U zagrebačkoj Galeriji Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) novi ciklus radova izlaže slikar Ivan Oštarčević, poznat po dinamičnom koloritu, narativonom izrazu i ikonografskom pristupu. U četiri vizualno-tekstualne cjeline, ciklusom Bal vampira autor tematizira i propituje univerzalna i lokalna pitanja povijesti i budućnosti, civilizacija i pojedinaca, strahova i nadanja. Izložba se može pogledati do 25. lipnja – svakim danom od utorka do subote od 10 do 13 sati, a srijedom i petkom od 16 do 20 sati.
U predgovoru Antonela Solenički i Petar Vranjković pišu:
Čini se kao da su sva obećanja o boljoj i pravednijoj budućnosti lažna i povijest nas opet izdaje. Stoga, pitanje možda više nije kakva de budućnost biti, već imamo li uopće budućnost? Oštarčević nam kroz svoje slike i tekstove nudi raslojavanje potencijalno dekadentne budućnosti; gradi „Veliki Narativ“ koji čine četiri vizualno-konceptualne cjeline. Ideje koje hrane narativne nîti su potrošne, nepostojeće, ideje izvan klasičnih normi. Pomaci koji nastaju raznovrsnim raslojavanjem historiografskih stranica daju nam mogućnost za nadopunu narativa – narativa koji sam rad stvara. Kroz svoje radove umjetnik propituje što se događa unutar naših imaginarnih stvarnosti, a slike su toliko jake, toliko traumatične, toliko prave da ne postoje – razmislimo o čudovištima, monstrumima, monstruoznim tijelima koje (ne) možemo percipirati.
Poznat po korištenju simbolike i pop-kulture, Oštarčević ponovno svojim radom stvara novu metakulturu, novu panoramu u kojoj se vrijeme prepliće s idejama suvremenosti. Konceptualno polazište, koje je predstavljeno u maniri znanstveno-fantastične literature, pisanjem, prepričavanjem te mikroznakovljem, rezultira vizualnom i intelektualnom meditacijom o našoj budućnosti, a poziv je na dublje razmišljanje o našoj ulozi u oblikovanju svijeta koji dolazi.
Bal Vampira nastao je kao referenca na istoimenu pjesmu benda Saučešće i dekonstrukcija je današnjice: izopačeni ples taštine i prolaznosti u kojem elita nazdravlja dok se u pozadini svijet raspada. Sliku prati tekst o stanovnicima naše budućnosti kroz koji autor progovara o ekološkim i političkim pitanjima, stavljajući pod povedalo ljudske “vrijednosti”. U tom zapisu, u kojem čitamo svjedočanstva polaznika samog Bala, miješaju se osobno i kolektivno pa Oštarčević tako, osvrčući se i na vlastitu, trenutnu poziciju umjetnika, sam sebi postaje literarnom referencom.
Zatim slijedi prva budućnost – čovjek u strahu od nestanka vlastite vrste stvara skulpturalne radove u obliku lubanja koje potom postaju jedini znak da smo nekad postojali. Očuvanje poruke serija je radova manjih dimenzija u kojima autor citira tekstove Green Dayeva albuma 21st Century Breakdown, a lubanje ovdje postaju paradoksalnim simbolom smrti i vječnosti, i memento mori i vanitas.
U drugoj budućnosti koja slijedi, ljudi ipak opstaju na Zemlji pa u svemir šalju radove lubanja prapovijesnih bića. Ovom serijom umjetnik citira album grupe Yellowcard, When You’re Through Thinking, Say Yes, i progovara o našoj potrebi da ostanemo zapamćeni, da sami upravljamo ritmom priče, makar i u gotovo očajničkoj, apsurdnoj gesti slanja predmeta u bespuća svemira. U trećem činu, daljnjoj budućnosti, Novi ljudi spoznaju način konačnog odlaska s planeta. Radovi koji prikazuju lubanje King Konga i Godzille u kojima je citiran Neighborhoods, album grupe Blink-182, tematiziraju tvorevine pop kulture, čudovišta koja ipak u svoj apsurdnosti ostaju na planetu. Konačna, najudaljenija budućnost predstavlja vrijeme u kojem ljudi nastanjuju svemir. U toj epohi nastaje i tekst Istraživača koji djeluje kao epilog. Istraživač nailazi na u svemir odaslane umjetničke radove, sada već artefakte te kroz dopisivanje s prijateljem nastoji utvrditi dataciju i društveno-povijesni kontekst.
Oštarčevićev rad reflektira duboke dileme i paradokse ljudskog stanja (human condition), postavljajući pitanja o našoj sposobnosti za promjenu i preživljavanje. Kroz simboliku lubanja, umjetnik nas podsjeća na prolaznost i krhkost ljudskog života, dok istovremeno istražuje naše pokušaje da ostanemo relevantni i nakon vlastitog nestanka. Ove teme su klasično povezane s filozofskim promišljanjem o egzistencijalnim strahovima, potragom za smislom i težnjom za besmrtnošću kroz stvaranje i očuvanje kulture.
Balom Vampira Oštarčević afirmira ljudsku nepromjenjivost i inerciju te stvara svojevrsnu vremensku kapsulu, punu čovjekove taštine i nastojanja da preživi i nadživi i svoje i buduće vrijeme. Distopijske misli o budućim vremenima ipak nam daju naslutiti da je vrijeme da se osvrnemo na ovdje i sada – naša sadašnjost postaje naša budućnost ukoliko se ne dogode znatne promjene. Na promatraču je da odluči je li Bal Vampira samo satira ili se pak radi o stvarnoj mogućnosti raspadnute sutrašnjice.
Ivan Oštarčević (1990., Zagreb) je crtač, grafičar, slikar i muralist. U Zagrebu upisuje i završava studij na Akademiji likovnih umjetnosti, na Nastavničkom odsjeku. Diplomirao je u rujnu 2015. godine. Član je HDLU-a i Kluba Alpbach Hrvatska, a predstavlja ga platforma Kolekcionart. Izlagao je na devetnaest samostalnih i više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, između kojih se ističu Bijenale slikarstva, Trijenale kiparstva, Trijenale grafike i galerija Karas. Sudjelovao je na HDLU rezidenciji u Leipzigu, te je aktivan na izlagačkoj sceni, od kojih je posljednja samostalna izložba u garaži Kamba pod nazivom Pjesma stoljeća. Zbog aktivnog bavljenja oslikavanjem murala, sudjelovao je na raznim programima Art parka, oslikavanju u Laubi za vrijeme Nesvrstanih, 2020. na festivalu Zen Opuzen, a u veljači 2019. oslikava prostor unutar zatvora Remetinec u sklopu HDLU-ovog projekta Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću.
