Svako proljeće, mama bi me natjerala da izredim ormar i napravim nekog reda od gomile koja se nakupila preko godine. Roba koju bih prerasla, bilo fizički, bilo stilski, završavala bi u ormarima mlađih nećakinja ili uz kontejner ispred zgrade. Viđala bih onda danima nakon odvajanja, neke svoje majice kako se razvlače po kontejneru i pokraj njega, uz stare štruce kruha, tetrapake i ljuske od jaja. Sve je to bilo depresivno, ta, (nekad moja) roba bez doma za one koji nemaju izbora (i doma), na mjestu lišenom bilo kakvog dostojanstva.
Kako pristupiti problemu odbačene odjeće, one koja je još uvijek nosiva, ali je možda više ne volimo, ne želimo u našoj okolini?
Upravo se time bavi projekt “Our Wardrobe” Drage Komparak, jedne od naših ponajboljih mladih dizajnerica.
Povećavanje vidljivosti mjesta za razmjenu rabljene odjeće i, na simboličnoj razini, stvaranje dostojanstva svima onima kojima je potraga za rabljenom odjećom nužnost, a ne hobi. Our Wardrobe funkcionira kao društveno-korisna polica, integrirana u javni prostor grada. Njen cilj je podići svijest o beskućnicima i konfrontirati zajednicu s problemom neimaštine.
Taj javni i naš ormar, metalna je konstrukcija s dijelom za vješanje odjeće, te traka koje pridržavaju dvije plastične vreće. Piktogramom za odjeću/ obuću, te opisom ‘Naš ormar — Slobodno uzmi ili ostavi svoju odjeću, obuću onome kome je ona potrebna. Hvala!’ objašnjava se uporabna funkcija, te potiče ljude na akciju.
Draga je samnom podijelila svoja razmišljanja o važnosti projekta, o promišljanju ulice, dizajna i odjeće:
► Dobar dizajn povećava vidljivost, čini razliku. Dobar dizajn senzibilizira i olakšava svakodnevnu interakciju. Možeš li nam malo više reći o tvom fokusu – podizanju svijesti o problemu beskućnika i “dizajniranju” tog problema?
Draga Komparak: Po struci sam industrijski dizajner, što uvelike objašnjava pokušaj stvaranja jednostavnih i djelotvornih promjena u društvu, pomoću kojih je svijet ljepši, bolji i kvalitetniji. Jednom dok sam hodala ulicom po Zagrebu, ugledala sam haljinu na vješalici, okačenu o fasadu. Jako me se dojmio taj čin nadilaženja klasičnog ostavljanja odjeće pokraj kanti za smeće, te pokušaj sugeriranja bitnosti ostavljene haljine od strane bivšeg vlasnika. Koncept društveno-korisne police, osmišljen je u svrhu izmjenjivanja odjeće, obuće na ulici.
Our Wardrobe from Pliketi Plok on Vimeo.
Video i montaža: Marina Andrijašević
► Projekt Our Wardrobe na neki način radikalizira, afirmira drugačije promatranje ulice- “ulica kao ormar”, čini ekstenziju privatnog prostora u javni. Je li to bio jedan od koncepata projekta? Jesu li napravljeni neki kontakti s gradskom upravom i njegovoj primjeni u gradskom prostoru?
Draga Komparak: Kao što sam naziv kaže – Our Wardrobe/ Naš ormar – pokušaj je skretanja pozornosti na činjenicu da ono što mi zovemo ulicom, neki zovu domom i to je bio glavni nositelj samog koncepta. Za sada još nisam stupila u kontakt s gradskom upravom, ne kažem da neću pokušati, na tome se ovih dana radi- naravno, svaka pomoć oko nekog novog kontakta je dobrodošla 🙂
► Kako se projekt odnosi prema konceptu fast fashiona, jesi li o tome razmišljala?
Draga Komparak: Ideja Our wardroba proizašla je iz potrebe povezane s ekonomskom krizom, kao i nužnošću promišljanja alternative za neadekvatne javne usluge i institucije, ali prilikom postavljanja prototipa ormara na tramvajsku stanicu susrela sam dosta mladih ljudi koji su ideju razmjene odjeće/ obuće namijenili i njima samima – ne vidim nikakav problem u proširenju bazične funkcije Our wardroba.
► Misliš li da dobar dizajn traži i određenog korisnika koji je svjestan njegovih prednosti, odnosno je li za takve akcije potreban određen stupanj zrelosti društva?
Draga Komparak: Prilikom projektiranja, poželjno je dobro proučiti tip ljudi kojima se obraćaš, zato je i sama konstrukcija Our wardroba oku upadljiva, jednostavna te laka za razumjeti. Oblikovanje je igralo bitnu ulogu u predstavljanju projekta- ne predizajnirati, maksimalno pojednostaviti- napravila sam cjenovno prihvatljiv proizvod koji se može implementirati na bilo kojoj tramvajskoj/ autobusnoj stanici i natkrivenom prostoru. Ono što sam primijetila prilikom ispitivanja prototipa je inertnost ljudi srednje dobi, oni kao da su oguglali na bilo kakav vizualni podražaj na cesti, dok je kod mladih ormar izazvao veliki interes te spremnost na akciju.
► OOS (On Other Skin) se bavi promatranjem odjeće kroz prizmu identiteta, narativa, simbola, indeksa…Kakav je tvoj odnos prema rabljenoj odjeći?
Draga Komparak: ‘Giving is receiving’ je moto koji me naveo da razmišljam na drugačiji način, osjećaj da možeš pomoći nekom na bilo kakav način je uistinu dobar! Ako nešto ne volim, to je gomilanje odjeće po ormaru i shvaćanje da neke stvari iz njega nikad nisam i nikad neću obući- ne zato što njima nešto fali, već zato što imam 5 komada iste 🙂 Volim kopati po second hand dućanima, pronaći fora stvar s Hrelića- zašto ne? Isto se može primijeniti i na Our wardrobe.
► Projekt je izabran unutar YBD natječaja. Možeš li nam malo više reći o tome?
Draga Komparak: Young Balkan Designers je regionalna platforma namijenjena mladima, posvećena identificiranju, promociji i razvoju kreativnog potencijala Balkana u području konceptualnog i produkt dizajna. Od 220 prijavljenih radova odabrano je više od 20 pobjedničkih radova, među kojima se našao i moj, koji će biti predstavljeni u okviru jednogodišnje putujuće izložbe na vodećim regionalnim dizajn manifestacijama. Organizatori YBD-a su Kulturna organizacija ‘Mikser’ u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom i kulturnom organizacijom ‘Public Room’ iz Skoplja.
Intervju je s dozvolom autorice preuzet s bloga On Other Skin
