---
title: "Nevidljivi život izvan i unutar ekrana"
url: "https://vizkultura.hr/nevidljivi-zivot-izvan-i-unutar-ekrana/"
type: "post"
published: "2021-12-21T13:09:07+01:00"
modified: "2021-12-23T11:50:00+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "S umjetnicom Laurom Barić razgovarali smo o njezinom online-offline projektu \"Kako zalijevati distancu?\""
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "RAZGOVORI"
  - "UMJETNOST"
post_tag:
  - "intervju"
  - "laura barić"
  - "razgovor"
---

# Nevidljivi život izvan i unutar ekrana

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2021/12/zalijevanjedistance-1024x608.png)

U doba kada naši životi funkcioniraju podjednako u svojoj fizičkoj dimenziji kao i u virtualnoj sferi, postavlja se pitanje kako se ovi različiti segmenti prelijevaju i pretaču jedan u drugi, i kako kreiraju naše iskustvo i doživljaj svijeta. Imajući ta pitanja na umu, mlada umjetnica **Laura Barić** pokrenula je projekt ***Kako zalijevati distancu?***, izveden u formi digitalne arhive koja okuplja materijale poput videa, teksta, fotografija i zvukova. Oni predstavljaju svojevrsnu sponu između digitalnog i fizičkog iskustva svijeta, objedinjujući iskustvo ruralnog i urbanog života te stvarajući nove paralele između *offline* i *online* terminologije i načina njihove interpretacije.

Web stranica [**kakozalijevatidistancu.com**](https://kakozalijevatidistancu.com) digitalni je prostor unutar kojega posjetitelji odabirom određenih *hashtagova* otkrivaju materijale koji ih uvode u narativ unutar kojega se prepliću i stvaraju nove poveznice između jezika kao ključa za čitanje određene grupe vizuala na kojima se pojavljuju motivi prirode, urbanih prostora i tijela. S autoricom smo porazgovarali o tome kako je specifična *online* terminologija ovim projektom dovedene u odnos sa zakonitostima prirode i kako nas je aktualna pandemija podsjetila na nevidljivi život unutar i izvan ekrana.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-1-1024x576.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-1.jpg)

**► Koji je osnovni cilj projekta?**

**Laura Barić:**Projekt je realiziran u formi web stranice koja sadrži arhivu audio-vizualnih materijala nastalih tijekom višemjesečnog istraživanja i rada na projektu. Kroz multimedijalni sadržaj nastojim propitati veze između prirodnih procesa, ruralne i urbane sredine, tehnologije i tijela. Pritom se, između ostaloga, koristim i rekontestualizacijom jezika kako bih stvorila nove veze među prezentiranim sadržajima. U projektu se većina korištene terminologije odnosi na određene *online* fenomene i prezentirana je u vidu *hashtagova* koji su dovedeni u odnos s vizualima. Kroz objavljeni sadržaj bavim se rastom biljaka i organskim promjenama u okolišu, čime nastojim propitati kako priroda živi u urbanim i ruralnim sredinama, kako ju čovjek oblikuje, koliko mjesta za nju predviđa i kakva je njegova interakcija s njom. U smislu rekontekstualizacije jezika me osim *online* termina zanima i shvaćanje apstraktnih pojmova poput protoka vremena. Što vrijeme znači u *online* svijetu? Kako ono utječe na tehnologiju? Tko su posjetitelji za jedan cvijet, a tko su oni za vlasnika *webshopa*? U kakvom su odnosu sunčeva svjetlost i svjetlost ekrana, brzina kretanja oblaka i brzina učitavanja slika u našem *browseru*? Zanima me kako jezik može preslikati tu nemogućnost potpunog transferiranja fizičkog u digitalno i do koje mjere određeni pojmovi mogu ostati istoznačni u toj promjeni konteksta. Cilj mi je bio istražiti kako te promjene konteksta mogu nadopuniti naše shvaćanje jednog ili drugog svijeta te kako se čovjek danas snalazi u toj sinergiji. Koja je uloga našeg tijela koje isto tako raste, propada, treba svjetlost, vodu, prostor i toplinu, poput neke biljke, dok isto tako posjeduje i kognitivne kapacitete kojima stvara i održava mrežu apstraktnih pojmova, nevidljivih procesa i sumanutih količina informacijama.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-2-1024x576.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-2.jpg)

**► Što te potaknulo na projekt koji ispituje veze između digitalnog i materijalnog, prirode i tehnologije?**

**Laura Barić:**Sama ideja za projekt inspirirana je izolacijom za vrijeme početka pandemije, kada sam se odselila na selo i počela uzgajati vrt. U silnoj nepredvidivosti koja nas je sve pratila i kontaktu koji se održavao uglavnom *online* i uz pomoć tehnologije i interneta, pitala sam se što distanca na kojoj je u to vrijeme bio toliki naglasak znači u različitim odnosima? Zanimljiv mi je bio taj novonastali moment u kojemu su svi tražili način da prevedu svakodnevicu u *online* svijet, te kompromisi i neki začudni pomaci koji su se događali u tim pokušajima. Neke stvari su se mogle premostiti, no mene su zanimale one nepremostive, one u kojima tehnologija uvijek ostaje samo surogat. Tu se onda pojavilo i pitanje što pojam distance znači na selu, izvan grada, gdje biljke dominiraju prostorom.

Rast biljaka i sama priroda su mi u vremenu opće nesigurnosti pružali svojevrsnu predvidivost i stabilnost. Znala sam što im je potrebno da bi rasle i mogla sam ispuniti njihove zahtjeve. Sadnja vrta i promatranje prirode učili su me o jednostavnosti i predvidivosti potreba određene biljke, no i nepredvidivosti samih vremenskih uvjeta. Priroda me tako podsjećala na protok vremena, godišnja doba, životne cikluse i međuovisnost svih bića. Na nevidljivi život izvan i unutar ekrana. Na to da dok ja provjeravam *mail* ili se spajam na *zoom* sastanak, Sunce zalazi, cvijeće ga upija, pčele sakupljaju pelud, vjetar raspršuje sjeme novih biljaka, puževi jedu jagode što sam ih posadila, a krošnje drveća im pružaju hlad. Toliko faktora sudjeluje u tome da se život održi i toliko 1 i 0 je uključeno u proces slanja jednog *maila*, koji se poput peludi širim prostorom, povezuje sa serverima i multiplicira u *inboxu* mojih kolega. Ovaj projekt istražuje kako su svi ti principi i procesi isprepleteni puštajući svoje korijenje u *browsere* svih **[#posjetitelja](https://kakozalijevatidistancu.com/posjetitelji-1)** koji taj **[#prozor](https://kakozalijevatidistancu.com/prozori)** otvore.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-3-1024x576.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-3.jpg) [![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-4-1024x576.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-4.jpg)

**► Od čega se sastoji web arhiva?**

**Laura Barić:**Web arhiva sastoji se od preko 150 podstranica na kojima se nalaze različiti sadržaji. Za potrebe samog projekta izrađeno je preko 3000 fotografija i 150 videa, od kojih je odabrano njih 250 koje se koriste u projektu. Fotografije su nastajale kroz različita godišnja doba i prikazane su na podstranicama, tako da na neki način svaka od njih čini dio šireg narativa. Sama logistika stranice pruža mogućnost narativnog slijeda ili nasumičnog prikaza stranica.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/gif-min.gif)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/gif-min.gif)

**► Koje si krajolike fotografirala i kako ti prostori funkcioniraju u kontekstu same web stranice?**

**Laura Barić:**Za potrebe samog projekta fotografirala sam različite lokacije, od prizora na selu gdje sam boravila za vrijeme karantene, do prirode na Sljemenu, arhitekture u kvartovima, prirode pored Save, unutar parka Maksimir, pa sve do krupnih kadrova biljaka i interakcije tijela s istima. Kao motiv u kadrovima se često pojavljuju fasade i dijelovi arhitekture. Razmišljam o površinama objekata poput zgrada, životima takvih “organizma” naseljenih stanovnicima koji im prožimaju tkivo i ispunjavaju utrobu. Zanima me kako se priroda oblikovala oko zgrada, u kakvom su odnosu sobne biljke, biljke na terasama i drveće u parku. U kadrovima koje biram, zanima me konglomerat betona, stroge geometrije, zadane strukture i organskog rasta koji je na neki način uvjetovan prirodnim procesima i koji se mijenja kroz godišnja doba. Koliko god priroda bila predvidiva u smislu vlastitih ciklusa, ona je ta koja je usporedbi s arhitekturom puno življa i promjenjivija. Kako sam dovodila u odnos prirodne procese i digitalne prostor, zanimalo me gdje je ta nepredvidivost vidljiva kod tehnologije i koliko joj mi kao korisnici dopuštamo nepredvidivost. Kako algoritmi koje stvaramo proizvode organski rast sadržaja, kako jačamo rast samog algoritma i kako nas on upliće u svoje korijenje, kako nas taj rast čini ovisnima i koliko se međuovisnost čovjeka i tehnologije razlikuje od međuovisnosti čovjeka i prirode.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-5-1024x576.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Distanca-5.jpg)

**► Zašto si odlučila tekstualnim fragmentima popratiti vizualne sadržaje na webu? Kakav je odnos između slike i teksta u ovom slučaju?**

**Laura Barić:**Tekstovi koji prate vizualne sadržaje su autorski. Nose neki melankoličan prizvuk i rekla bih da djeluju kao monolog lika koji čezne za shvaćanjem svijeta oko sebe, koji živi i doživljava promjene kroz korištenje digitalnih alata, ali kojemu nešto u tom iskustvu nedostaje. Koji se iznova podsjeća da je povezan i s drugim bićima i da ga tehnologija povezuje, ali i otuđuje te pokušava shvatiti njezinu “narav” i “prirodu” uspoređujući ju s biljkama i svojim tijelom. Taj glas koji čitamo na neki način pomaže posjetitelju uspostaviti vezu između ključnih riječi koje se pojavljuju u arhivi i sadržaja koji vidi. On se ne pojavljuje na svakoj podstranici, kako bi ostavio prostora posjetitelju za vlastitu imaginaciju i tok asocijacija.

**► Projekt funkcionira kao web arhiva. Hoće li se ona nadopunjavati i planiraš li projekt možda predstaviti i na neke druge načine?**

**Laura Barić:**Budući da je web “živo” tkivo i istovremeno globalno dostupan, arhivu ću nadopunjavati novim vizualima i tekstovima. U budućnosti planiram predstaviti projekt i u formi knjige kako bi rad dobio još jednu dimenziju, te izložiti selekciju nastalih fotografija na izložbi, uz poveznicu na samu web arhivu.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Untitled-3.gif)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/Untitled-3.gif)

**Laura Barić** (r. 1993.) umjetnica je koja primarno radi u medijima instalacije, videa, fotografije, teksta i skulpture. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku za Animirani film i nove medije 2016. godine. Nakon završenog studija, pored umjetničkih projekata, počela je raditi i kao grafička dizajnerica, što se u vidu estetike odrazilo i na njen umjetnički rad. 2019. završila je jednogodišnji post-diplomski program WHW akademije. Do sada je realizirala nekoliko samostalnih i sudjelovala u nizu grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2019. godine je provela stipendirani rezidencijalni boravak na Academie Schloss Solitude, te je iste godine osvojila i prvu nagradu za svoj rad *Two ways of slicing an onion* kao pobjednica Grisia Youth festivala u Rovinju. Zanima ju tijelo i tjelesnost, kako fizičko, tako i virtualno te koristi internet i njegove fenomene u radu. Svoje radove najčešće realizira kao multimedijske instalacije koje gradi od različitih objekata, videa, fotografija i tekstova, kojima istražuje različite kulturološke fenomene, uključujući ideje uspjeha, strukture, konzumerizma i spontaniteta. Pritom se često služi elementima apsurda i vizualima koji koketiraju s komercijalnom estetikom. Živi i radi u Zagrebu.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/text-distanca-1024x548.png)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/12/text-distanca.png)

*Tekst je dio Vizkulturinog projekta **“Vizkulturiranje društva 2021.”** koji je sufinanciran sredstvima **Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija** Agencije za elektroničke medije

[![Logo AEM](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2015/01/Logo-AEM.jpg)](http://www.e-mediji.hr/hr/)
