---
title: "Odabrani finalisti nagrade “Ivan Kožarić”"
url: "https://vizkultura.hr/odabrani-finalisti-nagrade-ivan-kozaric/"
type: "post"
published: "2026-07-02T13:32:20+01:00"
modified: "2026-07-02T13:33:16+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Odabrano je sedam finalista nagrade koja se dodjeljuje umjetnicima do 35 godina"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "UMJETNOST"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "msu"
  - "msu zagreb"
  - "nagrada ivan kožarić"
---

# Odabrani finalisti nagrade “Ivan Kožarić”

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2026/07/NASLOVNA-KOZARIC-WEB-1024x596.jpg)

Odabrani su finalisti **Nagrade za mlade umjetnice i umjetnike “Ivan Kožarić” 2027.**, koja se dodjeljuje umjetnicama i umjetnicima do 35 godina. Nagradu je 2021. godine utemeljio Grad Zagreb u suradnji s **Muzejom suvremene umjetnosti**kao *hommage* jednom od najznačajnijih predstavnika hrvatske suvremene umjetnosti. Među 46 pristiglih prijava ove godine Stručno povjerenstvo odabralo je sedam finalista kojima će biti dodijeljena financijska potpora za realizaciju radova u iznosu od 1.600,00 eura po odabranom projektu.

Odabrani finalisti su: **Elija Friganović**, **Nikolina Kuzmić** (naš intervju s Nikolinom potražite na **[linku](https://vizkultura.hr/intervju-nikolina-kuzmic)**), **Kim Mikasović**, **Pavle Mijuca** (naš intervju s Pavlom potražite na **[linku](https://vizkultura.hr/intervju-pavle-mijuca)**),**Lucija Ostrogović**, **Mateo Sito**i **Ivan Stanić**. Odabrani finalisti svoje će radove predstaviti na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti 2027. godine, kada će stručno povjerenstvo odlučiti o dobitniku nagrade.

Stručno povjerenstvo djelovalo je u sastavu: **Tanja Dabo**, multimedijska umjetnica, predstavnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo (aktualna članica Kulturnog vijeća za likovnu djelatnost Grada Zagreba); **Jasmina Fučkan**, muzejska savjetnica, voditeljica Zbirke skulpture Muzeja suvremene umjetnosti; **Radmila Iva Janković**, muzejska savjetnica, voditeljica Atelijera Kožarić (predsjednica žirija); **Josip Rončević**, dobitnik Nagrade za mlade umjetnike i umjetnice “Ivan Kožarić” 2025.; **Tena Starčević**, predstavnica mlađe generacije likovne kritike. Obrazloženja Stručnog povjerenstva potražite u nastavku.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2026/07/unnamed-1024x1024.jpg)

**Elia Friganović***Moj mali Pantheon*, 2026.
multimedijalna instalacija: maketa (3D print), skulptura od staklene vune, AI chatbot
cca 150 x 100 cm (+ projekcija)

**Obrazloženje:***Rad polazi od aktualne i lokalno specifične situacije, najavljene američke investicije u gradnju velikog AI data centra naziva Pantheon u Topuskom te je razvija kao mjesto kritičkog susreta tehnologije, kapitala, ekologije i političke moći. U formi satirične multimedijalne instalacije, motiv Pantheona, fontane i lokalnog chatbota pretvara se u malu, gotovo apsurdnu infrastrukturu modernizacijskog obećanja. Pitanja umjetne inteligencije rad prizemljuje u konkretne materijalne uvjete: vodu, energiju, zemljište, buku, privatne investicije i prostor koji bi trebao podnijeti posljedice razvoja. U toj vezi lokalnog i globalnog otvara se prostor za kritiku tehnološkog optimizma, ali i za promišljanje novih oblika ovisnosti koje proizvodi suvremena infrastruktura. Uz participaciju posjetitelja, prostorna instalacija po modelu proročišta pregovara o ishodima neizvjesne budućnosti. Time rad povezuje povijesni model proročišta sa suvremenim društvenim procesima te otvara pitanja odnosa između kapitalističkih interesa, metafizičkih aspiracija tehnologije te religijskih praksi i vjerovanja.*

Elia Friganović (1996.) rođena je 1996. u Dubrovniku. Preddiplomski studij na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 2019. godine. U sklopu stipendiranog programa IMFA 2022. godine diplomirala je suvremenu umjetnost na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhouu. Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, među kojima se ističu *Sve što se odbaci padne u jezik*, Galerija Doma omladine Beograda, 2023., te *Bio-glif*, Art radionica Lazareti / Galerija Otok, Dubrovnik, 2023. Sudjelovala je na rezidencijalnom programu Hillhaus Art Residency u Pekingu (2025.) te na rezidenciji Atelijeri Žitnjak (2026.). U svojim radovima fokusira se na eksperimentiranje s umjetničkim materijalima, istražujući teme odnosa prirode, čovjeka i tehnologije te njihovu semiotičku interpretaciju. Živi i radi na relaciji Dubrovnik – Zagreb.

**Nikolina Kuzmić**
*Svetac ničega od nigdje*, 2025./2026.
print na drvu, pozlata, fotografija, fotoknjiga, šivani i kukičani kostim
18 x (50 x 60 cm), fotoknjiga, kostim, varijabilne dimenzije

**Obrazloženje:***Rad razvija složen i dosljedno artikuliran autorski svijet u kojem se osobna memorija, folklorni elementi, kršćanska ikonografija, napušteni prostori i pitanje kulturne baštine povezuju kroz seriju fotografija na drvu, kostime i fotoknjigu. Figura izmišljenog sveca zaboravljenih mjesta, koju utjelovljuje sama umjetnica, uspostavlja prostor između rituala, ruševine, prirode i nestajanja. Vlastito tijelo pritom postaje nositelj devocionalnog narativa, ali i medij kroz koji se kolektivni odnos prema mjestu, tradicijskom pamćenju i baštini upisuje u sliku. Prepoznatljiv vizualni identitet rada, pažljivo izveden kostim i promišljena ikonografska struktura upućuju na razvijenu autorsku praksu te istraživanje koje se gradi kroz kontinuitet i jasnu osjetljivost prema prostorima koji nestaju. Performativni aspekt rada, ostvaren kao duhovita afirmacija geniusa loci putem čudotvornih ukazanja, aktivira i pitanja društvenog populizma te otvara višestruke mogućnosti čitanja društveno kodiranih simbola. Hibridnim vizualnim jezikom rad istodobno ukazuje na procese mitizacije nasljeđa i na paradoks njegova postupnog zapuštanja.*

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. godine u Splitu. Magistrirala je 2019. godine na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi redovite profesorice Nine Ivančić. Realizirala je brojne samostalne izložbe, među kojima se ističu Tijelo bez organa u Salonu Galić u Splitu (2021.) i Izvan vremena u Art radionici Lazareti u Dubrovniku (2024.). Sudjelovala je na više skupnih izložbi, među kojima se ističu Slavonski biennale (2022.) te izložba HT nagrade za suvremenu umjetnost u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2019.). Bila je finalistkinja Nagrade Radoslav Putar za umjetnike do 40 godina 2024. i 2026. godine te Nagrade Zlatna lubenica za mlade umjetnike, koju dodjeljuje udruga Metamedij, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli (2024.). Kao asistentica scenografa i scenografkinja djeluje od 2018. godine u brojnim kazalištima u Hrvatskoj i regiji.

**Kim Mikasović**
*Ne želim te zaboraviti.*, 2026.
staklo; 7 elemenata, različite dimenzije, svaki cca 38 x 75 x 1 cm

**Obrazloženje:***Polazeći od oporuka iz arhiva, u kojima se uz pravne odluke pojavljuju i predmeti ostavljeni nasljednicima, rad usmjerava pažnju na ono što od osobne bliskosti ostaje zapisano u materijalnim tragovima. Umjetnica temu odsutnosti razvija kroz materijal, percepciju i nemogućnost dodira, pri čemu staklo nosi ključnu napetost rada: omogućuje pogled, a istodobno uspostavlja granicu fizičkom kontaktu. Predmeti gravirani unutar prozirne mase ostaju blizu, vidljivi i gotovo dostupni, dok ih sama struktura materijala smješta izvan dosega dodira. Objektni karakter rada pretvoren je u dinamičku funkciju afektivnih slojeva identiteta s kojima se u svojoj imaginaciji suočava svaki individualni promatrač djela, čime je istančano naglašena napetost na samom sjecištu između materijalnih i nematerijalnih aspekata estetskog doživljaja.*

Kim Mikasović rođena je 2001. godine u Splitu, a živi u Kaštel Lukšiću. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2025. godine, u klasi prof. art. Neli Ružić. Godine 2023. realizirala je samostalnu izložbu *Premijere 88* u Loggii / Centru za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata u Splitu. Sudjelovala je na više skupnih izložbi, među kojima se ističu *Rastavi, sastavi, nastavi – Modul 2* i *Modul 3* u Galeriji umjetnina u Splitu (2024., 2025.), *Novi horizonti* u Galeriji Flora u Dubrovniku (2024.) te međunarodna izložba suvremene umjetnosti *Spazio e Luci nelle Arti* u Santa Maria di Sala – Villa Farsetti u Italiji (2024.). Pobjednica je 8. izdanja natječaja A4 za mlade umjetnike i kustose te dobitnica Rektorove nagrade za znanstveni ili umjetnički rad Sveučilišta u Splitu za akademsku godinu 2024./2025.

**Pavle Mijuca**
*Any Other Business*, 2026.
performans, instalacija, video, digitalni tisak na reklamnim banerima
varijabilne dimenzije

**Obrazloženje:***Umjetnik precizno koristi estetiku i retoriku investicijskih foruma, nekretninskog marketinga i turističkog kapitalizma kako bi pokazao apsurd sustava koji prodaje “autentičnost” upravo kroz njezino uništavanje. Fiktivni “Property Forum”, napušteni konferencijski prostor nakon događaja, promotivni slogani i lik investitora čiji se govor postupno raspada zajedno oblikuju uvjerljivu analizu jezika moći. U lokalnom kontekstu hrvatske obale, hotelizacije i apartmanizacije, projekt pokazuje kako se održivost, luksuz i emocionalna povezanost s prostorom pretvaraju u tržišne vrijednosti. Dosljedno korištenje jezika investicijskog marketinga te jasan politički fokus daju radu analitičku i društvenu relevantnost. Izvedbena instalacija zasnovana na vokabularu tržišne eksploatacije kao estetskom vokabularu, apostrofira društveni problem monetizacije svih vrijednosti te istodobno otvara pitanje uspostavljanja kriterija vrednovanja koji nisu podložni logici tržišta.*

Pavle Mijuca, rođen 1999., umjetnik je čija praksa istražuje strukture moći koje stoje iza prostornog planiranja i arhitekture. Koristi se internetskim istraživanjem kako bi kreirao lokalno specifične likove, poput turističkih vodiča, arhitekata i agenata za nekretnine. Zamjenom uloga u performansu zauzima poziciju ključnog aktera fiktivnog projekta kako bi otvorio mogućnost kritičkog sagledavanja složenih odnosa unutar relevantnih sustava. Ti se likovi, često oblikovani pomoću glumačkih tehnika i samoreferencijalne igre, razvijaju kroz različite formate, poput predavanja, vođenih tura i insceniranih medijskih prezentacija. Koristeći se vizualnim i jezičnim registrima tržišta nekretnina, birokracije i graditeljstva, stvara vizuale reklamnih kampanja, tekstile i 3D modele koji postupcima aproprijacije izvrću dominantne prostorne narative. Radi i živi na relaciji Šibenik – Amsterdam.

**Lucija Ostrogović**
*Uzorci kretanja* (radni naslov), 2026. (rad u nastajanju)
kombinirana tehnika (silikon, gips, fotografija)
cca 320 × 180 cm

**Obrazloženje:***Rad proizlazi iz dugotrajnog istraživanja i pažljivo izgrađenog odnosa prema materijalu, prostoru i procesu. Njegova se snaga razvija upravo u ambivalentnosti između dokumentacije, skulpture, performativne geste i prijenosa, dok se stijena pojavljuje kao površina već obilježena rezanjem, stabilizacijom i drugim ljudskim intervencijama. Silikonski i gipsani odljev funkcioniraju kao tragovi dodira, premještanja i transformacije, a pojam pokreta širi se izvan samog motiva krajolika na logistiku rada – transport, raspadanje, ponovno sastavljanje i prilagodbu postavu. U toj procesualnosti rad razvija suzdržanu, nedekorativnu materijalnost i svojevrsnu napetost između krajolika, tijela, prostora i umjetničkog postupka. Krajnji logički ishod čitanja ovog inverznog land arta afirmacija je ekokritičkog stava prema ljudskim intervencijama u prirodi, uz jasnu evokaciju promjena u cikličnosti prirodnih sustava, nastalih kao posljedica ljudskih intervencija.*

Lucija Ostrogović, rođena u Vrbniku 1996., multimedijska je umjetnica koja živi i radi u Vrbniku i Zagrebu. Diplomirala je etnologiju i antropologiju te njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru te nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Polazeći od etnografskog pristupa svakodnevici, njezina se umjetnička praksa nalazi na sjecištu vizualne umjetnosti i antropologije. Kroz mapiranje, crtež i suptilne prostorne intervencije istražuje odnose između krajolika, prostora i zajednice, često transformirajući galerijski i izložbeni kontekst u aktivnu sastavnicu umjetničkog procesa. Vodila je radionice etnografskog crteža, a radove je izlagala u Galeriji SKC, Galeriji Događanja, Galeriji Kluba Kocka, Maloj dvorani Pogona Jedinstvo te u sklopu projekta *12.5 sekvenci za 125 godina Umjetničkog paviljona*. Kao finalistica Nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 10.0 sudjelovala je na izložbi *Šetnje liminalnim prostorima* u Muzeju suvremene umjetnosti Istre.

**Mateo Sito**
*Pročelje 54*, 2026.
„arheološko slikarstvo“ (PVAc ljepilo na žutici)
6 – 10 x 6 – 10 m

**Obrazloženje:***Prijedlog polazi od napuštene seoske kuće u Budrovcima čije se pročelje prenosi na platno postupkom koji umjetnik naziva “arheološkim slikarstvom”. Jednostavna gesta fizičkog uzimanja površine otvara više razina značenja: rušenje ruralne arhitekture, nestanak materijalne memorije sela, odnos slike i otiska te slikarstvo kao proces prijenosa. Površina kuće postaje stvarni materijal slike, a tragovi boje, žbuke i drveta prenose se na platno kao fizički zapis prostora pred nestajanjem. Prijedlog se izdvaja načinom na koji konkretnu lokalnu situaciju i osobni odnos prema mjestu prevodi u promišljen i dosljedan umjetnički postupak. U paradoksu očuvanja kroz skidanje površine, slika nastaje kao trag propadanja, prijenosa i gubitka. Modularno komponirana slikarska instalacija priziva logiku konstrukcije i gradnje, dok naglašavanjem površine kao mjesta upisa tragova vremena, umjetnik uspostavlja dijalog s nasljeđem enformela koji u suvremeni kontekst prenosi kao arhivsku bilješku i osjetilni memorijski otisak.*

Mateo Sito, rođen u Đakovu 2001., završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku, nakon čega je 2020. godine upisao prijediplomski sveučilišni studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je završio 2024. s pohvalom *cum laude* i Rektorovom nagradom za rad *Amfitrion* (2023.). Godine 2025. diplomirao je na istoj instituciji te stekao akademski naziv sveučilišnog magistra slikarstva. Sudjelovao je na skupnim izložbama, među kojima se ističu *Definiranje perspektive* (Galerija kraljice Katarine Kosača, Mostar, 2024.), *Bengalska noć: interpretacija drugog i drugosti* (Apoteka, Vodnjan, 2024.; Galerija 112, Zagreb, 2025.) te *Matrice: Tijelo* (Galerija SC, Zagreb, 2025.). Godine 2025. ostvario je samostalne izložbe *Za odmor od radova* u Galeriji Karas i *Kapela Jadran film* u Galeriji SC u Zagrebu.

**Ivan Stanić**
*Handle with Care*, 2026. (u tijeku)
instalacija: inkjet print na fotomat papiru i UV print na staklu
450 x 300 cm (varijabilne dimenzije)

**Obrazloženje:**Handle with Care*precizno je artikuliran projekt o transplantaciji organa, koji se oblikuje kroz rijedak i dugotrajan pristup transplantacijskom timu pod etičkim nadzorom. Rad s izrazito osjetljivim sadržajem postupa suzdržano, usmjeravajući pogled prema atmosferi sustava, rutini, protokolima i proceduralnosti transplantacije. Posebno su uvjerljive snimke nastale termalnom kamerom, koje tijelo i organ ne prikazuju kroz njihov vanjski izgled, nego kroz toplinu, hlađenje i uvjete održavanja. Time rad pomiče fokus s medicinskog prizora na preciznu logistiku prijenosa, u kojoj vrijeme, temperatura i koordinacija odlučuju o mogućnosti nastavka života. Dnevnički fragmenti dodatno produbljuju rad jer bilježe autorovo postupno suočavanje s emocionalnom težinom transplantacijskog procesa, ondje gdje se svakodnevna medicinska rutina susreće s pitanjima života i smrti. Fotografska prostorna instalacija uprizoruje fragilnost uvjeta svakodnevnog profesionalnog rada na održavanju ljudske egzistencije te sustava brige i solidarnosti koji omogućuju nastavak života, premda često ostaju izvan javne vidljivosti. U umjetničkom smislu fotografije postaju vizualna metafora krhkosti egzistencije i međusobne povezanosti ljudskih života.*

Ivan Stanić, rođen 2002., fotograf je i vizualni umjetnik koji djeluje međunarodno. Njegova praksa bavi se sustavima i okruženjima koji oblikuju ljudsko iskustvo, a ostaju teško dostupni ili izvan vidokruga javnosti. Kroz fotografiju, arhivski materijal i terenski rad istražuje teme moći, memorije i kontrole, pristupajući slici kao alatu istraživanja jednako koliko i umjetničkom mediju. Projekt *505*, predstavljen u Galeriji VN u Zagrebu, označava važnu etapu njegova istraživanja institucionalnih sustava. Sudjelovao je i u rezidenciji Echo Curve, gdje infracrvenom fotografijom istražuje ekološke posljedice napuštene vojne infrastrukture. Godine 2026. završava studij fotografije na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Haagu te od rujna iste godine nastavlja MFA studij fotografije na Valand Academy u Göteborgu. Njegovi radovi izlagani su u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj i Nizozemskoj.
