Jednom od devastiranih modernističkih arhitektonskih remek-djela, bivšem Vojnom dječjem lječilištu izgrađenom prema projektu Rikarda Marasovića, posvećena je izložba (NE) VJERUJ PRIPOVJEDAČU – Slučaj Krvavica. Izložba u organizaciji HULU-Splita i udruge Slobodne veze otvara se u splitskom Salonu Galić u ponedjeljak, 4. listopada u 19 sati.
Izložba na temelju sudbine ove reprezentativne građevine ispituje promjene i gubitak kolektivne i osobne memorije kao posljedicu radikalne društvene promjene, a bit će uključeni radovi umjetničkog dua Doplgenger (Isidora Ilić, Boško Prostran), Duške Boban, Inicijative Krvavica_art te samog Rikarda Marasovića (arhiv obitelji Marasović/ Štambuk Jurašin). Koncept izožbe osmislila je kustosica Nataša Bodrožić (Slobodne veze/ Motel Trogir), koja potpisuje i tekst koji donosimo u nastavku, uz istraživački i kustoski doprinos Antonije Vodanović i Ivana Huljeva (Udruga Kačić). Grafičko oblikovanje arhivskih materijala potpisuje Rafaela Dražić.
*Duška Boban, Dječje lječilište Krvavica, analogne fotografije, 2018.
Dječje lječilište
*Medicinska sestra s pacijentima Dječjeg lječilišta u Krvavici / foto: privatna arhiva J. Mihajlović, oko 1968.
“Tajanstveni objekt”
Ukratko, zgrada već više od pedeset godina kontinuirano živi sa zajednicom malog mjesta na Makarskoj rivijeri, nekolicina mještana u njoj provodi čitav svoj radni vijek, a potom svjedoči procesima njezine recentne degradacije. Međutim, u prvoj dekadi 2000-ih, već prilično opustošena, zgrada dolazi u fokus uže-stručnog, arhitektonskog interesa, a zatim, postepeno, i šire javnosti. Istodobno s njezinom afirmacijom kao previđenog (iz povijesti izostavljenog) remek-djela moderne arhitekture i nastojanjima da se očuva,[5] medijskim posredovanjem započinje kreiranje novih narativa. Zgrada sve više postaje “tajanstveni objekt”, čime se ujedno dekontekstualizira – izdvaja iz konkretnog društvenog i povijesnog trenutka u kojemu je nastala.
*Doplgenger: “Snimak pejzaža bez predistorije”, 2020., video still
Rikard “Riko” Marasović
Paralelno s “ponovnim otkrivanjem” dječjeg lječilišta i njegovom afirmacijom, fokus stručne javnosti usmjerio se i na autora ovog iznimnog djela, arhitekta Rikarda Marasovića. Riječima Antonije Vodanović, zanimljivo je da unatoč tome što je za života obnašao istaknute društvene funkcije poput gradskog zastupnika, profesora na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Hrvatske, njegov rad i kvalitetni arhitektonski projekti, gotovo da uopće nisu publicirani u ondašnjim časopisima za arhitekturu i urbanizam. Njegov suvremenik, arhitekt Igor Skopin, za Rikarda Marasovića kaže da je bio “lucidan, beskompromisan, protivnik dogme i oportunizma” koji “nije mogao preskočiti sve prepreke koje su se postavljale od idejnog projekta do realizacije zamisli” te da mu je za to “trebao drukčiji karakter, takav koji ne bi provocirao oporbu i neshvaćanje.[6] Sklapajući dijelove slabo poznate biografije, fragmente arhiva šire obitelji, na ovoj izložbi dobivamo suptilni uvid u njegov likovni rad. U slobodno vrijeme slikao je akvarele, najčešće s primorskim motivima.
*Umjetnička intervencija u Dječjem lječilištu u Krvavici / autor fotografije: Rikardo Škorlić, 2020.
(Ne) vjeruj pripovjedaču
Tragovi prošlosti mogu se izgubiti, ta će se prošlost zaboraviti u smislu da ostaje izvan pamćenja. Ali što je sa zaboravljanjem onda kada tragovi ostaju?
Ovo nije izložba o arhitekturi. Ovo je izložba o gubitku društvenog (i transformiranju osobnog) pamćenja uslijed radikalne društvene promjene i posljedicama tog procesa. Sudbinu Marasovićeve kultne zgrade sagledavamo kao simptom, pri čemu arhivske materijale, izvorne dokumente, zapise i fotografije, ispreplićemo s fikcijskim narativima eksperimentalnog filma umjetničkog dua Doplgenger. Ambivalentnost fotografija Duške Boban koje dokumentiraju aktualno stanje Marasovićeve arhitekture, gotovo stimuliraju perceptivne varke, optičke iluzije koje na trenutke dovode u pitanje stvarnost samog prizora (mjesta). Jedan street-art “sticker” prenosimo iz interijera zgrade lječilišta, gdje je nastao kao autentični umjetnički izraz i pokušaj “prisvajanja” mjesta od strane tamošnjih građanskih inicijativa. Taj rad samo je jedan u nizu (umjetničkih) intervencija u zgradi, ujedno i direktan komentar o odnosu lokalnih vlasti i državnih institucija prema arhitektonskom remek-djelu, koje bi najradije vidjeli kao praznu parcelu slobodnu za novu gradnju po ukusu novih prostornih upravitelja.
Prema francuskom filozofu Paulu Ricœuru, svi smo mi članovi područja “povijesnosti” kao pripovjedači, kao romanopisci, kao povjesničari. Pripadamo povijesti prije nego što ispričamo priču ili ispišemo povijest. Igra pričanja uključena je u stvarnost koja se kazuje.[7]
[1] Antonia Vodanović, Vojno dječje lječilište i odmaralište u Krvavici – kultura sjećanja i zaborava, neobjavljeno istraživanje iz 2020., u tisku, Slobodne veze/ Motel Trogir
[2] Matko Meštrović, 1967. u istraživanju A. Vodanović, 2020.
[3] Istraživanje A. Vodanović, 2020.
[4] Prema kazivanju Marina Andrijaševića u dokumentarnoj seriji Betonski spavači: E03 Tajanstveni objekt u borovoj šumi.
[5] Prvenstveno arhitektica Miranda Veljačić i Platforma 9,81, čijim je zalaganjem, u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture u Splitu, zgrada dobila preventivnu (2012.) pa trajnu zaštitu (2015.).
[6] Antonia Vodanović, istraživanje 2020.
[7] Paul Ricœur, “The Narrative Function” u knjizi Hermeneutics and the Human Sciences, Cambridge University Press, 1981.
*Razglednica iz zbirke Ivana Huljeva / autor fotografije: foto “Daskal Makarska”, poslana 1966.
Nataša Bodrožić kustosica je i kulturna radnica iz Zagreba i Trogira. Inicijatorica je i suosnivačica projekta Motel Trogir, kao i Udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze. Redovito u suradnji, uredila je nekoliko knjiga iz područja suvremene umjetnosti, kulturne politike i baštinskog aktivizma: Politike osjećaja / Ekonomije ljubavi (2014.), Motel Trogir: Nije uvijek budućnost ono što dolazi (2016.), Modelling Public Space(s) in Culture: Rethinking Institutional Practices in Culture and Historical (Dis)Continuities (2018.), Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji (2018.) itd.
Antonia Vodanović je povjesničarka umjetnosti, kustosica i istraživačica iz Podgore kod Makarske. Suosnivačica je i predsjednica Udruge za istraživanje, promicanje i zaštitu kulturne baštine Makarskog primorja i Zabiokovlja ”Kačić”. Radila je kao asistentica, a zatim i kao voditeljica galerije Oris Kuća arhitekture u Zagrebu. Voditeljica je Galerije Galženica u Velikoj Gorici.
Ivan Huljev je povjesničar i arheolog, nezavisni istraživač, te kolekcionar starih razglednica i fotografija Dalmacije. Suosnivač je i aktivni član Udruge za istraživanje, promicanje i zaštitu kulturne baštine Makarskog primorja i Zabiokovlja ”Kačić”. Radio na brojnim terenskim arheološkim istraživanjima, te je na primjeru Vojnog Dječjeg lječilišta i odmarališta u Krvavici proveo arheološko istraživanje recente prošlosti i korištenje prostora u suvremenom kontekstu.
Doplgenger je umjetnički duo kojeg čine Isidora Ilić i Boško Prostran. Bave se odnosom između umjetnosti i politike kroz preispitivanje režima pokretnih slika i modusa njihove recepcije. Radovi su im predstavljeni na brojnim samostalnim i grupnim izložbama kao i na filmskim/video festivalima u zemlji i inozemstvu. Dobitnici su niza nagrada. Žive i rade u Beogradu.
Duška Boban diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na odsjeku vizualnih komunikacija pri Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani 2013. godine obranila je magistarski rad pod naslovom “Javni prostor i građanska participacija: Aktivizam i kulturne prakse u Splitu posljednjeg desetljeća”. Članica je ULUPUH-a, HULU Split i Udruge za suvremenu umjetnost KVART. Početkom 2011. pokrenula je neformalnu Inicijativu za Marjan, koja je organizirala niz događanja umjetničko-aktivističkog predznaka s ciljem povećanja svijesti o važnosti očuvanja Park šume Marjan kao prirodnog i kulturnog dobra od nacionalnog značaja.
Krvavica_art neformalna je inicijativa kreativaca različitih profila iz Krvavice, Makarske i okolice.
