U Galeriji Šira u Preradovićevoj ulici u Zagrebu otvorena je izložba Sedimenti akademske grafičarke Vide Meić. Izložba ostaje otvorena do 29. srpnja, a dio je programa popularne zagrebačke ljetne Scene AMADEO koja, u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom, u svojoj 24. sezoni nastavlja i sa serijom izložbi posvećenih prerano preminuloj članici programskog odbora scene, slikarici i grafičarki Izabeli Šimunović. U sklopu tog ciklusa predstavljaju se likovni umjetnici čija su djela inspirirana prirodoslovnom tematikom, a ove je godine izbor pao na Vidu Meić.
“Uvijek zainteresirana za strukturu, mrlju, materiju, odnosno za onaj osnovni element likovnog izričaja (u koji gledatelj upisuje svoja tumačenja), Vida Meić sada analizira likovni jezik oslanjajući se na metaforu sedimentacije. Talozi su istovremeno i ono skriveno i ono što otkriva prošlost, protočnost vremena ili postojanje nekih drugačijih okolnosti“, napominje u svom predgovoru izložbe povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović, od 2020. godine selektor izlagačkog programa te objašnjava: “Taloženjem nastaju i naše ličnosti – uslojavanjem sjećanja, lijepih i ružnih uspomena, trauma i osjećaja ushita, koje ponekada ponovno probudi neki miris, prizor, predmet. Ili ih ne probudi ništa, već sve dođe nepozvano i naprasno. Takvim taloženjem (psihološkim i fizičkim) bavi se Vida Meić. Uvijek zainteresirana za strukturu, mrlju, materiju, odnosno za onaj osnovni element likovnog izričaja (u koji gledatelj upisuje svoja tumačenja), ona sada analizira likovni jezik oslanjajući se na metaforu sedimentacije. Talozi su istovremeno i ono skriveno i ono što otkriva prošlost, protočnost vremena ili postojanje nekih drugačijih okolnosti. Vidini novi objekti se i svojom građom referiraju na taloženje i uslojavanje. Oni su nastali od restlova, odnosno od odrezanih ostataka grafičkih listova njezinih prijašnjih ciklusa. To je odbačeni materijal u kojemu je autorica pronašla novu fascinaciju. Ali, ona ne zastaje na izlaganju tih kvadrova papira. Njihova se priča nastavlja u umjetničkim knjigama u kojima ona kroz te objekte radi mali leksikon grafike. Ondje se nalaze otisci hrptova objekata, njihove fotogrametrije, crteži njihovih sjena, njihove fotografije, stranice koje na neki način tematiziraju njihovu formu u sitotisku, cijanotipiji ili dubokom tisku. Zašto su joj ti kolači toliko zanimljivi da im posvećuje cijele knjige? Možda je u njima sedimentirana umjetničina prošlost (minuli rad), a u knjigama njezino dosadašnje znanje o grafičkim tehnikama i postupcima (uz koji crtež, često neodvojiv od grafičke umjetnosti).”
Vida Meić (1991., Čakovec) diplomirala je grafiku u klasi prof. Ines Krasić na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu s pohvalom Summa Cum Laude. Dobitnica je sedam nagrada za umjetnički rad, od kojih se ističu Erste Grand Prix, nagrada Grafičke zbirke NSK te MSU nagrada. Izlagala je na tridesetak skupnih izložbi i pet samostalnih. Zaposlena je kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Od 2010. godine do danas u ovoj seriji izložbi osim Vide Meić izlagali su Izabela Šimunović, Vladimir Filakovac, Denis Krašković, Petar Dolić, Bane Milenković, Vatroslav Kuliš, Marija Ujević, Dominique Jurić, Dora Kovačević, Manuela Pauk, Ivona Jurić i Domagoj Rogina. Uz promociju hrvatskih likovnih umjetnika čija su djela inspirirana prirodoslovnom tematikom, ovaj jedinstveni projekt sadrži u sebi još jednu bitnu odrednicu – svi likovni umjetnici koji su već izlagali ili će tek izlagati u navedenom ciklusu u obvezi su pokloniti jedan svoj rad s izložbe Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, čime je udaren temelj danas već respektabilnoj muzejskoj likovnoj zbirci.
