U Atelierima Žitnjak svake godine održava se Dan otvorenih vrata, kada umjetnici-korisnici ateliera, nekadašnjih učionica stare žitnjačke škole, otvaraju njihova vrata te tradicionalno od osnutka pokazuju prijateljima i posjetiteljima što i kako rade i kako teče svakodnevnica popularnog “Centra periferije”.
Počevši od ove godine, koncepcija Dana otvorenih vrata se donekle mijenja, ističući skupnu izložbu pozvanih kolega/ica umjetnika/ica te pojedinih članova/ica AŽ kao središnji dio manifestacije, prema ideji gostujuće/g kustosa/ice. Za ovogodišnji Dan otvorenih vrata, koji će se održati u subotu, 9. studenoga, od 17 sati, Savjet Galerije AŽ kao kustosicu izložbe odabrao je povjesničarku umjetnosti Davorku Perić, dok će u prvom tromjesečju 2020. po prvi put biti raspisan javni natječaj za prijedlog kustoske koncepcije Dana otvorenih vrata, namijenjen svim zainteresiranim kustosima/icama, povjesničarima umjetnosti, kritičarima/kama i teoretičarima/kama.
*Boris Cvjetanović: Doručak na snijegu
Subotnje popodne u Galeriji AŽ, u sklopu Dana otvorenih vrata, obilježit će tako otvorenje skupne izložbe pod nazivom GLAD-RAD, koja se bavi temom hrane ili gastronomije primarno iz perspektiva rada i privređivanja da bi se jelo (i živjelo), ne samo umjetničkog rada, već i rada uopće. Umjesto da se pokazuje samo ono što je iza zatvorenih vrata, odabirom radova gostiju i osmišljavanjem izložbe ili umjetničke akcije progovorit će se o jednom od gorućih problema sada i ovdje, i to umjetničkim sredstvima. Na izložbi će biti okupljeni radovi Borisa Cvjetanovića, Momčila Goluba, Siniše Labrovića, Mladena Stilinovića, Slavena Tolja (u suradnji s Marijom Grazio) i Gorana Trbuljaka.
Tema hrane koju izložba otvara česta je u umjetnosti (primjerice, ranije ove godine je održana i velika skupna izložba u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu), pa i prije su se (2011.) umjetnici žitnjačke zajednice u sklopu Dana otvorenih vrata time bavili, ali za razliku od hedonističkog ili satiričkog ugla koji je dominirao tada, sada je pogled (u skladu s vremenima koja se mijenjaju) oporiji, ali i suptilniji, empatičniji, dok je oštrica ironije prigušena, pomaknuta u drugi plan. Temi hrane, putem sadržaja izložbe i performansa Vlaste Žanić i iranskog gosta Yuhane Firouza (ostvarenog u suradnji s udrugom Are You Syrious?), pristupa se kao prilici da se Dan otvorenih vrata doslovno otvori ka uključivanju osoba izbjeglih iz nama dalekih (no iskustveno bliskih) ratnih žarišta u društveni život lokalne umjetničke zajednice, kroz poziv na zajednički rad, kuhanje i druženje uz jelo. Stoga izložba GLAD-RAD kuhanje prvenstveno tematizira kao rad te postavlja pitanja o vezama između hrane i (umjetničkog) rada, hrane i preživljavanja, hrane i uključivanja, tj. pripremanja hrane i socijalne participacije.
*Mladen Stilinović: Krumpira, krumpira
Više o djelima koja će biti izložena na izložbi čitajte u tekstu Davorke Perić i Bojana Krištofića:
U radu Slavena Tolja iz 1993., Hrana za preživljavanje stigla humanitarnom pomoći okupiranom Dubrovniku, otvara pitanje preživljavanja u ekstremnim uvjetima, kako na emocionlnom i intimnom planu, tako i na širem, zajedničkom. Tijelo je u Toljevim performansima prisutno kao označitelj ranjivosti. U zajedničkom performansu s tadašnjom suprugom Marijom Grazio, oboje mažu tijelo smjesom za preživljavanje, koja im omogućuje opstanak, djelovanje i vezivanje. Tako tema mogućnosti prehranjivanja kroz rad, zarađivanja i opstanka od (umjetničkog) rada otvara niz pitanja o razlozima i posljedicama života od umjetničkog djelovanja. Rad Alkemija kruha Momčila Goluba (1981./2013.) opredmećena je slika “kruha sa sedam kora” u mediju grafike-fotografije, koji kao i radovi pokojnog Mladena Stilinovića (video Krumpira, krumpira! (2001.) i instalacija Kruh i kolači za Mariju Antoinetteu (2008.), akcentira se aktualna tema gladi i nuđenih supstituta od Marije Antoinette do aktualnog “stezanja remena” propagiranog ekonomskom politikom ovih prostora. Fotografija Borisa Cvjetanovića Doručak na snijegu (2012.) je poetična slika koja može nahraniti više pogledom nego kriška kruha koja umjetnika čeka na stolu punom snijega. Ready-madeobjekt Jabuka Siniše Labrovića (2011./2019.) ističe više konotacija: Evino nuđenje jabuke Adamu, eros, opstanak, izgnanstvo… Budući da jedemo krumpir, dok ideologija tvrdi da se radi o jabuci, to je put pokoravanja laži i svjesne obmane. U tom smislu, operacija je obrnuta od one odigrane između Eve i Adama, koja je završila izbacivanjem iz Raja. Prema Labroviću, ovom gestom tako prihvaćamo nuđenu ideologiju: raj zemljski, društveni, odnosno lažni. Video Žlica, vilica Gorana Trbuljaka (2016.) nastao je kao reakcija na hranu ostavljenu izbjeglicama u Parizu, kada se Trubuljak poigravao s ostacima odbačene hrane, ukazujući na površnost nuđene pomoći.
*Momčilo Golub: Alkemija kruha
