+ 41 Preporuka

Osjetljiva točka balansa

autor: vizkultura


PODIJELI:

U Galeriji Atelijera Žitnjak (Žitnjak 53, Zagreb) otvorena je samostalna izložba umjetnika, istraživača i dizajnera Hrvoja Hiršla koja se pogledati može do 5. studenoga. Izložbom naslovljenom Izuzetna točka ovaj renomirani autor mlađe generacije nastavlja svoj kontinuirani projekt Limit reprezentacije, a ovom prilikom predstavlja lasersku svjetlosnu instalaciju, posebno prilagođenu prostoru Galerije AŽ, te dvije serije sitotiskanih i digitalnih grafika, što se sveukupno sklapa u multimedijski umjetnički ambijent koji teži testirati granice osjetilne percepcije i ograničenja reprezentacije kao modusa ljudskog doživljaja svijeta. A sve u mjerilu izložbe zamišljene kao svojevrsni rad u nastajanju, otvoreni hardver koji se slobodno igra s upisanim i odaslanim prizorima i značenjima.

 

*foto: Marko Mlinarić
*foto: Marko Mlinarić

Izuzetna točka je točka u kojoj sustav počinje manifestirati svojstva koja do nedavno nisu bila prisutna. To je prijelaz iz karakterističnog, baznog stanja u egzotično stanje, prelazak u donedavno nepoznato, osjetljivi balans između faza, karakteristike koje nisu postojale, a naknadno su se pojavile.

Pitanja pojavnosti i karakterističnosti sustava sve su bitnija, a dotiču se i  naše svakodnevice ― konstantne fluktuacije bez stabilne forme, nagle promjene bez fiksnog stanja. U trenutku kada se formalna svojstva gube i izmjenjuju po potrebi, što je to karakteristično? Što je to autentično, kada ono što vidimo više nije ono što je?” 

Hrvoje Hiršl (izjava umjetnika o radu)

 

“Vidjeti znači dodirnuti. Ništa se zapravo ne vidi, samo reprezentira.
Stvarnost doživljavamo kroz svoja osjetila. Kroz njih prikupljamo informacije i komuniciramo sa svojom okolinom. Ta osjetila su kalibrirana milijunima godina evolucije, kako bismo zadovoljili naše potrebe za vodom, hranom, reprodukcijom, izbjegavanjem opasnosti… Precizno smo podešeni da vidimo ono što je bitno i zanemarujemo ono što nije bitno za naš neposredni opstanak, iskustvo okoline.

Naše oči vide samo djelić elektromagnetskih valova, prije svega svjetlo; ali smo ograničeni frekvencijskim rasponom. Ne vidimo infracrveni i ultraljubičasti spektar. Ne možemo registrirati radio valove, mikrovalove, rendgenske ili gama zrake. A činjenica je da ovo nije čak ni glavni ograničavajući faktor. Ne vidimo svojim osjetilima, već umom. Za nas vidjeti znači razumjeti, razumijevanje onog što vidimo. Čin razumijevanja je čin viđenja. A razumjeti znači prepoznati. Prepoznati nešto znači da je to ranije već doživljeno. Znači da nove stvari vidimo kao stare, kao nešto što smo već vidjeli.

Kvantna domena pokazuje nam kakav je zapravo čin viđenja. Dodir je u određenom smislu agresivan čin, bombardiranje određenog objekta fotonima ili drugim valovima. Da bismo nešto vidjeli potrebno je odbiti milijarde čestica, tj. valova s ​​površine objekta kako bi ih registrirali naši uređaji ili osjetila. Na neki način, naša realnost, ako je ne dodirujemo, ako s njom ne komuniciramo, ne registrira se za nas, nije tamo, ona ne postoji. To se u kvantnoj fizici naziva kolapsom valne funkcije: kada se čestica iz nedefiniranog stanja (superpozicije) uruši u definirano izmjereno stanje. Prije urušavanja, položaj čestica nije definiran, te smo u određenom smislu mjerenjem definirali njegov položaj. Fizičari tu interakciju nazivaju ‘promatranjem’. Čuti, vidjeti, osjetiti, dodirnuti… U konačnici je sve to isto. Da bismo vidjeli neviđeno i nevidljivo, potrebna nam je neka vrsta reprezentacije. Nevidljivo je hipoteza, teorija, konstrukt koji još nije dokazan. Kada to dokažemo, kada postane dio našeg uobičajenog iskustva, konačno to možemo vidjeti. Ali da bismo to učinili, moramo ga usvojiti u našu iskustvenu domenu, usporediti s postojećim idejama, kako bismo nove konstruirali prema starima.

Možemo li vidjeti stvari koje su na rubu naših osjetila i uma? Gdje je granica reprezentacije? Je li činjenica da trebamo predstavljati novo kao staro kako bismo to razumjeli? Ono što je izvan neposrednog iskustva je automatski neviđeno ili nevidljivo. Vidimo samo kroz sliku već viđenog. Sve moramo simbolično predstaviti, prikazati jedno kao drugo, ali najbliže onome što želimo prikazati, nečemu što je bliže našem postojećem iskustvu. Sve što je dalje od naviknutog, izvan našeg odnosa veličina, to je manje razumljivo, to je teže vidjeti.

Reprezentirati je pokušati vidjeti, a reprezentacija je nemogućnost da se vidi onakvim kakvo zaista jest.

Je li to pozicija gdje dolazi umjetnost? Dodirnuti nedodirljivo, osjetiti nadosjetilno? Mnoge discipline djeluju u ovoj domeni: umjetnost, znanost, filozofija, religija… Pokušavaju razumjeti naš položaj u stvarnosti izvan neposrednog okruženja. Što onda razlikuje umjetnost od ostalog? Treba li ići dalje? Vjerujem da bismo trebali pokušati razumjeti konstrukcije kulturnih narativa, pročistiti se refleksija sustava u koji smo uronjeni. Tek tada ćemo moći vidjeti izvan naše stvarnosti (…). U suprotnom nikada nećemo biti oslobođeni od ‘igre’, seta pravila, koje nazivamo životom.”

Hrvoje Hiršl (iz teksta Limit reprezentacije)

 

*foto: Marko Mlinarić

 

Hrvoje Hiršl je umjetnik, istraživač i dizajner. Njegovi umjetnički projekti su na razmeđi diskursa suvremene i medijske umjetnosti. Zanima ga otkrivanje skrivenih struktura i principa, te razvija strategije kako bi ih učinio vidljivima. Glavne teme su ograničenja medija, automatizacija, kompleksni sustavi i kibernetika. Njegov rad obuhvaća: zvučne, svjetlosne i interaktivne instalacije, slike i crteže, te tekstove.

Godine 2012. bio je finalist Nagrade Radoslav Putar za najboljeg hrvatskog umjetnika u dobi do 35 godina starosti. Dobitnik je stipendija Crossing Parallels 2021. (Delft), Bildraum Studio 2021. (Beč), DordtYart Artists in Residence 2015. (Dordrecht), TRIBE Residency 2013. (Istanbul, Prag i Ljubljana) te Kulturkontakt Artists in Residence 2012. (Beč). Godine 2012. bio je sudionik izložbe Documenta 13 u Kasselu (Njemačka), kao dio programa AND AND AND. Bio je i jedan od predstavnika Hrvatske na Bijenalu dizajna u Londonu 2016. U 13 godina umjetničkog djelovanja imao je 17 samostalnih i više od 40 grupnih izložbi. Član je AR.S (algoresearch.systems) istraživačkog kolektiva i osnivač I’MM_ Media Lab-a u Zagrebu. hrvojehirsl.com

 

+ 41 Preporuka