---
title: "Normalnost bivanja podstanar"
url: "https://vizkultura.hr/normalnost-bivanja-podstanar/"
type: "post"
published: "2014-10-27T22:00:55+01:00"
modified: "2014-11-03T10:26:06+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Izložba fotografija Ivana Dorotića u Galeriji SC"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "FOTOGRAFIJA"
  - "naslovnica-desno-istaknuti-jedan"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "fotografije"
  - "galerija sc"
  - "ivan dorotić"
  - "izložbas"
  - "podstanari"
---

# Normalnost bivanja podstanar

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2014/10/062.jpg)

Drago nam je najaviti da naš glavni urednik **Ivan Dorotić** u četvrtak **30. listopada**s početkom u **20 sati**u **Galeriji SC** u Zagrebu otvara svoju samostalnu izložbu fotografija naslovljenu **“Podstanari”**.

[![01](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/0110.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/0110.jpg)

Riječ je o fotografskom projektu u trajanju koji je nastao kao posljedica autorovog prihvaćanja životne situacije «nesređenog stambenog pitanja». Osobno podstanarsko iskustvo od preko 12 godina rezultiralo je iniciranjem participativnog fotografsko-dokumentarnog projekta u kojem Dorotić portretira ljude koje poznaje i ne poznaje, a okuplja ih zajednička karakteristika – da ne posjeduju stambeni prostor u kojem žive i da nemaju nekretninu u svom vlasništvu.

[![03](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/032.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/032.jpg)

Iz kataloga izložbe dio teksta **Bojana Krištofića**;
 *“Sasvim je očito da Dorotićev cilj pri snimanju ovog ciklusa fotografija nije bio (samo) estetski izraziti relativno nepredvidivu svakodnevnicu podstanara, već i stvoriti umjetnički dokument koji u sebi neizbježno sadrži angažirani komentar, mada prikriven, implicitan. Trideset-i-nešto godišnji fotograf (generacijska odrednica ovaj put je bitna!) svoje suborce podstanare snima u okruženju koje dobro poznaje – u domu koji to istodobno i nije, jer se u njega već za koji mjesec može useliti netko drugi. Zanimljivo je što subjekti fotografija nisu ciljano odabrani među prijateljima i poznanicima, već su to Dorotiću ponekad čak i nepoznati, ali generacijski i životnim stilom bliski podstanari koji su se odazvali na njegov poziv za sudjelovanje u projektu, čije se stanovanje obavezno prikazuje u diptihu.*

*Prva fotografija prikazuje podstanara, podstanarku ili podstanare u njihovim uobičajenim pozama i situacijama u iznajmljenim stanovima, u sobama i prostorijama koje su (blagim) intervencijama i vlastitim predmetima i odnosima učinili prijemčivima, privlačnima, svojima. Međutim, druga fotografija iz istog rakursa, s jednakim, blagim i nenametljivim osvjetljenjem, prikazuje iste prostorije ispražnjene, bez njihovih stanovnika, bez ičega što je te interijere činilo njihovima. Pa ipak, budući da obje fotografije zbog autorove intencije nužno promatramo u paru, teško je oteti se dojmu da i u drugoj fotografiji prisutnost protagonista i dalje postoji, kao odjek u kadru, kao nešto što se događa na samom njegovom rubu.”*

[![06](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/062.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/062.jpg)

*“Sam autor je naspram svog permanentnog statusa podstanara s vremenom razvio pozitivan odnos, a vrline su prevagnule nad manama, jer nestalnost životnog prostora s jedne strane znači i slobodu, kao i bijeg od robovanja kreditima koje svi doživljavaju kao mnogo veće zlo od toga što nemaju svoju nekretninu. Sveprisutna premreženost suvremenog informatičkog i post-industrijskog društva omogućava privilegiranim stanovnicima urbanih sredina da više-manje sve što im je nužno za život nose sa sobom. Ne trebamo se zavaravati – premda su do određene mjere obespravljeni, građanski podstanari s druge su strane i povlašteni, jer imaju mogućnost migracije koju netko drugi možda nema ili će se na to mnogo teže odlučiti.*

*Oni su suvremeni nomadi, što sa sobom nosi sve ljepote i zamke selidbenog života. Istodobno se postavlja i pitanje – nakon dugih stoljeća sjedilačke civilizacije, jesu li stalne selidbe nešto što ubuduće nikome više neće predstavljati izbor, nego jedinu moguću opciju?”*

[![04](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/042.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/042.jpg)

[![05](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/051.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/051.jpg)

[![07](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/07.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2014/10/07.jpg)

Izložba je otvorena do 12. studenog 2014. radnim danom od 12 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati.

Više o fotografskim radovima Ivana Dorotića pratite na **[ivannekadfotka.tumblr.com](http://ivannekadfotka.tumblr.com)**