U Pogonu Jedinstvo, zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade na trnjanskoj obali savskog nasipa, nedavno je održano lokalno predstavljanje međunarodnog projekta Corners, koje se istodobno odvijalo u Stockholmu (Švedska), Donostiji / San Sebastianu (Autonomna pokrajina Baskija, Španjolska), Newcastleu na rijeci Tyne (Engleska, UK), Gdansku (Poljska), Bariju (Italija), Belfastu (Sjeverna Irska), ali također u Rijeci, te u Beogradu i Ljubljani.
Corners se definira kao “inovativna međunarodna platforma za umjetnike i publiku koja će povezati rubne krajeve Europe”, u skladu s podnaslovom projekta “Turning Europe inside out“. U praksi, to znači da ovaj kontinentalni, produkcijski iznimno kompleksni projekt financijski dijelom podržava Europska komisija kroz program Kreativna Europa, a organizira ga i provodi desetak nevladinih udruga, ustanova u kulturi i gradova u pojedinim zemljama, koje tijekom tri i pol godine (2015. – 2017.) pritom surađuju s brojnim lokalnim inicijativama i programima. Partneri u projektu Corners su: Intercult (Stockholm), Exodos (Ljubljana), Pogon (Zagreb), grad Donostia / San Sebastian kao Europska prijestolnica kulture 2016., ISIS Arts (Newcastle upon Tyne), Drugo more (Rijeka), City Culture Institute / Instytut Kultury Miejskiej (Gdansk), Arts Council of Northern Ireland (Belfast), Kulturni centar Rex (Beograd), Teatro Pubblico Pugliese (Bari) i DokuFest (Prizren, Kosovo).
Iz perspektive Pogona, zagrebačkog partnera u projektu, Marijana Rimanić, voditeljica komunikacije, kaže: “Partneri uključeni u provedbu međusobno su podijelili zaduženja za vođenje pojedinih segmenata projekta zbog različitih interesa i ekspertiza koje organizacije imaju, ali i zbog praktičnih razloga – distribucije odgovornosti i zadataka. Primjerice, Intercult je tako zadužen za financijsku administraciju, Exodos Ljubljana za logistiku i tehničku podršku, San Sebastian / Donostia za program Audience links, ISIS Arts za Digital thread, a Pogon za unutrašnju i vanjsku komunikaciju. Uz to, svaki od uključenih partnera zadužen je za koordinaciju umjetnika koje je uključio u projekt, koprodukciju njihovih radova i direkciju događanja u vlastitom gradu. Povrh toga, Chris Torch kao umjetnički direktor zadužen je za konceptualno usmjerenje Cornersa. Budžet je različito distribuiran među partnerima – upravo prema njihovim kapacitetima, kako izvedbe aktivnosti, tako i namicanja dodatnih sredstava.”
Pored predstavnika partnera, producenata, koordinatora i osoba za odnose s javnošću, koji svi zajedno kreiraju infrastrukturnu i logističku podršku projektu, protagonisti Cornersa su umjetnici, istraživači i dakako – publika. Kao što mu i samo ime kaže, suština Cornersa povezivanje je perifernih zemalja i regija, te rubnih gradova Europe (ne samo Europske Unije), a odvija se putem tzv. Ekspedicija na navedenim i drugim lokacijama, tijekom kojih umjetnici i istraživači (teoretičari i znanstvenici) komuniciraju s partnerima i lokalnim stanovništvom, pokušavajući pronaći paralele s pozadinama svoga porijekla, no također i uočiti posebnosti mjesta na kojima su se zatekli, bilježeći svoja iskustva u različitim medijima i pripremajući se za realizacije umjetničkih istraživanja i radova koje uvijek kreira barem dvoje umjetnika i/ili istraživača iz različitih sredina.
O odgovornostima i izazovima u umjetničkoj produkciji Marijana Rimanić veli: “Autora radova uvijek je dvoje ili više, oni dolaze iz različitih krajeva Europe i te radove koproduciraju dvoje ili više partnera. U tom smislu komunikacija i razrada ideja s umjetnicima ne odvija se jedan-na-jedan, već uključuje partnere koproducente, druge autore i umjetničkog direktora. Proces je to u kojem nastojimo izvući najbolje iz različitih iskustava koje mi kao producenti i umjetnici kao autori i kreatori radova imamo.” Umjetnost koja upravo nastaje u sklopu projekta stoga je nužno uvjetovana specifičnostima i problemima zajednica u kojima se protagonisti zatječu, kao što je uvelike određena i pojmovima poput javnog prostora i odnosa između javnih i privatnih potreba, te društvenih odnosa, korištenja kulturnih i prirodnih resursa i političkih implikacija svega toga. U svemu što je dosad realizirano u projektu Corners isprepliću se slojevi intimnog i kolektivnog u perspektivi koja je logično politizirana i u tom smislu određujuća za takav tip suvremene multimedijske umjetnosti.
Skupine hrvatskih i regionalnih umjetnika i istraživača koji sudjeluju u projektu koordiniraju pojedini partneri, pa su tako među Pogonovim “štićenicima” Una Bauer, Hrvoslava Brkušić, Bojan Mucko, Ivana Ivković i Ivan Marušić Klif, dok su u skupini riječke udruge Drugo more umjetnici Siniša Labrović, Davor Sanvincenti, Mila Pavičević i Gianfranco Mirizzi. Srpski umjetnik Miloš Tomić i članovi grupe Škart, Dragan Protić i Đorđe Balmazović, djeluju u grupi beogradskog Rexa, a Miha Horvat i Primož Bezjak rade u okrilju Exodosa, partnera iz Ljubljane. U prvoj fazi projekta sudjelovali su i Lala Raščič i pokojni Željko Zorica Šiš, jedna od dugogodišnjih središnjih osobnosti zagrebačke umjetničke i nezavisne društvene scene. Inače, u čitavom projektu Corners sudjeluje više od pedeset europskih umjetnika, a u planu ih je kolektivno uključiti u sedamnaest umjetničkih produkcija. “Škartovci” Protić i Balmazović također su autori dizajna logotipa Cornersa i osmislili su ilustracije koje se pojavljuju u različitim promotivnim materijalima projekta, od analognih do digitalnih, dok dizajn ostale vizualne komunikacije Cornersa potpisuje Dejan Dragosavac Ruta.
Osim Marijane Rimanić, među Pogonovim producentima su i Sonja Soldo, voditeljica projekta i Emina Višnić, ravnateljica Pogona. Centar je uključen u koprodukciju četiri umjetnička rada čija je realizacija već započela i trenutno se odvija u različitim fazama, pa je tako Atlas podrhtavanja / Atlas of Tremors, zajednički rad Ivane Ivković, I.M. Klifa, Phila Hessiona i Christiana Cherena u Pogonu već predstavljen u studenom 2013., a njegov će se nastavak u Zagrebu odvijati u ožujku tekuće godine. Riječ je o radu začetom u Belfastu, koji u formi impresivne audiovizualne instalacije s osnovom u glazbenom performansu propituje uvjete rada u (irskoj) tekstilnoj industriji nekad i sad, uzimajući tradicionalne napjeve koji su se nekada pjevali pri zajedničkom radu za tkalačkim stanovima kao temelj evokacije emocija u kontekstu ekonomskih i socioloških promjena fenomena rada i radničkih klasa kao takvih (pri čemu se u vrijeme zagrebačke premijere djela, ali i danas, neizbježno pojavila paralela sa slučajem tekstilne tvornice Kamensko i samoorganizacije njezinih radnica, koje propast proizvodnih pogona tvornice i gubitak posla nadoknađuju aktivističkim radom u manufakturnim uvjetima).
Skriveno ili razotkriveno / Hide or Reveal dovršeni je rad Une Bauer i Helene Wikstrom, realiziran u formi knjižice koja sumira iskustva sa njihovih dosadašnjih putovanja u sklopu projekta, za koja Una Bauer ističe da za nju predstavljaju osnovu projektne aktivnosti i na zanimljiv način izražavaju fenomen ubrzane tranzicije.
Iz svoje perspektive istraživačice ona govori o Ekspedicijama i zajedničkom radu u kojem je sudjelovala: “Bila sam na ‘turi’ po Balkanu, na ruti Zagreb-Jasenovac-Sirogojno-Užice-Dečani-Prizren-Shkoder-Cetinje-Dubrovnik-Mostar-Konjic-Međugorje-Rijeka, i po Kavkazu, na ruti Batumi-Hopa-Tskaltubo-Chaitura-Tbilisi-Telavi-Şeki-Ismayili-Agsu-Çiyni-Baku. Moja pozicija bila je malo izdvojena – bila sam aktivni promatrač. Helena Wikstrom i ja smo odlučile napraviti knjižicu o samom procesu putovanja, o bivanju u autobusu i gledanju kroz staklo autobusa. Napisala sam jedan pomalo solipsistički tekst, pisan iz različitih pozicija promatrača, odnosno tekst u kojem je prvo lice stalno, ali to prvo lice je uvijek neko drugo lice, dok na kraju ne postane nekakvo animiranje same okoline – odnosno antropomorfizacija ceste i okoliša kroz koji prolazimo. Što se tiče komunikacije s lokalnim stanovništvom, cijela stvar se brzo odvija, i vi ste u svakom mjestu možda dan-dva. Nemate vremena intenzivno se posvetiti tim ljudima ili duboko proučavati njihove kontekste – uhvatite par zanimljivih stvari, čujete neke anegdote. Neke stvari jesu važne i promijene vam cijeli pogled na neku zemlju, ali to je i iskustvena stvar – fenomenološko pitanje – recimo, taj osjećaj promatranosti u Azerbejdžanu, kao da postoji neka nelagodna nevidljiva kontrola, koja se onda transformira u unutrašnju kontrolu i autocenzuru. Putovanje vas čini malo paranoičnim. Za mene je Corners projekt prvenstveno o tranziciji, a manje o fiksnim mjestima kao prostorima istraživanja.”
Into the Wind Data, rad koji je Bojan Mucko započeo s engleskom umjetnicom Julie Meyers i poljskom umjetnicom Lucynom Kolendo, zasad je još u fazi prikupljanja materijala i sumiranja iskustava, a polazište mu je situacija zatečena u gradu Tarantu za vrijeme Ekspedicije na jugu Italije. Riječ je o paradoksalnom i uznemirujućem stanju u kojem je lokalna tvornica čelika ILVA istodobno najveći zagađivač okoliša, što dokazano uzrokuje brojna oboljenja od raka na tom području, ali je i glavni poslodavac o kojem u potpunosti ovisi lokalna ekonomija i egzistencija radno sposobnog stanovništva. Istraživanje paralela sa sličnim primjerima u zemljama porijekla autora i njihovo povezivanje sa situacijom u Tarantu činit će osnovu budućeg rada.
Hrvoslava Brkušić pak s umjetnicama Deirdreom Catmill, Cerenom Luciom Cannale i Beatriz Chrurruca, koje dolaze iz Baskije i Sjeverne Irske, radi na projektu koji tematizira nasilje u ratnim stradanjima, političkim previranjima i tranzicijskim procesima, nastojeći u povijesnim i sadašnjim primjerima u svojim zemljama prepoznati neuralgične točke koje mogu vrijediti na globalnoj razini. Kako vidimo, mnogo se toga u projektu Corners vrti oko recipročne kulturne razmjene između umjetnika, istraživača i producenata, pa iako je njihova pozicija u različitim društveno-geografskim kontekstima u kojima se zatječu na neki način uvijek privilegirana, to također podrazumijeva značajnu mogućnost osvješćivanja i artikulacije međusobnih sličnosti i razlika, što dugoročno može doprinijeti nadnacionalnom i multikulturalnom dijalogu i suradnji.
U Hrvatskoj, naredna događanja organizirana u sklopu Cornersa odvijat će se u svibnju i lipnju 2016. u Rijeci i Zagrebu, u formi najbližoj onoj umjetničkog festivala, u trajanju od dva tjedna. Tada ćemo moći vidjeti koliko je daleko projekt odmakao, iza kojih se sve uglova provirilo, koja su pitanja otvorena i uspijeva li projekt pratiti kontinentalne, regionalne i lokalne promjene koje su sve češće i sve dramatičnije.
Više o projektu Corners pratite na:
http://www.cornersofeurope.org/
https://www.facebook.com/cornersofeurope
https://twitter.com/_CORNERS_
https://www.flickr.com/photos/cornersofeurope
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
