Ove godine, Okolo ponovno šeće zagrebačkim ulicama! Osmo izdanje umjetničkog projekta posvećenog umjetnosti u javnom prostoru i zajednici i ove godine donosi dozu kreativnog osvježenja u gradsku svakodnevicu. U suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba, Okolo zakazuje novi susret s umjetnošću na zagrebačkim ulicama, pozivajući vas da od 20. do 30. kolovoza zalutate u umjetnost i istražite Zagreb kroz jedinstvenu umjetničku šetnju.
Ovogodišnja novost je regionalna suradnja s potpisom kustosice Lee Vene, u okviru koje će dvije umjetnice iz regije svojim umjetničkim radovima reinterpretirati odabrane javne prostore. Tako će Alma Bektaš, bosanskohercegovačka umjetnica i dizajnerica sa sjedištem u Beču, koja djeluje na sjecištu prirode i umjetnosti, transformirajući botaničke elemente u različite oblike, svojom hibridnom skulpturom Trophilia obaviti stup javne rasvjete na uglu Gajeve ulice i Trga bana Josipa Jelačića i parazitski se infiltrirati u prostor grada. Slovenska predstavnica u programu, Ema Kobal, koja djeluje primarno u području grafike, ilustracije, animacije i prostornih instalacija, kroz svjetlosnu instalaciju na skeli zgrade na platou Gradec upoznat će nas s Promatračem čija silueta lica s lutajućim okom pokazuje dvostruku (prijateljsku ili nadzornu) perspektivu te kod promatrača pokreće složena pitanja o sveznajućem oku i prisutnosti tehnologija kontrole i nadzora.
Na Gornjem gradu, uz plato Gradec, još će jedna lokacija oživjeti urbanom intervencijom. Na istočnoj strani Strossmayerovog šetališta, eksperimentalni duo Glitchboy 2000 & Komscho koji istražuje granice između umjetničkog objekta i uporabnog predmeta predstavit će Sukob oblika i funkcije vol. 2, kojim će stvoriti neformalan prostor za odmor i druženje na otvorenom, istovremeno potičući promišljanje o obliku, ravnoteži i ulozi dizajna u javnom prostoru.
U Varšavskoj ulici čekat će vas čak tri zanimljive urbane intervencije. Kod broja 8, umjetnica i dizajnerica Ivana Mrčela predstavit će tekstilnu instalaciju Naše sestre, inspiriranu istraživanjem ženske solidarnosti – ne samo kao emotivne veze, nego i kao povijesne sile koja je omogućavala opstanak zajednica, utjelovljujući trenutke kad žene pružaju ruku jedna drugoj, kad se znanja prenose iz generacije u generaciju, kad se tereti dijele kako bi se moglI nositi. Koji korak dalje, kod broja 17 kipar i restaurator Marko Gašparić u formi kombinacije murala i minijaturne skulpture predstavit će svog Hodača po žici, posvećujući ga francuskom akrobatu Philippeu Petitu poznatom po nevjerojatnom podvigu hodanja po žici razapetoj između dvaju tornjeva World Trade Centra u New Yorku, ali i svim hrabrim, odvažnim pojedincima koji pomiču granice mogućeg. Na zapadnom dijelu, kod Frankopanske ulice, vizualna umjetnica Diana Trohar bavit će se Pošumljavanjem derutnog zida – njezina umjetnička intervencija u nastajanju, koja predviđa pretvorbu fotografija ožiljaka i tekstura zida u foto-kolaže te njihov transfer na velika platna, proizašla je iz promišljanja o regeneraciji – vraćanju života zaboravljenim, zapuštenim i oštećenim mjestima.
Vrata prolaza Oktogon predana su u ruke fotografkinji i vizualnoj autorici koja u svom radu spaja dokumentarni pristup i osobne narative, Iniji Herenčić, kako bi kroz fotografsku instalaciju Tragovi ljeta, sastavljenu od lebdećih fotografija, pozvala na usporavanje, disanje i prepoznavanje vlastitih unutarnjih ljeta te pokušala zadržati osjet istoga, ono što neprestano iščezava, u dahu, slici i trenutku.
U prolazu Neboder, vizualna umjetnica Maša Barišić svojom će urbanom intervencijom sastavljenom od zlatnih balona koji ispisuju Važnu poruku, propitati našu potrebu za brzim odgovorima i površnim utjehama, nudeći ironiju umjesto jasnoće. U staklenim ormarićima istog prolaza likovni umjetnik Filip Pilj postavit će svoj Mali prizor, triptih u laviranom tušu koji donosi tri različita načina gledanja istog prizora, istražujući subjektivnost pogleda i preispitivanje interpretacije promatrača. Mali prizor će biti izveden kao intervencija iznenađenja, nenajavljeno tijekom trajanja Festivala.
Parkovi Zrinjevac i Trg kralja Tomislava također su na mapi Okolo. Modna dizajnerica Marija Kulušić tekstilnom instalacijom Sklonište obavit će deblo drveta sa specifičnom udubinom u parku Zrinjevac i ovim nježnim omotačem od recikliranih, nabranih pamučnih plahti, tkanine koja u sebi nosi toplinu, udobnost i sigurnost, pružiti sklonište drvetu koje ga inače pruža nama. Multidisciplinarni umjetnik Karlo Štefanek, čija praksa istražuje prostor između osobne percepcije i promatranja vanjskog, nakon predstavljanja The Chair u Amsterdamu i Veneciji, nastavlja simbolično pozicionirati svoje stolice pred središta moći, tranzita i institucija. Ovoga puta ih smješta na Trg kralja Tomislava, između Glavnog kolodvora i Umjetničkog paviljona, povezujući prostor kretanja i kulture te propituje ulogu stolice kao oslonca, otvarajući prostor za promišljanje odnosa moći, hijerarhija prijelaza, odmora i kontrole.
I za kraj, na uglu Savske i Koturaške ulice, dizajnerica nakita i home decora Jelena Malenica i street art umjetnik Chez 186, udružit će se u izvođenju urbane intervencije Na valovima kako bi jedan oglasni pano lišili njegove uobičajene reklamne uloge i pretvorili ga u nositelja organske forme bez poruke, stvarajući tako prostor kontemplacije i imaginacije.
Postavljajući umjetničke radove u gradski krajolik, Okolo od 2018. godine oživljava javne prostore i pretvara ih u mjesta gdje se umjetnost spontano dotiče svakodnevice grada. U prvi plan stavlja lokalne umjetnike i njihov osobni doživljaj i viziju grada, istovremeno približavajući suvremenu umjetnost široj publici. Intervencije možete pratiti na Facebook i Instagram stranici ili ih prepoznati u šetnji gradom po crvenoj okrugloj oznaci. Više o ovogodišnjim umjetnicima i radovima pročitajte u nastavku.
EMA KOBAL (1997., Slovenija) završava postdiplomski studij grafike na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Djeluje primarno u području grafike, ilustracije, animacije i prostornih instalacija. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Sloveniji i inozemstvu. Članica je kolektiva Podmladek, s kojim surađuje na brojnim umjetničkim projektima.
PROMATRAČ, svjetlosna instalacija // Plato Gradec
Promatrač, osvijetljena žuta silueta lica s lutajućim okom, na prvi pogled djeluje razigrano, ali na drugi pogled pokazuje dvostruku perspektivu; prijateljski, budan pogled s bljeskom u kutu oka ili nadzorni monitor. Kod promatrača pokreće složena pitanja o sveznajućem oku i prisutnosti tehnologija kontrole i nadzora.
GLITCHBOY 2000 & KOMSCHO (1981) je eksperimentalni umjetnički duo iz Zagreba koji se premijerno predstavio u zagrebačkoj Galeriji KLET kroz istraživanje granica između umjetničkog objekta i uporabnog predmeta. Novim radom nastavljaju suradnju i zajednička istraživanja uporabnog dizajna.
GLITCH, interaktivan dizajn // Strossmayerovo šetalište – istočna strana
Sukob oblika i funkcije vol. 2 za cilj ima stvoriti neformalan prostor za odmor i druženje na otvorenom, ali istovremeno potaknuti promatrače i korisnike na promišljanje o obliku, ravnoteži i ulozi dizajna u javnom prostoru. Pomaknuti, glitchani oblici stolaca i klupice stvaraju osjećaj igre i pozivaju na istraživanje, dok drveni materijali unose toplinu i prirodno se uklapaju u ambijent Gornjeg grada. Ovo nije tek funkcionalan komad uličnog namještaja, već umjetnička intervencija koja aktivira prostor i nudi novo iskustvo urbane svakodnevice.
ALMA BEKTAŠ (1992., Bosna i Hercegovina) je umjetnica i dizajnerica sa sjedištem u Beču. Djelujući na sjecištu prirode i umjetnosti, istražuje snagu i otpornost cvijeća, transformirajući botaničke elemente u različite oblike, od instalacija do cvjetnih dizajna, scenografije i kostima, a izlagala je u sklopu galerija, muzeja i izvedbenih umjetnosti, uključujući MAK Vienna, Vienna Design Week, Werk X am Petersplatz i MMAM Vilnius.
TROPHILIA, hibridna skulptura // Gajeva ulica/Trg bana Josipa Jelačića
Trophilia obavija stup javne rasvjete i parazitski se infiltrira u prostor grada. Mesnate crvene latice skrivaju užarenu unutrašnjost koja izbacuje neukroćene jezike. Pomalo prijeteće tijelo cvijeta kritički komentira svijet okrutne kulture lova te prodaje životinjskih trofeja i egzotičnih vrsta. Cvjetna parazitska forma tako izrasta kao kritika normaliziranja te brutalnosti. Upaljeno tkivo cvijeta privlači nas svojom pojavom i mirisom, ali nam je onemogućen pristup florealnom organizmu. Nabubrene površine neodoljivo prizivaju pogled i dodir, dok su istovremeno i Trophilijin obrambeni mehanizam. Ona se opire adaptaciji na okoliš i neželjenoj interakciji.
IVANA MRČELA diplomirala je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i magistrirala na Grafičkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Iza nje je 13 samostalnih te 73 skupne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu, a za svoj rad je nagrađena s nekoliko hrvatskih i međunarodnih priznanja.
NAŠE SESTRE, tekstilna instalacija // Varšavska ulica – kod broja 8
U središtu rada Naše sestre nalazi se istraživanje ženske solidarnosti – ne samo kao emotivne veze, nego i kao povijesne sile koja je omogućavala opstanak zajednica. Instalacija utjelovljuje trenutke kad žene pružaju ruku jedna drugoj, kad se znanja prenose iz generacije u generaciju, kad se tereti dijele kako bi se mogli nositi. Ona svjedoči o mreži nevidljivih niti koje su stoljećima povezivale živote žena, često neprepoznate u službenim narativima, ali presudne za opstanak društva. Oblici unutar instalacije isprepliću se i naslanjaju jedni na druge, stvarajući vizualnu i fizičku metaforu međuovisnosti. Nijedna figura ne stoji sama – svaka je stabilna samo zato što je povezana s drugima. Taj raspored nije slučajan; on oponaša načine na koje zajednice funkcioniraju, kako podrška teče u oba smjera i kako se otpornost rađa iz povezanosti. Naše sestre nije samo umjetnički rad, nego i hommage svim tihim, nevidljivim, ali presudnim oblicima rada i brige koje žene čine – od svakodnevnih gesta pažnje do kolektivnih čina otpora. Ona je spomenik sestrinstvu, ali i poziv na njegovo aktivno prakticiranje, danas jednako nužno kao i kroz povijest.
MARKO GAŠPARIĆ je akademski kipar s podjednakom strašću prema kiparstvu i slikarstvu, uz dugogodišnje iskustvo rada kao restaurator. U svom radu voli kombinirati različite umjetničke smjerove i medije.
HODAČ PO ŽICI, mural s minijaturnom skulpturom // Varšavska ulica – kod broja 17
Hodač po žici je inspiriran istoimenim dokumentarnim filmom, koji prati nevjerojatan podvig francuskog akrobata Philippea Petita. Godine 1974. Petit je hodao po žici razapetoj između dvaju tornjeva World Trade Centra u New Yorku – legendarnim Blizancima. Taj nevjerojatni čin hrabrosti i predanosti je duboko inspirirao i potaknuo na stvaranje ovog rada. Njegova poruka – da je sve moguće kada čovjek nešto uistinu želi – srž je ideje koju je umjetnik želio prenijeti. Rad je posvećen Philippeu Petitu i svim hrabrim, odvažnim pojedincima koji pomiču granice mogućeg.
DIANA TROHAR diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na brojnim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i dobitnica natječaja tvrtke CROZ za likovno rješenje pročelja zgrade (2021.). Bavi se slikarstvom, grafikom, ilustracijom, keramikom, dizajnom i fotografijom.
POŠUMLJAVANJE, umjetnička intervencija u nastajanju // Varšavska ulica – zapadna strana
Pošumljavanje je prostorna intervencija proizašla iz promišljanja o regeneraciji – vraćanju života zaboravljenim, zapuštenim i oštećenim mjestima. Zid na kojem je postavljena instalacija nosi ožiljke, crteže, teksture i tragove vremena koje je autorica fotografirala te pretvorila u seriju digitalnih foto-kolaža. Tijekom pet dana festivala ti se zapisi prenose na velika platna tehnikom transfera, postupno otkrivajući novu kompoziciju i osjećaj sklada u prostoru. Postavljena preko derutnog zida, platna unose ritam i mir, vizualno ga pročišćuju i pretvaraju njegovu grubost u smiren, zaokružen prizor.
MAŠA BARIŠIĆ rođena je na Hvaru, a djetinjstvo je provela u Engleskoj. Umjetničko obrazovanje započela je u Italiji, a nastavila u Engleskoj, gdje je diplomirala na University of Fine Art Lincoln. Po povratku u Hrvatsku završila je Program ženskih studija u Zagrebu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima se ističu Dark Euphoria/The Afterparty u Galeriji SC, Vidljive u MSU-u, Bijenale slikarstva, Salon mladih i Hrvatski trijenale crteža. Živi i radi u Zagrebu te je članica HDLU-a.
VAŽNA PORUKA, urbana intervencija // Prolaz Neboder
Instalacija, sastavljena od zlatnih balona koji ispisuju Važnu poruku, provocira našu potrebu za brzim odgovorima i površnim utjehama, nudeći ironiju umjesto jasnoće. U svijetu preplavljenom praznom retorikom, potraga za dubljim smislom završava frustracijom – riječi oblikovane balonima ne daju se lako razmrsiti. A ako se netko, kojim slučajem, zadrži dovoljno dugo da ih pokuša odgonetnuti, razočaranje raste jer ono što dobijemo nije ono što smo očekivali. Kako se baloni polako ispuhuju, ostaje tek urnebesna tišina i hrpa mlitavog zlata, podsjetnik na prolaznost naših iluzija. Nitko ne dolazi da nas spasi, niti postoji jasan odgovor na pitanje kako biti sretan.
FILIP PILJ je likovni umjetnik koji djeluje kroz crtež, sliku, grafiku, instalaciju i pisanu riječ. Obrazovanje stekao u Školi primijenjenih umjetnosti te Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
MALI PRIZOR, minijaturna intervencija // Prolaz Neboder
Mali prizor je triptih u laviranom tušu koji prikazuje tri različita načina kako gledati na isti prizor, sugerirajući da percepcija nikada nije jednoznačna. Svaka scena unutar triptiha interpretira motiv iz drugačije vizure, naglašavajući koliko naše viđenje stvarnosti ovisi o unutarnjem stanju, iskustvu i kutu gledanja. Rad istražuje subjektivnost pogleda i poziva promatrača da zastane, usporedi i preispita vlastitu interpretaciju.
*Umjetnik izvodi intervenciju nenajavljeno tijekom trajanja Festivala.
INIA HERENČIĆ je fotografkinja i vizualna autorica koja u svom radu spaja dokumentarni pristup i osobne narative. Magistrirala je fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a članica je HDLU-a te aktivna izlagačica na domaćim i međunarodnim izložbama. Kroz fotografiju istražuje emocije, identitet i svakodnevicu, propitujući vlastitu poziciju žene, majke i umjetnice.
TRAGOVI LJETA, fotografska instalacija // Prolaz Oktogon
Uranjam u ljeto kao u promjenu stanja svijesti, u prostor gdje tijelo diše drugačije, a osjeti postaju dublji, sporiji i prisutniji. Hod prema planinama, hladna rijeka ili sol u kosi, voće u dlanu i šapat vjetra ostavljaju tragove koje ne želim zaboraviti. Bilježim ono što tijelo pamti: budnost u vrelim noćima, bosonogi korak, fluidnost misli i pokreta. Hvatam se za boje koje blijede na suncu i nosim ih sa sobom u nova godišnja doba. Tragovi ljeta, postavljeni u Oktogonu, sastoje se od lebdećih fotografija koje reagiraju na svjetlo, zrak i vrijeme. Ne pričaju priču, već stvaraju atmosferu. Ne evociraju nostalgiju, nego prizivaju prisutnost, pozivaju na usporavanje, disanje i prepoznavanje vlastitih unutarnjih ljeta. Ovo je pokušaj da se osjet ljeta, ono što neprestano iščezava, zadrži u dahu, slici i trenutku.
MARIJA KULUŠIĆ je modna dizajnerica čiji je istoimeni brend prêt-à-porter odjeće i modnih dodataka prepoznat po profinjenim i bezvremenskim komadima, izrađenima s promišljenim pristupom. Temeljne vrijednosti brenda promiču održivost, koja se postiže korištenjem visokokvalitetnih, odgovorno nabavljenih materijala, ručno izrađenih detalja i tehnikama sporog modnog dizajna.
SKLONIŠTE, tekstilna instalacija // Park Zrinjevac – južna strana
Tekstilna instalacija Sklonište, obavijena oko debla drveta, doista to i jest – sklonište. Njegova specifična udubina stvara prostor u koji se čovjek može zavući, pružajući osjećaj zaklona i intime. Sklonište ne mora biti od betona ili čelika – danas ga sve češće pronalazimo u prirodi. Prostor je to u kojem se imamo priliku ponovno povezati s njom. Koliko nam je samo puta ovo drvo pružilo hlad, postalo utočištem mira i tišine u buci i užurbanosti grada? Ovom instalacijom se i samom drvetu pruža sklonište – nježan omotač od recikliranih, nabranih pamučnih plahti, tkanine koja u sebi nosi toplinu, udobnost i sigurnost.
KARLO ŠTEFANEK je multidisciplinarni umjetnik čija praksa istražuje prostor između osobne percepcije i promatranja vanjskog. Štefanek istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira kroz medije autoportreta i performansa. Djeluje između Zagreba, Amsterdama i New Yorka.
THE CHAIR, urbana intervencija // Trg kralja Tomislava
Nakon što je The Chair postavljena u Amsterdamu i Veneciji, Karlo Štefanek nastavlja simbolično pozicionirati svoje stolice pred središta moći, tranzita i institucija – sada i u Zagrebu. Smještena između Glavnog kolodvora i Umjetničkog paviljona na Trgu kralja Tomislava, instalacija povezuje prostor kretanja i kulture, gdje stolac kao figura trona postaje kritičko pitanje. Rad propituje ulogu stolca kao oslonca, otvarajući prostor za promišljanje odnosa moći, hijerarhija prijelaza, odmora i kontrole. Bez eksplicitnih uputa, poziva na subjektivnu interpretaciju i osobni doživljaj svakog prolaznika.
JELENA MALENICA je dugogodišnja dizajnerica nakita i home decora koja se u svojim umjetničkim istraživanjima fokusira nauporabnost i karakteristike metala te promatra njegovoponašanje kroz različite forme, uključujući i skulpture. CHEZ 186 je poznati street art umjetnik prepoznatljiv po svomapstraktnom stilu u kojem koketira s različitim paletamapastelnih boja, ali odvažuje se i u puno više različitihsmjerova.
NA VALOVIMA, urbana intervencija // Savska/Koturaška ulica
Na valovima je urbana intervencija smještena unutar oglasnog panoa koji u ovom kontekstu prestaje biti nositelj reklame već tihe, organske forme bez poruke. Umjesto da poziva na potrošnju, rad nudi prostor kontemplacije, zaustavljanja i imaginacije. Rad se bavi pitanjem tko uopće ima pristup javnom prostoru, tko smije biti vidljiv, tko se smije igrati, graditi, izložiti. U tom smislu, Na valovima je nježno, ali snažno prisvajanje prostora u svrhu slobode, mašte i tišine – nešto što umjetnost često pokušava, a oglašavanje rijetko dopušta. Valovi postaju prostor daha u urbanoj gužvi, pomak prema onome što nije nužno korisno, ali je prijeko potrebno.
