Prije nekoliko dana, na splitskom poluotoku Sustipan otkriven je spomenik velikom hrvatskom pjesniku i književniku Tonču Petrasovu Maroviću, rad splitskog kipara Lorena Živkovića Kuljiša. Izrađen povodom 60. godišnjice uklanjanja grobnica sa Sustipanskog groblja, spomenik u podjednakoj mjeri komemorira Marovićevo djelo, kao i ondašnje dramatične događaje. Marovićeva poezija, posebice sonate posvećene Sustipanu, odabrane su kao tematsko i sadržajno ishodište, budući da predstavljaju direktnu reakciju na tada aktualna zbivanja, ali pritom snažnom umjetničkom i humanističkom porukom nadilaze trenutak u kojem su nastale, postajući trajni civilizacijski i kulturološki orijentir.
Više o ovom spomeniku, nazvanom sjaš / svijetiš / svemiriš me, doznajte u nastavku!
Prvonagrađeno poetično rješenje akademskog kipara Lorena Živkovića Kuljiša za spomenik književniku Tonču Petrasovu Maroviću pored ulaznih vrata u spomen-groblje na poluotočiću Sustipan u Splitu podiže se pjesniku, ali istovremeno teži učiniti dostojanstvenim sjećanje na ranu koja se dogodila uklanjanjem splitskog groblja na hridima tog šumovitog Marjanskog rta 1959. godine, a koju je Petrasov Marović izvanredno zabilježio u svojoj poeziji.
koncept
S obzirom na važnost same lokacije kao sastavnog dijela spomenika u stvarnom i simboličkom značenju, koncept se zasniva na želji za maksimalnom integracijom spomenika u kontekst i oslanja na postojeće resurse i prepoznate kvalitete lokacije. Nakana je stvoriti dojam mirnoće pročišćenom intervencijom koja minimalnim sredstvima postiže maksimalnu snagu u zadanom ambijentu. Vodilo se u tom smislu računa o tome da budžet ne bude prepreka ekspresivnosti rješenja.
Spomen-obilježje čini kompozicija stranica knjiga i slova aplicirana na zid spomen-groblja. Poeziju koja iz knjiga ulazi u svijet ljudskih misli, olakšava teret stvarnosti i postaje općim dobrom simboliziraju stranice koje slobodno lebde u prostoru, a koncentrira se u slovima oslobođenima podloge. Ona nose Marovićeve stihove:
sjaš / svijetiš / svemiriš me
kojima završava trilogiju Putanje, pjesma među pjesmama (III. Meso koje svijetli).
bršljan, listovi i stihovi
Na prostoru zida gdje lišće bršljana koje prekriva zid prestaje, formira se spomenik od lelujavih, lebdećih listova papira između kojih je poezija koncentrirana u stihove. Spomenik je tako dvostruko kodiran: oslobađanjem (uz pomoć) knjige i stihova, i samim značenjem teksta.
Kompoziciju spomenika sačinjavaju elementi izvedeni u bronci sa zlatnom patinom koja simbolički odgovara temi idejnog rješenja i stvara odgovarajući kontrast naspram pozadine zida. Bronca je materijal u kojemu je istovremeno moguće izraziti i pojedinačni oblik i ritam svakog pravokutnika papira i cjeloviti ritam slova pomno odabranog fonta dizajnera Nikole Đureka. Raspored stihova ima eho u tretmanu Marovićeve poezije kroz rješenja dizajnera Mihajla Arsovskog. Uz redovitu kontrolu čuva se bršljan na zidu koji čini sastavni dio umjetničke kompozicije.
svjetlo i tlo
Rasvjeta se također oslanja na resurse lokacije i montira na postojeće rasvjetne stupove. Novi izvori svjetlosti oblikuju nježno difuzno osvjetljenje spomenika kojim se poništavaju jake sjene. Pristupni put materijalizira zamišljenu idealnu liniju pristupa spomeniku koja omogućuje dostojanstveno približavanje i sagledavanje spomeničke kompozicije iz različitih vizura. Tako formirana staza ujedno vodi ka ulazu u spomen-groblje koje je danas preobraženo u park. Put čine ploče poliranog betona visoke bjeline utisnute u zemlju od kojih jedna nosi i nužne informativne podatke o spomeniku na hrvatskom, te uz prijevod iste kratke informacije, sadrži i objašnjenje stihova na engleskom jeziku. Na taj način izravna sadržajna razina spomenika, odnosno igra riječi, postaje dostupna svima.
sjaš / svijetiš / svemiriš me
Spomenik Tonču Petrasovu Maroviću na Sustipanu
Autor: Loren Živković Kuljiš
Suradnici i konzultanti: Damir Gamulin, Dujam Ivanišević, Nikola Mihaljević, Sarah Rengel, Ana Šverko, Stanko Vuković
Fotografije: Valentino Bilić Prcić
