---
title: "Nova domaća ostvarenja premijerno na Animafestu"
url: "https://vizkultura.hr/nova-domaca-ostvarenja-premijerno-na-animafestu/"
type: "post"
published: "2026-05-18T09:46:15+01:00"
modified: "2026-05-18T09:46:51+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "U utrci za Animafestove nagrade bit će ukupno devetnaest novih hrvatskih animiranih filmova"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "FILM"
  - "ISTAKNUTI"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "animafest zagreb"
---

# Nova domaća ostvarenja premijerno na Animafestu

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/05/NaslovnaANIMAFEST-WEB-1024x596.jpg)

Od 8. do 13. lipnja održat će se novo izdanje **Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb**, a posebno nas veseli što ćemo tada premijerno gledati i nova ostvarenja hrvatskih autorica i autora. Dva domaća filma našla su svoje mjesto u međunarodnoj kratkometražnoj konkurenciji, a čak sedamnaest ih je okupljeno u konkurenciji hrvatskog filma.

U **Velikom natjecanju kratkometražnog filma** svoja nova djela predstavit će Ana Horvat iKrešimir Pernek. Likovna i audiovizualna umjetnica**Ana Horvat**u *Priredbi* iznosi osobnu priču smještenu u doba poznog socijalizma, ali s mračnim podtekstom prvog susreta djeteta s ljudskom odvratnošću. Ostvarena estetikom dječjeg crteža i perspektive, primjerenima uspomeni djevojčice na pionirske dane, *Priredba* tako i stilom podcrtava potresnost svoje teme. Onkraj nje, film uspostavlja i zanimljiv intertekst sa zamišljenim i nikad potpuno realiziranim ciklusom o socijalističkim ritualima dokumentarističkog klasika Petra Krelje. Ritmom i zvukom intenzivna, u retrofuturističku distopiju ambijentirana *Težnja***Krešimira Perneka** počiva na upečatljivom dizajnu likova i pozadina, tj. svjetotvorstvu u maniri najvećih majstora stripovskog i animiranog SF-a. Paralelnim, narativno razlomljenim pričama o svinjoglavim ljudima svjetlećih očiju u trima temeljnim bojama (plavoj, žutoj i crvenoj, koje se postupno razigravaju do pune palete finala) ona komentira pošasti poput konzumerizma, ovisništva i imperativa zabave (na koje često gledamo “tunelskim vidom”), kao i nagone žudnje, straha i nasilja, tj. obračune s osobnim demonima.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/9pkpv1nf3fguc1pnng2nekm2645.jpg)

***Priredba**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/4zj9wh1ag0g50k3zrjsxbvba5sw.jpg)

***Težnja**

Još 17 novih djela sadrži Animafestovo **Natjecanje hrvatskog filma** – najjača konkurencija domaće animacijske kinematografije koja posljednjeg, najsvečanijeg dana festivala izlazi pred lice svijeta. A da je riječ o smotri koja daleko nadilazi okvire nacionalnog, svjedoči činjenica kako slavodobitniku pripada i kvalifikacija za nagradu Oscar. Ovogodišnje hrvatsko animirano filmsko stvaralaštvo obilježeno je suradnjama s produkcijskim kućama iz susjedne Slovenije, novim filmovima doajena i uzbudljivim valom dječjeg filma.

*Djevojka koja se nije bojala medvjeda*ambiciozan je novi film plodne animatorice i ilustratorice **Lee Vučko**. Ovjenčana nagradom publike ljubljanske Animateke, ova ekranizacija stripovskog predloška nadaje se kao “balkanska” narodna priča, ali vesternskog prizvuka i naglašene sedmočinske strukture naslonjene na konvencije nijemog filma (poput upotrebe intertitla). Raskošne glazbe i sjena, “zrnat” i tarantinovski referencijalan, a mizanscenski i planski za animirani film nesvakidašnje razigran, rad nosi i snažan subverzivni potencijal temeljen na premisi o djevojci koja nesvjesno ubivši oca odbacuje i njegovu koncepciju “svijeta preopasnog za djevojku”, kao i patrijarhalne rodne uloge koje također “pobija” na arhetipskom “putu junaka”. Doda li se navedenomu da je *Djevojka koja se nije bojala medvjeda*sposobna i nasmijati poigravanjem sa spomenutim narativnim kodovima, blago karikaturalnim “stripovskim” dizajnom likova, fantastičnim folklornim i mitološkim elementima te tematizacijom suvremenih identitetskih dvojbi, jasno je da joj se treba obraćati kao Filmu – s velikim početnim slovom.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/Djevojka-koja-se-nije-bojala-medvjeda--1024x429.jpg)

***Djevojka koja se nije bojala medvjeda**

*Srcolom***Luke Vucića**također je igranofilmski mišljena, živahno raskadrirana i ozvučena, ali i realiziranom metaforom dostupnom jedino animaciji otjelovljena i humorizirana fabula o sukobu srca i njegova vlasnika. Od lude potjere koja kao da je, ne biste vjerovali, “izašla iz crtića”, preko ekvilibrija između prisvajanja i ironijskog odmaka od sladunjavosti, sve do simboličke pregnantnosti koja potencira materijalne i emocionalne raspukline te poruke o samoprihvaćanju i nošenju s gubitkom, *Srcolom*je sasvim neobična “romantična komedija”.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/Srcolom-1024x576.jpg)

***Srcolom**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/Vanja-Vanja-1024x576.jpg)

***Vanja & Vanja**

Nakon cijelog desetljeća, u natjecateljski program Animafesta novim se filmom *Vanja & Vanja*vraća ugledni strip-autor, animator, slikar i ilustrator s međunarodnom karijerom **Danijel Žeželj**. Na spektakularno detaljnim crno-bijelim pozadinama ratom zahvaćena grada, Žeželj pripovijeda rotoskopsku i 2D storiju o prijateljstvu mladih junaka koji poput silueta promiču uništenim urbanim pejzažom, komuniciraju znakovnim jezikom te se, igrajući smrtonosni hokej i bježeći od paravojski, prilagođavaju brutalnoj svakodnevici. Velikog majstora crnila, sjene i kontrasta (koji se u ovome filmu i fabularno ogledaju u toplini odnosa naspram apokaliptičnog ambijenta) svakako treba vidjeti u kinu, za što Animafest 2026 prvi u svijetu nudi jedinstvenu priliku.

*Dnevnikom snivanja* u ovu se konkurenciju vraća i **Irena Jukić Pranjić**, istaknuta animatorica i strip autorica. *Dnevnik snivanja*pripovjedno jeautobiografsko, a stilski autoreferencijalno promišljanje o različitim “agregatnim stanjima misli” poput snova, sjećanja i maštarija te ulozi umjetnosti (prvenstveno stripa i filma) u njihovoj konzervaciji. Uz glas Lane Barić koji se s jedne strane prisjeća djetinjstva, a s druge reminiscira o “posljednjim stvarima”, pratimo oniričku, asocijativnu i poetičnu logiku figuralnih, mahom monokromatskih transformacija podcrtane geometričnosti i valovitosti, u kojima se nazire i ponešto op-artovskih, a moguće i bourekovskih nadahnuća. **Branko Farac** je s *Pictomanom* također povratnik u ovo natjecanje, a novi mu se film pojavno više naslanja na prethodni, crno-bijeli, osobno-filozofski *Psychographic* negoli na još raniji, moebiusovski *Technement*. Od Hegelova gesla, jin-jangovskog dvojstva i prometne nesreće, *Pictoman*polazi u simbolički pregnantne, ikoničke preobrazbe, ali i konkretniji siže te specifični humor s temom muško-ženskih odnosa i preispitivanja sebstva pijanista-protagonista. Demijurška snaga filma, osim iz ponovno naglašeno crtačkog, a i stripovskog senzibiliteta bogatog sjenčanja, oblačića i piktograma, ovoga puta tako proizlazi i iz glazbene umjetnosti.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/Dnevnik-snivanja--1024x576.jpg)

***Dnevnik snivanja**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/Gladno-srce--1024x576.jpg)

***Gladno srce**

*Četiri***Dee Jagić** iz produkcije Kreativnog sindikata do sada je najzrelije djelo ove umjetnice nadrealističkih i alegorijskih registara (uglavnom) stop animacije. Uz složeno tehničko kombiniranje piksilacije, animacije objekata i 2D-a (za koje se donekle “pripremala” i prethodnim *Sjenama*), Jagić *Četiri* ostvaruje kao diptih između jave i sna (ili transa), površine i podzemlja – pretvarajući svoju uobičajenu fascinaciju organskim rastom i sinergijom u širi koncept “prodiranja” dvodimenzionalnih crtanih likova u trodimenzionalni prostor začudnih antropomorfnih životinja. Uz to, *Četiri*su i suptilno angažirana, ekološka postapokalipsa o svijetu bez vode. Dobitnica ASIFA-ine studentske nagrade za prethodni film *Ma! Ljubav je boja!*, **Nikolina Žabčić**u novom radu *Gladno srce* uz kolažnu i 2D animaciju koristi i tehniku kinetičke tipografije (“pokretnog teksta”, u funkciji simboličkog prikaza nemogućnosti komuniciranja unutarnje boli), sve kako bi ilustrirala borbu s poremećajem hranjenja. Plava silueta junakinje koja se gubi u vlastitim odrazima (“slikama o sebi”), u koju prodire “tekuća” okolina i čije se tijelo izvija u muci, funkcionalni su postupci posredovanja njezine nevolje (kao i konačnog samoprihvaćanja), a za Žabčić već uobičajeno namigivanje u smjeru klasika Zagrebačke škole sadržano je upravo u plošnom, avangardističkom pristupu liniji tijela.

*Na tankoj niti***Davida Kmeta**s Umjetničkog sveučilišta u Londonu na impresivnim pozadinama nadahnutima Eyvindom Earleom (američkim ilustratorom poznatom i po suradnji s Disneyjem) raspliće poetičnu metaforu konca sjećanja na jednu gay ljubav. Nježna, reminiscencijska i gotovo plesna melodrama svjedoči i o žanrovskoj raznolikosti ovogodišnjeg Natjecanja hrvatskog filma. Nakon prošle godine prikazane *Magične djevojke*, rijetkog primjera domaće superjunačke animacije, **Nikola Pavošević**u *Jeziku mora* ostaje u sličnoj neonsko-pastelnoj paleti i ženskoj fokalizaciji, ali uz više slikarsku, akvarelsku maniru (djelomično ostvarenu na pozadini novinskog papira) pripadnu priobalnom ambijentu u kojem djevojčica traga za bratom, a zapravo za “onime što se krije ispod” mora spoznaje. Iako jasne pripovjedne linije, djelo se nameće i kao alegorija o traganju za identitetom, odnosno o hrabrosti potrebnoj za njegov pronalazak. *Šiške***Dore Kvež**sa Sveučilišta VERN simpatična su minijatura o nevoljama s prištom, podignuta na višu razinu kreativnim nadrealističkim tretmanom unutarnjeg stanja protagonistice i njezinih pokušaja da riješi problem. U dizajnu lika pomalo naslonjene na japanske uzore, a u scenografiji dominantno pastelne, *Šiške*su također i refleksija o samoprihvaćanju.

*Kako neočekivano možemo rashladiti planet***Ivane Volde** za američki TED-Ed nastavak je uspješne dokumentarne serije živopisnih i angažiranih edukativnih projekata iz polja geologije, geobiologije i ekologije, tj. klimatskih promjena. Ponovno je riječ o zahtjevnoj kombinaciji kolaža, slikanja na staklu i drugih tehnika, a teme su trošenje stijena i globalni projekt ubrzanja toga procesa koji bi mogao smanjiti količinu ugljikova dioksida u atmosferi. U smeđe-ljubičastom tvorničkom ambijentu *Dvotočke zagrade*(r. **Marija Ana Turčić**) robot nastoji otkloniti kvar složenog sustava, no specifična pojavnost izrazitiji je aspekt ovoga filma od njegove događajnosti: istovremeno minimalistička i zasićena, jednostavnih linija i ikonična, slika koristi sugestije *glitcha* i nadzorne snimke te simbolička rješenja filmskog prostora u mogućoj aluziji na nuklearnu havariju. *Evolucija herojskog čina***Tare Klepac** “atomska” je, pak, burleska o crvu, mački i ptičici koji nizom nevjerojatnih okolnosti za dlaku izbjegnu katastrofu. Tenzična i uveseljavajuća, s dobrim osjećajem za ritam režirana, neopterećujuća minijatura “crtić” je za sve generacije. *Arahnofobija*, slovenski film hrvatske autorice **Melite Sandrin**, mala je glinamacijska, humorna *cringe*groteska čija je najjača strana impresivna vizualizacija naslovnog straha u njezinu središtu, a koja se, između ostalog, služi i strata-cut tehnikom.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/Arahnofobija-1024x768.jpg)

***Arahnofobija**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/05/Iza-devet-stabala-Jabuka-razdora--1024x576.jpg)

***Iza devet stabala: Jabuka razdora**

*Iza devet stabala: Jabuka razdora*slovenskog autora **Timona Ledera** novi je dječji film ovog afirmiranog autora upravo toga žanra (*Lasica*, *Mišja kuća*) o ježu, vjeverici i naslovnom plodu koji ih posvađa, kao i ostatku šumskoga društva koje se njihovim sporom nastoji okoristiti. Riječ je o dinamičnoj, lijepo nacrtanoj i fluidno animiranoj, na hrvatski kvalitetno sinkroniziranoj i napose duhovitoj ekranizaciji literarnog predloška koja će zabaviti i zrele gledatelje te im ukazati na već poslovično visoku kvalitetu dječje animacije u našem susjedstvu. *Slamka spasa*nešto je rjeđi primjer “četveroručne režije” u našoj animaciji nakon vremena Zagrebačke škole. U ovoj ekološkoj paraboli primjerenoj mlađim uzrastima **Dorotea Radušić** i **Mislav Rotim**prate simpatično dizajnirane morske životinje suočene s plastičnim otpadom. Privlačna izgleda te opremljena glasom naratora i ugodnom glazbom, *Slamka spasa*poput kakve osuvremenjene verzije element-filma djeci prenosi spoznaje o svojim likovima, procesima zagađivanja i benefitima recikliranja. Dječji film iz iste serije *Lenina farma* štutgartskog studija Film Bilderkao i prošlogodišnja *Bodlja u guzi*, *Neželjeno jaje***Elene Walf** dopadljiva je i nježna, animacijski besprijekorna, a dizajnom “razrokih” likova i oslanjanjem na klasičnu glazbu distinktivna 2D priča o čučanju odbačenog jajeta za čiju se dobrobit brine onaj isti psić koji nas je osvojio na Animafestu 2025.
