Za početak godine zagrebačka Galerija SC nudi jednu neobičnu izložbu, točnije direktan uvid u autorski ‘work in progress’ nastajanja slike. Umjesto klasične jednotjedne ili dvotjedne izložbe, na kakve smo navikli u SC-u, umjetnik Stipan Tadić svoj će period za izlaganje (od 8. siječnja) iskoristiti za nastanak samog rada, proces koji će u uredovno vrijeme galerije biti dostupan javnosti. Svojevrsno otvorenje gotove izložbe odnosno gotove slike bit će 15. siječnja na zatvaranju izložbe.
Impresivna slika koja će nastajati u Galeriji SC naslovljena je My whole life. Formalno je riječ o autoportretu, no oko njega je i bogatstvo detalja, situacija kroz koje autor prezentira svoj životni put, od rođenja do smrti.
Od 08. do 15. siječnja, svaki dan od 9 do 12 sati te 14 do 20 sati (osim nedjelje) posjetitelji će moći prisustvovati nastanku djela My whole life, razgovarati sa slikarom i tako, barem na trenutak, također postati dijelom njegovog života prikazanog na slici. Ideja je demistificirati slikarstvo i približiti ga publici, ali mu istovremeno pokušati vratiti patinu i dostojanstvo nekih starih vremena
Pozivamo Vas da se u navedenim terminima pridružite Stipanu Tadiću u njegovom stvaralačkom procesu.
Službeno zatvaranje bit će 15. siječnja 2015. u 20 sati.
Više o izložbi pročitajte u tekstu Andrije Škare:
Svi, baš svi, ponekad se pitamo tko smo, što smo i kamo idemo. Zašto smo tu, koja je naša uloga, što radimo na ovome svijetu? Ta pitanja u sebi mogu kriti egzistencijalistički očaj, a može im se pristupiti i s druge strane, s pozicije duhovitosti, smijeha, relativiziranja velikih tema. Pristup Stipana Tadića negdje je između, istovremeno zastrašujuće ozbiljan, ali i veselo neopterećen; tjera vas da se zamislite, ali vas i nasmijava, blesavo, dječje.
Slika My whole life nastajat će u Galeriji SC tijekom tjedan dana. Stipan će u Galeriji živjeti, stvarati i spavati. Na taj će način i posjetitelji izložbe postati djelićem slike, i oni će, makar na trenutak, biti dio njegovog života, njegove plovidbe kroz institucije – od rodilišta, preko vrtića, škola, fakulteta i galerija do onog neizbježnog, do zadnje, konačne instance.
Život je, na kraju, samo igra. Precjenjujemo ga često, podcjenjujemo još češće. Mudraci su rekli da ga ne treba uzimati previše ozbiljno jer se nitko nije živ izvukao iz njega. Stipan to zna bolje od ikoga.
