--- title: "Mladi umjetnici/ice sutrašnjice" url: "https://vizkultura.hr/mladi-umjetnici-ice-sutrasnjice/" type: "post" published: "2023-02-07T10:52:20+01:00" modified: "2023-02-07T10:57:09+01:00" author: "autor: vizkultura" description: "Natječaj za nagradu Zlatna lubenica Udruge Matamedij namijenjen mladim autorima/icama od 18 do 35 godina" language: "hr-HR" site: "VIZKULTURA" category: - "ISTAKNUTI" - "UMJETNOST" post_tag: - "metamedij" - "mladi umjetnici" - "natječaj" - "zlatna lubenica" --- # Mladi umjetnici/ice sutrašnjice ![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2023/02/328936680_1137321353645954_922576802428808695_n-1024x576.jpg) Otvoren je natječaj za **Nagradu za mlade umjetnike Zlatna lubenica 7.0** namijenjen umjetnicima i umjetničkim kolektivima koji se bave suvremenom umjetnošću, novim medijima i inovativnim umjetničkim praksama. Raspisuje ga **Udruga Metamedij**u povodu 25. obljetnice **Media Mediterranea festivala** koji će biti održan u Puli 21. i 22. travnja 2023. godine. Ovogodišnjom temom natječaja –**“Tomorrow’s Parties”** – u duhu ranih, rasplesanih izdanja festivala organizatori se osvrću na sve prošle, sadašnje i nadolazeće zabave, rituale i prakse upisane u naše identitete, iskustva, osobne i kolektivne narative. Stručni žiri u sastavu **[Oleg Šuran](https://speculativeedu.eu/oleg-suran-2/)**(UMAS),**[Olga Majcen Linn](http://www.kontejner.org/hr/we-are/team-member/olga-majcen-linn)**(kustosica, Kontejner), **[Marko Vojnić Gin](https://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Vojni%C4%87)** (likovni umjetnik i pedagog) i**[Marko Gutić Mižimakov](https://performing.site/)** (dobitnik nagrade Zlatna lubenica 6.0) odabrat će 5 finalista. Njihovi će radovi biti izloženi na skupnoj izložbi u Gradskoj galeriji Pula u sklopu 25. Media Mediterranea festivala od 21. do 29. travnja. Selekcija radova bit će predstavljena i gostujućom izložbom u [Muzeju Lapidarium](http://www.muzej-lapidarium.hr/) u Novigradu, krajem 2023. godine. Na natječaj mogu biti prijavljeni gotovi radovi hrvatskih umjetnika/ica ili umjetničkih kolektiva nastali nakon siječnja 2020. godine. Isti prijavitelj/ica može poslati maksimalno dvije prijave. Stručni žiri će izabrati 5 finalista/ica, a dobitnik nagrade**Zlatna lubenica** osvojit će simboličnu novčanu nagradu u iznosu od 270 eura. Svim će finalistima biti osigurani putni troškovi te smještaj i dnevnice za vrijeme trajanja festivala. **Kome je poziv namijenjen?** Poziv je namijenjen umjetnicima/icama od 18 do 35 godina ili umjetničkim kolektivima koji ih okupljaju, a koji se bave suvremenom umjetnošću, novim medijima i inovativnim umjetničkim praksama. **Postupak prijave** Prijava treba sadržavati: – ime i prezime autora/ice / umjetničkog kolektiva uz popis svih članova – podatke za kontakt – naziv rada na hrvatskom i engleskom jeziku – opis rada/koncept na hrvatskom i engleskom jeziku (maks. 1 kartica teksta) – skice i dokumentaciju – popis potrebne opreme za izlaganje – portfolio/poveznicu na web-stranicu autora – biografiju autora/ice na hrvatskom i engleskom jeziku (maks. 1 kartica teksta) – u prijavi je potrebno naznačiti način dopremanja rada u galeriju. **Prijave s naznakom “Zlatna lubenica 7.0” šalju se na e-adresu [mediterraneafest@gmail.com](mailto:mediterraneafest@gmail.com) do 1. ožujka 2023. godine u 23.59 sati.** Autori/ice radova će o ishodu natječaja biti obaviješteni e-poštom do 10. ožujka 2023. godine. ![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/02/328936680_1137321353645954_922576802428808695_n-1024x576.jpg) **Koncept natječaja** **Tomorrow’s Parties** Da pomalo nezgrapno parafraziram Homera: srdžbu mi, boginje, pjevajte čovjeka, Titanu sina, Pogubnu, kojano sebi zada tisuću jada. Otkad zna za sebe, čovječanstvo drži da je svaki pojedinac (najčešće čovjek, ali ne nužno uvijek i samo on) sastavljen od dviju krajnosti: tijela i uma (ili duše, ako ste pretplaćeni na takve ideologije). Meso je od Prirode, dok je Um (duša) natprirodna (tj. nije ovosvjetovna). Na tom se stavu temelje (recimo) sve naše kulture: od poklada, preko korizme, pa sve do nagrada za životno djelo. Sve su to rituali koji obilježavaju ustrajnost i vječnost čovjeka, njegov intelektualni (duhovni) trijumf i pripadnost metafizičkom. Zbog toga i dan-danas čovjeka smatramo kao nešto izvan prirode, drugačijim od životinje ili životinjom s *upgradeom*. Pa on ima knjižnice! Po nečemu je poseban. Mora biti. Ja sam čovjek. Ja sam poseban. U *Stvaranju Adama* Michelangelo je, priča se, abrahamskog boga ocrtao siluetom ljudskog mozga… U borbi sa surovom prirodom čovjek stvara alate. Kažu neki da nas to razlikuje od životinja. Svi ti alati i tehnologije nadoknađuju naše pojedinačne i kolektivne manjkavosti, omogućuju nam preživljavanje i komotniji život. Pa čak i kroćenje Prirode. No, tehnologije uzrokuju i probleme: s jedne strane brzu (nepovoljnu) promjenu u okruženju, a s druge kratkovidnost i nespremnost na prilagodbu. Čovjeku, napravljenom od zemlje i vode, udahnut je život (mudrost, intelekt, um, duša). Drevni su Grci pričali i kako je primio vatru od Prometeja, čime je postao neovisan. Zato su ga bogovi kaznili Pandorom – prvom ženom, Epimetejevom – i (njoj na poklon danim ) pitosom. Otvorivši ga zbog znatiželje, Pandora je u svijet pustila sve nedaće koje do danas more čovjeka, sve sem jedne koja, dok ostale haraju svijetom, ostaje s nama – nada. Svake godine i svakom novom izložbom ponovo otkrivamo prirodu te preispitujemo čovjekovu ulogu u njoj kao i ulogu pojedinca u društvu (i prirodi). Uvijek iznova mlatimo slamu introspekcije, vraćamo se gotovo zaboravljenim znanjima i vještinama, ali i ne tako davnim – a ponekad čak i suvremenim – otkrićima i izumima. Svake godine, pa tako i danas. I danas većinski imamo poluinformirane i glasne ljude. I danas imamo *fake news*, novi *New Age* i teorije zavjera. I danas biramo koji ćemo dio religijskih dogmi prakticirati, i to tek nominalno, ne gubeći pritom utjehe koje spomenute dogme obećavaju. I danas poštujemo rituale, a da pritom ne znamo njihove izvore. I danas tražimo tehnologiju koja će nas spasiti od svih nedaća koje je Pandora oslobodila. I danas je danas je danas. Auguste Rodin je na vrh *Vrata pakla* postavio *Mislioca*, za kojega kažu da predstavlja (ljudski) intelekt, čovjeka zamišljenog nad sudbinom čovječanstva. Iznad njega (i ostalih figura) nalaze se tri proklete duše koje pokazuju (u epu Dantea Alighierija) prema natpisu: “Ostavite svu nadu, vi koji ulazite!”. Priroda ne mari za čovjeka. Ne daje naznake inteligencije i empatije. Priroda ide dalje. Nije nešto što se događa čovjeku, pa čak ni usprkos njemu. Pitanje ekologije nije pitanje uništenja ili očuvanja prirode, već je pitanje očuvanja ravnoteže koja omogućuje život 8 014 300 000+ ljudi na Zemlji. Ili, ako ćemo iskreno, pitanje je prilagodbe. —Ivice, što je priroda? —Priroda smo mi i sve što nas okružuje. —Sjedi, 5. Koje su moguće sutrašnjice čovječanstva1, sve njegove brige, prilagodbe, tehnologije, rituali…? Koje su buduće “prirode”? Koje su buduće strukture, interesne skupine i njihovi sukobi ili suradnje (ljudske, neljudske i sve između)? Što nam sutra donosi? Koju ćemo hranu jesti, kakvu odjeću nositi? Koje su to sutrašnje zabave i tko je ta jadna djevojka bez nove haljine?2 Što je moguće? Što je vjerojatno? Što je poželjno?! Što to sutra govori o nama danas? O nama jučer? Uz (metaforički) kruh, maslac, sir, med i vino ostavljeno Rojenicama, natječaj je otvoren i za radove-upozorenja grešnim dušama koje ulaze u galeriju tražeći nadu, za radove kao uprizorenja spasenja na oltaru, kao i samim oltarima. Dajte nam, pokažite nam tu nadu. Pokažite nam i zašto se Orfej osvrnuo. Recite nam što je to mudrog kralja Sizifa nagnalo da se usprotivi prirodi i je li njegova kazna pravedna. **Oleg Šuran** Više informacija je **[na linku](https://metamedia.hr/otvorene-prijave-nagrada-za-mlade-umjetnike-zlatna-lubenica-7-0/)** __________________________________________________________________________________________________ 1 vidi C. M. Kosemen, *All Tomorrows: A Billion Year Chronicle of the Myriad Species and Mixed Fortunes of Man*, 2006. 2 The Velvet Underground, *All Tomorrows’ Parties*, 1966.