja postala i pitanjem opstojnosti knjižnog fonda?

[![2_kavana-corso_izvorno](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/2_Kavana-Corso_izvorno-300x234.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/2_Kavana-Corso_izvorno.jpg) [![3-kavana-corso_stanje](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/3-Kavana-Corso_stanje-300x202.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/3-Kavana-Corso_stanje.jpg)

**Kavana “Corso”: interijer krajem 1930-ih i stanje pročelja danas*

Moje subjektivne kritike *Antivodiča* ne isključuje zahvalnost na činjenici da je ta knjiga napisana, na koncu konca, radi se o potpuno privatnom projektu jedne autorice i jedne izdavačke kuće: niti jedan javni fond, Grad Zagreb ili Ministarstvo kulture nisu podržali izdavanje *Antivodiča* pa preferencije izbora objekata ne trebaju posebna opravdanja u smislu prioriteta *javnog* interesa.

*Antivodič* nas podsjeća da smo puno naučili**čitanjem Zagreba iz historicističkog i funkcionalističkog registra** te da učimo i dalje – citatnost kojom obiluje prilika je da i nestručnjaci povežu i uvežu znanje iz pera raznih stručnih autora o pojedinim objektima, studenti povijesti umjetnosti ili konzervacije nešto nauče, a stručnjaci da izvide stvari iz novog rakursa. Međutim, tek **neposrednom materijalističkom analizom uzroka prostorne eksploatacije** (koja se, neosporno na drugačije načine, događala i događa i u socijalističkom i u kapitalističkom Zagrebu) možemo (i moramo) inicirati potrebne transformacije grada u cjelini pa tako i režima zaštite.

Ukupna pojavnost *Antivodiča* (netko, zaboravih tko, reče da knjigu čine i korice) čini se kao **metafora kompasa** koji nam, kako i dolikuje pravom antiorijentiru – ukazuje na jug!

I tako *Antivodič*, iako najviše prostora posvećuje reprezentativnim vilama – jasno, sve je to lijepo, i Jabukovac i Tuškanac, i Orlovac bijaše lijep prije no što ga se unakazilo ksaverskim nastambama tehnokratske soc -“elite” *–*igla metaforičkog kompasa*Antivodiča*ukazuje na južni Zagreb. Što nas mora zanimati, a što često izostaje iz analitičkog oruđa, nije nikakav metanivo, već vrlo jasan parametar – kakva je vrsta kapitala (kojeg porijekla) ugrađena u neki objekt i kakvi su bili režimi korištenja u patrijarhalno-autokratskim nijansama između Pavelića i Broza koji se među rijetkima spominju imenom i prezimenom među naknadnim korisnicima brojnih vila čiji su izvorni vlasnici, zagrebački Židovi, ili izbjegli ili zvjerski protjerani ili ubijeni.

Ono u čemu se svakako svi, koji mislimo o prostoru, možemo složiti, a to Paladino beskompromisno ističe, jest da su **režimi legalizacije** takvi da predstavljaju trajnu opasnost po sâm bitak određenih ambijenata. Režimi legalizacije eksploatiraju se od svih razina administrativne uprave (ne koristim feudalnu riječ *vlast* jer odbijam prihvatiti daljnju feudalizaciju hrvatskog društva) i vode ka još kaotičnijem *mismanagementu* prostornih i prirodnih resursa. Kako se koriste**prirodni resursi** (Zagreb je donedavno ležao na kvalitetnoj vodi, danas su brojni izvori ugroženi lošom ili nikakvom infrastrukturom koja ide ruku pod ruku s ilegalnom gradnjom ili pak nekontroliranim industrijskim otpadom), osnovno je pitanje koje si zajednice korisnika moraju postavljati i tražiti suvisle odgovore. No trebamo biti svjesni da brojni građani neće postavljati to pitanje dokle god i sami imaju prste ukopane u ilegalne prakse. Zašto betoniramo potoke u svijetu koji ih otkriva i koji nas uči da je bolje vraćati prirodne tokove i s njima kazaljku na biološkom satu planeta na kojem obitavamo. Naravno, potrebno je postavljati i pitanje zašto su ljudi primorani graditi bez plana, a taj je odgovor daleko jednostavnije naći: jer plana ili nema ili je takav da pogoduje samo **krupnom kapitalu**, tzv. “velikim” investitorima! Naše društvo treba neki oblik amnestije za manje prekršaje, zakonske odredbe koje će jasno razlučiti potrebe preživljavanja i održavanja na životu od organiziranog uništavanja i eksploatiranja javnog dobra u velikom mjerilu i od tzv. “velikih igrača”.

[![9](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/9-1024x683.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/9.jpg)

**Promocija “Antivodiča” u Laubi*

Na kraju balade, **modeli proizvodnje znanja** nisu nebitni kao što nisu ni uvjeti proizvodnje. *Antivodič* je nastao u uvjetima ekstremne autokracije i samoživosti jednog gradonačelnika i njegove kamarile te predstavlja koherentan stručni kompendij za gradske stanovnike, s time da bih, *summa summarum,*voljela vidjeti obrat poretka prioriteta. Od zaštite podsljemenskih elitnih vila potrebno je fokus:**a) staviti na ambijentalnu zaštitu Avenije grada Vukovara od Savske do Heinzelove** te **b) proširiti zaštitu prema jugu, na urbanizam Novog Zagreba**: naravno, ne štititi dotrajale Jugomontove “limenke” (osim u znanju o metodologijama i tehnologijama) u kojima pucaju vodovodne cijevi i nema lifta, već raspored i zelene površine (koje stručni jezik nepravedno zove “prazninama”) s naročitim uvažavanjem izvornog koncepta koji je predviđao daleko kvalitetnije preduvjete za život od onih ostvarenih, *izgrađenih, često privremenih*(!) te s prihvaćanjem suvremenih kognitivnih modela koji imaju kapacitet instrumentalizacije svekolikog znanja o prostoru u cilju poboljšanja kvalitete života za **sve** stanovnike. Po mogućnosti, što prije.

Iako je unutar korica *Antivodiča* redoslijedom narativa prednost dana elitnom stanovanju, ne dozvolimo da nas zavara njihova puderasta ružičastost – igla stiliziranog kompasa ukazuje na grad kojem je 2010. godine nepravedno ukinuta zaštita (južna strana Avenije grada Vukovara), a taj grad je rastao i dalje raste od Avenije grada Vukovara prema jugu, ali i zapadu i istoku, a svoja sjeverna zelena pluća hitno mora početi **njegovati kao resurs u kojem što jednakomjernije treba uživati što veći broj stanovnika**, a ne samo uglavnom nekontroliranom akumulacijom kapitala metastazirane nove “elite”.

Pustimo načas vile i fasade, pobrinimo se za primarne resurse: zaštitimo vodocrpilišta i potoke, raporedimo jednakomjerno osnovnu (!) infrastrukturu i prometnu povezanost u svim kutovima grada, riješimo dotrajalost temelja, instalacija i prijetnje podzemnih voda, drhtavu statiku oronulih donjogradskih ljepotica, a onda ćemo lako napudrati njihove obraze u maniri povijesnog razdoblja u kojem su rođene ili živjele svoje najsjajnije dane. Neka zagrebački [Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode](http://www.zagreb.hr/gradski-zavod-za-zastitu-spomenika-kulture-i-priro/833) bude prije svega zavod koji štiti životne potrebe svih stanovnika Zagreba, pravo na čistu i kvalitetnu vodu, kvalitetno stanovanje, parkove i zelenilo, održiv javni prijevoz, bez obzira na to u kojem njegovom dijelu obitavaju.

[![8](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/8-1024x683.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2017/08/8.jpg)

**Zrinka Paladino (foto: Sanjin Kaštelan)*

p.s. U međuvremenu, dok se čitao *Antivodič* i pisao ovaj osvrt, autorica Zrinka Paladino dala je ostavku na svoje radno mjesto u toj instituciji. Tim gore za tu instituciju. Kompas, koji određuje u kojem smjeru će krenuti Zagreb, ionako mora biti instrument kojim se zna i može služiti puno veći broj građana no što je sada slučaj jer brojne institucije su taj kompas davno izgubile. U bespućima povijesnih zbiljnosti.

Autorica teksta: **Sonja Leboš** / sve tekstove ove autorice potražite na [**linku**](https://vizkultura.hr/author/sonja-lebos/)

Arhivske fotografije preuzete su iz *Antivodiča* i s Facebook stranice Laube ([link](https://www.facebook.com/pg/lauba.house/photos/?tab=album&album_id=1484252078297861)). Naslovna fotografija i portret: **Sanjin Kaštelan**.

*Tekst je dio Vizkulturinog projekta **“Vizkulturiranje društva”** koji je financiran sredstvima **Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija** Agencije za elektroničke medije

[![Logo AEM](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2015/01/Logo-AEM.jpg)](http://www.e-mediji.hr/hr/)