---
title: "Od kolekcionarske strasti do muzejske baštine"
url: "https://vizkultura.hr/od-kolekcionarske-strasti-do-muzejske-bastine/"
type: "post"
published: "2026-11-16T15:03:27+01:00"
modified: "2026-11-16T15:03:30+01:00"
author: "autorica: Lana Bunjevac"
description: "Darovano gradu, skriveno građanima – serija tekstova o sudbini umjetničkih ostavština"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "UMJETNOST"
post_tag:
  - "darovano skriveno"
  - "umjetničke zbirke"
---

# Od kolekcionarske strasti do muzejske baštine

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/NASLOVNA-SUDBINA-UMJETNICKIH-OSTAVSTINA-WEB-1024x596.jpg)

Kako privatne umjetničke zbirke postaju dio javne baštine, što se s njima događa nakon donacije i koliko su dostupne građanima? O tim se pitanjima raspravljalo na okruglom stolu održanom u sklopu izložbe ***Temelj za budućnost*–*Zbirka darovanih umjetnina Galerije Klovićevi dvori***, o kojoj smo već **[pisali](https://vizkultura.hr/o-zbirkama-galerije-klovicevi-dvori/)**. Sudionici su se osvrnuli na okolnosti nastanka zbirki, njihovo očuvanje i dosadašnji razvoj, ali i mogućnosti budućeg predstavljanja i valorizacije.Na okruglom stolu sudjelovali su **Veljko Mihalić**, magistar muzeologije i dugogodišnji savjetnik u gradskoj upravi, **Martina Munivrana**iz Muzeja suvremene umjetnosti, **Vesna Vukelić-Horvatić** iz Muzeja grada Zagreba, te muzejska savjetnica **Petra Vugrinec**i viša kustosica**Danijela Markotić** iz Galerije Klovićevi dvori.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/001_Klovicevi-izlozba-1024x683.jpg)

***Postav izložbe “Temelj za budućnost – Zbirka darovanih umjetnina Galerije Klovićevi dvori” / foto: Galerija Klovićevi dvori**

Iako se donacija **Benka Horvata** iz 1946. godine smatra prvom privatnom zbirkom darovanom Gradu Zagrebu, **Veljko Mihalić** upozorio je kako su prve donacije zapravo bile one **Antuna Bauera** iz 1937. i 1944. godine. Prvom donacijom osnovana je **Gipsoteka (današnja Gliptoteka)**, dok je drugom utemeljen **Arhiv za likovne umjetnosti**, danas u sastavu **Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti**.

Mihalić, koji je magistrirao upravo na temi donacija umjetničkih zbirki Grada Zagreba, razlikuje četiri skupine donatora. Prve naziva kolekcionarima *par excellence*, među kojima su **Benko Horvat, Drago Magjer, Ivan Gerersdorfer, Ante Rodin, Josip Kovačić i Vinko Perčić**. Drugu skupinu čine renomirani umjetnici koji su svoje umjetnine ili nekretnine darovali Gradu još za života. Među njima su **Vjenceslav Richter, Jozo Kljaković, Vilim Svečnjak, Josip Crnobori i Cata Dujšin-Ribar**. Najbrojniju skupinu čine nasljednici umjetničkih ili obiteljskih ostavština: **Terezija Kovačić**, supruga arhitekta **Viktora Kovačića**, **Erika Dannhoff**, nasljednica ostavštine glumice **Tille Durieux**, **Krešimir Vranešić**, osobni liječnik i nasljednik ostavštine **Miroslava Krleže**, **Ivana Frangeš**, snaha kipara **Roberta Frangeša Mihanovića**, **Erna Schneider Nikolić**, kći restauratora i graditelja instrumenata **Franje Schneidera**, **Blanka Restek**, supruga slikara, grafičara i restauratora **Josipa Resteka** te **Silvana Seissel**, pejzažna arhitektica i supruga avangardnog umjetnika, arhitekta i urbanista Josipa Seissela.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/007_Josip-Seissel.jpg)

***Josip Seissel: 3c i tričarije br. 1 (Na o-pas-noj aleji St. Germain), 1939., tuš, papir, akvarel. Donacija Seissel / foto: MSU**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/008_Josip-Seissel-1024x986.jpg)

***Josip Seissel: 3c i tričarije br. 10 (Leda zaklonjena od pogleda), 1957., akvarel, papir, tuš. Donacija Seissel / foto: MSU**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/009_Josip-Seissel.jpg)

***Josip Seissel: 3c i tričarije br. 5 (Hram na gori), 1957., akvarel, papir, tuš, tempera. Donacija Seissel / foto: MSU**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/010_Josip-Seissel.jpg)

***Josip Seissel: 3c i tričarije br. 6 (Prozor-čića mara-mica), 1939., akvarel, papir, tuš. Donacija Seissel / foto: MSU**

Posljednju skupinu čine predstavnici tzv. građanskog skupljanja. Mihalić je među njima posebno izdvojio nedavno preminulu povjesničarku umjetnosti i sveučilišnu profesoricu **Veru Horvat Pintarić**, koja je umjetnine prikupljala zahvaljujući prijateljskim i profesionalnim vezama s poznatim umjetnicima. Njezin stan tako je bio ispunjen dizajnerskim namještajem **Miesa van der Rohea i Le Corbusiera**, crtežima **Romana Cieslewicza i Umberta Eca** te slikama hrvatskih umjetnika, među kojima su **Bućan, Gliha, Šutej i Kraljević**. Ulazna vrata njezina stana krasila je i željezna tapiserija **Dušana Džamonje**. Dio zbirke Vere Horvat Pintarić trenutačno se obrađuje u Muzeju grada Zagreba, dok je njezina stručna biblioteka s više od 15 tisuća knjiga predana **Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici**, no njezino korištenje neće biti moguće sve do isteka 30 godina od darovateljičine smrti.

Druga osoba koju je Mihalić istaknuo jest **Katja Matković-Majer,** filmska montažerka i supruga redatelja **Branka Majera**, najpoznatija po radu na filmu *Tko pjeva zlo ne misli* i televizijskim serijama *Gruntovčani* i *U registraturi*. Njezina zbirka stilskog namještaja, slika, skulptura i predmeta umjetničkog obrta danas se čuva u **Muzeju za umjetnost i obrt,**no nije sačuvana kao jedinstvena cjelina, već je raspoređena u šest muzejskih zbirki. Među zastupljenim umjetnicima su **Vilim Svečnjak, Menci Klement Crnčić, Miroslav Kraljević, Josip Plančić, Ignjat Job, Vanja Radauš, Slavko Šohaj, Frane Šimunović, Dalibor Parać i Kosta Angeli Radovani**.

– *Nemamo ni Arnaulta ni Pinaulta u Hrvatskoj*– ustvrdio je **Veljko Mihalić**, aludirajući na **Bernarda Arnaulta i Françoisa Pinaulta**, dvojicu francuskih milijardera, suparnika u modnoj industriji, ali i vodećih svjetskih kolekcionara suvremene umjetnosti. Umjesto da umjetnine daruju javnim institucijama, obojica su odlučila osnovati vlastite kulturne ustanove. Arnault je 2014. u Parizu otvorio **Fondation Louis Vuitton**, futurističko stakleno zdanje koje potpisuje arhitekt **Frank Gehry**, dok je Pinault, nakon izložbenih prostora u Veneciji, u povijesnoj pariškoj burzi 2021. osnovao muzej **Bourse de Commerce – Pinault Collection**, preuređen prema projektu japanskog arhitekta **Tadaa Anda**. Drugim riječima, iako i u Hrvatskoj postoje privatni kolekcionari koji su pokrenuli vlastite izložbene prostore, poput **Tomislava Klička**, osnivača**Laube**, njihovi se projekti ipak znatno razlikuju od francuskih primjera po financijskim mogućnostima i institucionalnim razmjerima.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/015_Krleza-radna-soba.jpg)

***Krležina radna soba, Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža / foto: Muzej grada Zagreba**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/016_Krleza_soba.jpg)

**Vesna Vukelić-Horvatić** viša je kustosica Muzeja grada Zagreba, a od 2019. skrbi o pet doniranih zbirki: **Memorijalnom prostoru Miroslava i Bele Krleže**, **Memorijalnoj zbirci dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar**, **Ambijentalnoj zbirci kipara Roberta Frangeša-Mihanovića**, **Zbirci umjetnina Tille Durieux** i **Zbirci stare ambalaže dr. Ante Rodin**. Posljednje dvije zbirke dio su stalnog postava Muzeja i nisu stradale u potresu, kao ni donirana zbirka glazbenih automata **Ivana Gerersdorfera**. Iako je oštećen tek manji broj predmeta, potres je znatno oštetio interijere triju memorijalnih zbirki, koje su od 2020. zatvorene za javnost. Predmeti su ostali u zbirkama i primjereno su zaštićeni, dok se čeka konstrukcijska obnova zgrada.

– *Nismo nakon potresa ušli u Fond solidarnosti, no Ministarstvo je nedavno izdalo akt o obnovi Krležina stana, pa se nadamo da će barem ta obnova uskoro početi –* ističe Vukelić Horvatić.

Među zbirkama dostupnima javnosti nalazi se i **Zbirka Ante Rodina**, čija je povezanost s prikupljenim predmetima bila osobito snažna. Kako piše **Veljko Mihalić**u 45. broju časopisa *Muzeologija* iz 2008. godine, Rodin je svojedobno izrazio i pomalo bizarnu želju da se nakon kremiranja njegov pepeo pohrani u staru posudu za mlijeko, kakva se upotrebljavala između dvaju svjetskih ratova, te izloži u stalnom postavu uz ostale predmete iz njegove zbirke. Kasnije je, piše Mihalić, od te želje odustao.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/017_Zbirka-Ante-Rodin.jpg)

***Zbirka stare ambalaže dr. Ante Rodina / foto: Muzej grada Zagreba**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/018_Zbirka-Ante-Rodin.jpg)

I dok se neke zbirke nalaze u stalnim postavima muzeja, druge svoju prisutnost ostvaruju ponajprije kroz istraživački i izložbeni rad. Takav je slučaj i sa **Zbirkom Benka Horvata**, najstarijom zbirkom Muzeja suvremene umjetnosti, koja je po svojem sadržaju netipična za tu instituciju, ali ujedno predstavlja i njezin temelj.

–*Zbirka obuhvaća 600 predmeta, od antičkih nalaza do grafika iz 19. stoljeća. Budući da se ne bavim tim razdobljem, Zbirku obrađujemo uz pomoć vanjskih suradnika, a s **Tanjom Krišto** izradila sam petogodišnji plan njezine obrade. Iako nije dostupna javnosti, Zbirka ž**ivi kroz publikacije i uklju**čivanje u izložbenu djelatnost muzeja. Prije potresa pokrenula sam program U dijalogu: Zbirka Benka Horvata, ciklus koji sučeljava djela suvremenih umjetnika s povijesnom građom iz Zbirke Benka Horvata. U sklopu programa predstavljene su izlož**be****Svena Klobučara, Nike Mihaljevića i Martine Zelenike***– kazala je **Martina Munivrana**, muzejska savjetnica u Muzeju suvremene umjetnosti i voditeljica Zbirke Benka Horvata.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/012_Toso-Dabac-1024x1014.jpg)

****Tošo Dabac: Nezaposleni, iz ciklusa Ljudi s ulice, 1938. Arhiv Tošo Dabac, MSU***

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/013_Toso-Dabac-1024x1024.jpg)

***Tošo Dabac: Gradska kavana Zagreb, 1939. Arhiv Tošo Dabac, MSU**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/014_Toso-Dabac-1024x774.jpg)

***Tošo Dabac: Express buffet Zagreb, oko 1960. Arhiv Tošo Dabac, MSU**

Mihalić je istaknuo i da su među zbirkama u vlasništvu Grada tri koje nisu darovane, nego otkupljene: **Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke**, **Arhiv Toše Dabca**i**Atelijer Kožarić**. Gradu su pripale i zbirke koje nisu imale zakonske nasljednike: **Zbirka umjetnina Josipa i Marije Schlegel**, **Zbirka slika, crteža, stripova i plakata Andrije Maurovića** te **Ostavština dr. Branke i dr. Hrvoja Akačića**.

–*Atelijer Kožarić iz Medulićeve je ulice u cijelosti preseljen u Muzej suvremene umjetnosti i također je dio stalnog postava. Do kraja godine trebao bi biti objavljen i katalog Kožarićeve retrospektivne izložbe održane 2021., dok za sljedeću godinu pripremamo retrospektivu Toše Dabca – o*tkrila je Munivrana.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/005_Atelijer-Kozaric-1024x682.jpg)

***Atelijer Kožarić / foto: Boris Cvjetanović**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/006_Atelijer-Kozaric-1024x682.jpg)

Iako smo se u ovom [**serijalu**](https://vizkultura.hr/tag/darovano-skriveno/)dosad bavili ponajprije privatnim zbirkama darovanima Gradu Zagrebu, vrijedni primjeri donacija postoje i u drugim hrvatskim gradovima. Među poznatijima su donacija kipara **Antuna Augustinčića**rodnom Klanjcu, danas predstavljena u **Galeriji Antuna Augustinčića**, donacija slikara **Zlatka Price**Samoboru, koja čini temelj**Galerije Prica**, te donacija kipara **Stipe Sikirice**Gradu Sinju, predstavljena u **Galeriji Sikirica**. Kao primjer dobre prakse u oblikovanju ambijentalne zbirke mogla bi poslužiti i buduća **Kuća Bakić**u Bjelovaru. Tijekom trajanja izložbe *Vojin Bakić: Princip nade* (o kojoj smo pisali **[ovdje](https://vizkultura.hr/otvorio-se-prostor-nade/)**) u **Gradskom muzeju u Bjelovaru** na kiparevoj rodnoj kući, u neposrednoj blizini muzeja, izvedena je prva javna prostorna intervencija: na pročelje i oko same kuće postavljene su fotografije velikog formata **Toše Dabca**, koje su vizualno i simbolički komunicirale s Bakićevim opusom. Kuća je tako iskorištena kao prošireni dio izložbenog koncepta, čime je uključena u dijalog o Bakićevom nasljeđu, obiteljskoj tragediji i povijesnom kontekstu grada.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/019_Bakic-kuca-1024x768.jpg)

***Rodna kuća kipara Vojina Bakića u Ulici Ferde Rusana u Bjelovaru / foto: Lana Bunjevac**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/020_Bakic-kuca-1024x768.jpg)

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/025_Bakic-1024x767.jpg)

***Restaurirana skulptura Istovremenosti u rodnoj kući Vojina Bakića / foto: Marko Ercegović**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/026_Bakic-1024x769.jpg)

***Restaurirana skulptura Oblik u rodnoj kući Vojina Bakića / foto: Marko Ercegović**

Kuću u kojoj je rođen**Vojin Bakić**izgradio je 1895. njegov djed, trgovac Milan Bakić, za sebe i suprugu Anu. Reprezentativna katnica s obilježjima kasnog historicizma, kamenim balkonom, bogato ukrašenim pročeljem i jedanaest prozora prema Rusanovoj ulici, nalazi se unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline te predstavlja vrijedan primjer građanske arhitekture s kraja 19. stoljeća. Nakon smrti Vojinova oca, majka Jelena iznajmljuje dućan u prizemlju kuće kako bi osigurala sredstva za uzdržavanje i školovanje djece. Na djetinjstvo i život u obiteljskom domu Bakić se osvrnuo u intervjuu za Bjelovarski list 1981. godine: *Život u obiteljskom domu ono je što čovjek nikada ne zaboravlja. To je ono što ga danas čuva od nedaća. A moj život i život moje četvero braće i sestre u našem roditeljskom domu u Bjelovaru bio je zaista lijep (…)*.

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/023_Bakic-kuca.jpg)

***Nacrt obiteljske kuće Bakić, arhiv / foto: Gradski muzej Bjelovar**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/021_Bakic-kuca-1024x582.jpg)

***Spomen-ploča Vojinu Bakiću na rodnoj kući / foto: Lana Bunjevac**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/024_Bakic-ulica-1024x660.jpg)

***Ulica Ferde Rusana, nekada Ulica braće Bakić, s vizurom katoličke crkve te kuće Bakić na lijevoj strani ulice, 1950-ih / foto: Gradski muzej Bjelovar**

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/11/027_Bakic-render-1024x576.jpeg)

***Vizualizacija buduće Kuće Bakić / foto: Grad Bjelovar**

Idilično obiteljsko razdoblje prekinula je tragedija 1941. godine, kada su ustaše četvoricu Bakićeve braće odvele u logor Jadovno. Kuća je tada opljačkana, obiteljska imovina oduzeta, a uništene su i Bakićeve skulpture koje su se u njoj nalazile. Obitelj Bakić u Bjelovaru je ostala do 1956. godine, kada su prodali kuću poduzeću INA i od dobivenog novca kupili stan u Draškovićevoj ulici i atelijer na adresi Rokova 10. Kao trajni podsjetnik na ubijenu braću, na kući je 1955. postavljena spomen-ploča. Uklonjena je 1991., a rekonstruirana i vraćena na pročelje 2020. godine.

Grad Bjelovar prošle je godine za 594 tisuće eura kupio spomenutu kuću koju planira obnoviti i prenamijeniti. Za projekt **“Kuća Bakić: novi život kulturne baštine kroz muzejsku interpretaciju”**Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije odobrilo je Gradu gotovo četiri milijuna eura bespovratnih sredstava iz ITU mehanizma. Upravljanje zgradom povjereno je Gradskom muzeju Bjelovar, a projekt obnove izradila je bjelovarska tvrtka Prostor EKO d.o.o. Budući muzej prostirat će se na četiri etaže. Središnje mjesto zauzet će postav posvećen životu i radu Vojina Bakića, uz galerijski prostor za povremene izložbe i modularni stalni postav u čijem će oblikovanju sudjelovati i građani.

Autorica: **Lana Bunjevac** / tektove ove autorice čitajte na **[linku](https://vizkultura.hr/author/lana-bunjevac/)**

**Tekst je dio autorskog projekta *Darovano gradu, skriveno građanima: sudbina umjetničkih ostavština* i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti**

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/07/AEM-logo-horizontal.png)
