Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih likovnih umjetnosti
Gorana Težak – ‘Nema zemlje za…’
O projektu:
(iz teksta Martina Bratić, kustosice izložbe predstojeće izložbe u Galeriji Inkubator)
Gorana Težak predstavlja radove čiji se zajednički nazivnik značenjski dvojako raslojava, kontekstualizirajući riječ ‘zemlja’ u različitim simboličkim prepletima. U njezinu se ciklusu zemlja čita kao nacionalna svojina i ideal te kao poprište dinamike koja se ostvaruje na relaciji javno dobro-privatno dobro.
Tematski se ovi radovi pozicioniraju na liniji gotovo imaginarnoga dokumentarizma – ostavljajući prostor, vrijeme i subjekte nenaznačenima i generičkima, a opet iznoseći jasnu i sveprisutnu sliku stanja društva i svijesti iz kojih tematika ovih radova izvire. Oni su zabilješka i posljedica osobnoga i zajedničkog nezadovoljstva, osjećaja poraza i bolne svjesnosti mentalno-emotivnoga porobljavanja. Svaka od slika čini fizičku emanaciju individualnoga i kolektivnog krika kao jedinoga mogućeg znaka davanja života.
Autorica kroz svoje slike konturira neka od tekućih društvenih zbivanja koja (p)ostaju tamna neprobojna sjena prevučena preko svakog potencijalnog izraza i mehanizma otpora. To su pitanja klasa, kriminala, mita i korupcije kao sintagme koja već postaje dio regionalnoga folklora; zatim pitanje nezaposlenosti kao modus vivendi kojega je bespredmetno i adresirati, a što sve, u konačnici – rezultira osjećajem koji se također konstituira kao neprikosnoveni sediment društvenoga života ovoga podneblja – osjećajem beznađa.
Težinu, stagnaciju i bezizlaznost Gorana Težak ilustrira nedefiniranim sivo-plavo-zelenim valerima koji kao da priječe atmosferi ili bilo kojoj drugoj naznaci prostornosti i življenja da se objave. Riječ je o anti-prostorima i anti-dimenzijama vakuumirane činjeničnosti, ali čije je relacije moguće upogoniti u bezbroj značenjskih križaljki. To su društva bezakonja i najkrućih zakona, državnost bez aparata s režimom jednoumlja te prakse regulacije bez valjanih ‘regulatora’.
Sistem je još jedna važna instanca u seriji Gorane Težak; on se uspostavlja kao rascjep između ropstva s jedne, i mogućnosti bijega i transgresije, s druge strane. Formalno promatrajući, njezin je pojedinac ponekad s druge strane sistema, odvojen koordinatama crvene ili plave boje; on sistemu svjedoči ili ga, pak, ugrožava i podriva, što uspostavlja neke od mogućih modela nadilaženja društvenoga beznađa.
Odabir tehnike tzv. ‘moderne enkaustike’, koja spaja vosak, pigment i uljanu boju, autorici omogućuje doslovno fasetiranje slike i izgradnju njezine slojevitosti, i to podjednako se služeći većim plohama i planovima boje kao i veoma minucioznim i definiranim potezima kistom. Dualitet suprotnosti koji se tematski provlači kroz Goranine radove prisutan je i u fizičkoj dimenziji konstrukcije njezinih slika; veliko i malo, prednje i udaljeno, apstraktno i figurativno, kolektivno i pojedinačno, masa i praznina, ekspresija i kontrola – sve su to
binarni parovi na kojima ona gradi snagu svojega narativa i smisao ideje, a na takvome se horizontu uspostavlja i slikaričina ‘zemlja’ – kao mjesto mogućeg i nemogućeg, stvarnog i nestvarnog. Tako destabilizirana, ideja zemlje lakše pribjegava u sferu negacije i, posljedično, postaje tek puki konstrukt – sasvim unakažen i onesposobljen za pružiti život, a kamoli poželjno nacionalno identificiranje. Gorana Težak nam svima jasno poručuje kako doista
NEMA zemlje za…
O autorici:
Gorana Težak 2010. je godine diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku slikarstva u klasi Duje Jurića, a od 2008. izlaže podjednako samostalno i skupno. Do sada je sudjelovala na nekoliko likovnih rezidencija u Sloveniji, Italiji i Austriji.
Izložba ‘Nema zemlje za…’ Gorane Težak otvara se ovog petka 14. ožujka u Galeriji Inkubator, s početkom u 20 sati.
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad.
