U najstarijem sloju ulice Nova Ves u Zagrebu, u zaštićenom urbanom tkivu samoga zagrebačkog centra, nedavno je dovršena izgradnja kuće prema projektu arhitektonskog ureda NFO. Iznimno osjetljiva lokacija, u neposrednom susjedstvu povijesnog ljetnikovca biskupa Aleksandra Alagovića, odredila je cijeli projektantski pristup. Cilj nije bio oblikovati arhitekturu koja će dominirati prostorom, nego novu kuću koja će suvremenim arhitektonskim jezikom nastaviti kontinuitet mjesta i uspostaviti odmjeren odnos prema vrijednom povijesnom okruženju.
Proces projektiranja započeo je još 2017. godine i razvijao se kroz niz prostornih iteracija u stalnom dijalogu s nadležnim konzervatorskim odjelom. Takav način rada bio je nužan jer projektiranje u zaštićenom gradskom tkivu podrazumijeva pažljivo usklađivanje suvremenih potreba s povijesnim kontekstom. Investitor, koji je već imao iskustva s gradnjom u zaštićenim zonama, od početka je razumio zahtjevnost procesa te je kroz strpljenje i spremnost na brojne prilagodbe omogućio da se projekt postupno razvija do konačnog rješenja.
Prije početka projektiranja izrađen je detaljan konzervatorski elaborat kojim je valorizirana postojeća građevina. Unatoč opsežnim arhivskim istraživanjima, nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi godinu njezine izgradnje. Poznato je tek da je bila dio nekada znatno veće parcele koja se tijekom desetljeća postupno dijelila na manje čestice. Povijesni katastarski planovi pokazivali su izvorni L-tlocrt kuće, dok je analiza zatečenog stanja otkrila građevinu u izrazito lošem konstruktivnom stanju. Desetljeća neodržavanja, urušeni dijelovi krova i stubišta, oštećeni zidovi, vlaga te brojne nekontrolirane intervencije u suterenu učinili su konstrukciju statički nesigurnom, čak i prije zagrebačkog potresa. Obnova u takvom stanju više nije predstavljala održivu mogućnost.
Ta djelomično poznata, a djelomično izgubljena povijesna slojevitost lokacije zahtijevala je projektantski pristup koji će uvažiti ne samo dokumentirane činjenice nego i atmosferu mjesta, njegove “tihe”, nedokumentirane slojeve memorije. Nova građevina zadržava volumen koji se ne nameće, ostaje unutar gotovo istih gabarita prethodne kuće uz tek minimalnu visinsku korekciju koja je omogućila kvalitetniju organizaciju interijera, ali bez narušavanja siluete ulice ili odnosa prema Alagovićevu ljetnikovcu. Time je očuvana postojeća prostorna hijerarhija, uz stvaranje funkcionalne i ekonomski održive građevine.
Arhitektonski izraz jasno pripada današnjem vremenu, ali bez potrebe za doslovnim citiranjem povijesti. Materijalizacija je pritom postala jedan od glavnih alata komunikacije s okruženjem. Corten u gornjim zonama fasade donosi snažan, ali topao karakter čiji proces prirodnog starenja uspostavlja dijalog s tonovima povijesnih kosih krovišta i patinom okolnih pročelja, jednom od najprepoznatljivijih ambijentalnih odlika ovog dijela Nove Vesi. Upravo zbog toga, iako ga dio prolaznika opisuje kao “hrđav”, corten nije korišten radi efekta, nego kao materijal čija se promjenjivost prirodno uklapa u atmosferu mjesta.
Nasuprot tome, baza građevine obložena je vlaknocementnim panelima koji ritmom i tonom uspostavljaju kontinuitet s okolnim građevinama iz pješačke perspektive. Njihova robusnost reinterpretira masivne baze povijesnih kuća, dok kontrast između dvaju materijala gradi slojevitost pročelja i jasno razlikuje novo od staroga. Kuća je suvremena, ali nije agresivna; prepoznatljiva je, ali ne pokušava biti replika arhitekture koja je nestala.
Program građevine organiziran je kroz pet obiteljskih stanova. Iako se nalazi u vrlo gustom gradskom tkivu, prostorna organizacija usmjerena je prema mirnijoj dvorišnoj strani parcele, gdje su smješteni glavni stambeni prostori kako bi se stanarima osigurala privatnost i osjećaj odmaka od gradske ulice. Poseban projektantski izazov predstavljala je izvedba podzemne garaže na maloj parceli, no upravo je racionalna organizacija omogućila ostvarivanje svih funkcionalnih zahtjeva bez narušavanja karaktera lokacije.
Projekt u Novoj Vesi pokazuje da suvremena arhitektura u povijesnom gradu ne mora birati između imitacije i radikalnog kontrasta. Poštujući mjerilo, prostorne odnose i memoriju mjesta, moguće je stvoriti novu arhitekturu koja jasno pripada svom vremenu, ali istodobno obogaćuje postojeći gradski sloj. Umjesto natjecanja s poviješću, ova kuća uspostavlja tih i odmjeren dijalog s okruženjem, ostavljajući suvremeni trag koji proizlazi iz razumijevanja mjesta, a ne iz potrebe za dominacijom.
Kuća pored ljetnikovca
Lokacija: Nova Ves, Zagreb
Autori: Kata Marunica i Nenad Ravnić; NFO
Projektni tim: Marin Piršić, Filip Ružić, Sara Vulić; NFO
Suradnici: Under Hill Studio d.o.o., Modular Energy d.o.o., Elektrona projektiranje d.o.o., Schindler Hrvatska d.o.o.
Glavni izvođač: Greda d.o.o.
Investitor: Kondres d.o.o.
