Može li Indirekt vratiti umjetnike u Umag?

Hrvatska se možda ne može pohvaliti gospodarskim rastom, ali kada bi se stopa BDP-a računala po festivalima, ova bi mala zemlja sigurno stajala ‘bok uz bok’ s najboljima. Festivalska grana iz godine u godinu buja, a teško da ćete se naći u blizini nekoga grada u kojemu se ne održava barem jedan festival. Iznimka nije ni istarski gradić Umag, u kojem se već petu godinu zaredom održava Indirekt – festival nezavisne umjetnosti. Da je umjetnost nit vodilja ovog festivala, a ne samo još jedna floskula, dokazuje rad inicijatora Indirekta koji su u kratkom vremenskom roku Umag postavili na sam vrh regionalne nezavisne scene. Festival je nastao 2013. godine, kao poligon za promociju mladih glazbenika iz regije i šire, ali i kao početna nit za stvaranje mreže nezavisnih scena. Iz veza u vez, mreža je postajala sve čvršća, a iako je zamišljen kao ljetni festival, Indirekt je na korak od cjelogodišnjeg eventa. Već se dvije jeseni zaredom Indirekt održao u susjednoj Srbiji, ove je godine imao i premijerno zimsko izdanje na Marketu u Martićevoj u Zagrebu, u organizaciji Design Districta Zagreb, a šuška se i da ekipa koketira s idejom proljetnog festivala u Sloveniji.

*Stipan Tadić / Indirekt 2014.

Prvo izdanje festivala, okupilo je bendove koji tada u Hrvatskoj još nisu nastupili ili su debitirali upravo na Indirektu, a do danas kriteriji odabira umjetnika ostaju nepromijenjeni. Sa svakim novim izdanjem, program se obogaćivao i proširio na ostale vidove umjetnosti: književnost i ‘umjetnost na cesti’.

Kroz godine, broj gostujućih umjetnika i djela koje izrađuju u javnom prostoru dostigao je zavidnu razinu, a organizirale su se i izložbe, radionice, razgovori i debate u sklopu kojih su se predstavljali i književnici sa svojim premijernim izdanjima. Svojom su pisanom riječi festival podržali domaći autori Andrija Škare, Sven Popović, Darko Šeparović i Ivan Jozić, a uz njih i snage regije, Goran Stojičić (SR), Francesca Rolandi (IT) i Dragan Vuković (BiH/SLO).

Dijalog o umjetnosti u Umagu dugo se vremena nije pokretao, a u prilog tome ide i činjenica da je već godinama zatvorena galerija Dante, Marina Cettine. Bila je to prva, i do današnjeg dana najvažnija, privatna galerija suvremene umjetnosti na području bivše Jugoslavije. Od kraja 80-ih, u samo desetak godina, na ovim je prostorima Marino Cettina izlagao radove neke od najvažnijih umjetnika tog vremena poput Roberta Rauschenberga, Jaspera Johnsa, Roya Lichtensteina, Andya Warhola, Richarda Serrae, Andresa Serrana, Dušana Džamonje i Ede Murtića, a uz izložbe nerijetka su bila i njihova gostovanja. Cettina to može zahvaliti prijateljstvu sa svjetski poznatim galeristom Leom Castellijem, kao i međunarodnom ugledu galerije. Vlastitim je novcem ulagao u promociju tadašnjih umjetnika mlađe i srednje generacije koji danas uživaju najveći ugled u međunarodnim umjetničkim krugovima: Tracey Emin, Robert Mapplethorpe, Zoe Leonard, Jack Pierson, Marina Abramović, IRWIN, Sanja Iveković, Mladen Stilinović, Dalibor Martinis…(da nabrojimo neke).

*Klara Rusan – Klarxy / Indirekt 2016.

Zvuči pomalo nevjerojatno da su se u jednom malom gradu u Istri, svjetski poznati umjetnici izmjenjivali kao na pokretnoj traci. Bogata je to tradicija, koju ekipa iza Indirekt festivala kroz svoj umjetnički segment na jedan skroman način pokušava oživjeti. Kroz promociju umjetnika mlađe generacije iz cijele regije u galerijskom, ali i u javnom prostoru, nastoji se nadovezati na rad Marina Cettine te istovremeno ukazati na nebrigu lokalne zajednice o materijalnoj (jedna od najvažnijih privatnih kolekcija suvremene umjetnosti u regiji) i nematerijalnoj baštini (kontinuitetu relevantne izlagačke i galerijske aktivnosti).

Tako smo u četiri godine Indirekta u Umagu imali prilike uživati u radovima nekih od najzanimljivijih hrvatskih umjetnika mlađe generacije poput Stipana Tadića, Mirona Milića, Mislava Lešića (Džedaj), Ivan Kovačević (Sax), Vedrana Štimca (Polite BastART), Borisa Bare (Pimp My Pump), Marka Vojnića Gina i brojni drugi. Rad Mirona Milića na umaškoj osnovnoj školi čak je izazvao skandal nacionalnih razmjera – budući da ga je ravnatelj škole iz (pseudo)političkih razloga, na vlastitu inicijativu uklonio sa školskog pročelja (link).

*Miron Milić / Indirekt 2015.

Usprkos manjim preprekama Grad i njegovi građani prepoznali su namjeru Indirekt festivala da, tijekom godina, svoj umjetnički segment – poput onog glazbenog – profilira specifičnim odabirom gostujućih autora. Ono što Indirekt čini različitim, od naoko sličnih festivala ulične umjetnosti, jest da u fokusu više nisu samo umjetnici koji se bave street artom. Stoga su na prošlogodišnjem izdanju gostovali autori iz različitih krajeva i širokog spektra umjetničkog djelovanja: Sebastijan Dračić – jedan od najpriznatijih hrvatskih slikara mlađe generacije; Klara Rusan (Klarxy) – iznimno talentirana ilustratorica sa zagrebačke ALU; Eugen Varzić – godinama jedan od najaktivnijih istarskih slikara te Jan Sedmak – među najtraženijim talijanskim grafičkim dizajnerima i digitalnim ilustratorima. Oni su svojim prvim muralima i posebnim umjetničkim izražajima festival i sam grad učinili jedinstvenim.

*Sebastijan Dračić/ Indirekt 2016.

Umjesto kraja – nastavak i to od 1. do 4. lipnja ove godine, u kampu Veli Jože u umaškoj Savudriji. Tih dana Indirekt nastavlja sa svojom misijom povratka umjetnika u ovaj istarski gradić, u nadi da će se nešto u budućnosti pokrenuti po pitanju, sada već kultne galerije Marina Cettine. I dok se na tom polju čekaju promjene, umjetnost vrišti sa fasada umaških zgrada u nestrpljivom očekivanju ovogodišnjih eksponata umaške ‘galerije na otvorenom’ o kojima ćete uskoro čitati više na Vizkulturi!