Čak dvije godine prošlo je od posljednjeg izdanja popularnog događanja Pecha Kucha Night Zagreb i, sudeći po viđenom u petak navečer, na humanitarnoj 13. PechaKucha Night Zagreb u ugodno popunjenoj NO galeriji MSU-a, vrijedilo je čekati!
Kratke prezentacije kreativaca bazirane na dvadesetak slajdova i nešto manje od 7 minuta vremenski ograničenog prezentiranja, forma su koja, kao pravi izazov, različitim ljudima različito odgovaraju. Brzinsko i koncizno izlaganje te sekundama tempirano vrijeme poprilično su ograničavajući faktori koji, složit će se mnogi dosadašnji prezenteri zagrebačkih i ostalih PKN održanih u Hrvatskoj, i nisu toliko lak zadatak kao što se čini. Kratak je to period za izlaganje i ‘uspjeh’ autorskog referiranja na svoj rad, koji kroz ovu formu varira od izlagača do izlagača. U maloj povijesti zagrebačkih PKN koje sam imao prilike posjetiti bilo je čak i onih koji u tom ‘cigaretnom’ kratkom vremenskom intervalu uspijevali biti dosadni, naporni i nerazumljivi, no čini mi se da je dosada ovog petka 13. bila znatno daleko od MSU-a.
Organizatorima svakako treba čestitati na jako dobrom izboru raznolikih prezentera koji su (osim tek par iznimki i prezentacijskog nesnalaženja) publiku uspijevali zadržati zainteresiranu, koncentriranu, pa i nasmijanu. Za dobru atmosferu svakako je zaslužan i odlični voditeljski duo, pisac Srđan Sandić i pjesnik Aleksandar Hut Kono, mladi, britki, ironični i simpatični ljudi koji bi znatno češće trebali zabavljati i nasmijavati znatno veće količine ljudi.
Ne treba zaboraviti da je ova PKN imala humanitarni karakter, sav prihod od prodanih ulaznica išao je za pomoć poplavljenim područjima u regiji.
Odličnim i originalnim izlaganjima, koja su se referirala na poplave, istaknuli su se Lala Raščić, kroz dinamični gotovo teatarski performans o projektu ‘Prokleta brana’ te Nikola Bojić koji je pokušao propitati, isprovocirati i dati odgovor kako dizajnerske i slične im struke u ovakvim katastrofama uzrokovanim situacijama mogu najbolje pomoći, završavajući prezentaciju uz fotografiju blatnjavih čizama. Novinarka Barbara Matejčić strukovno joj blisku tematiku pomoći i obraćanju ‘malom čovjeku’ elaborirala je kroz interesantan koncept izlaganja, svojevrsno susjedsko ‘outanje’ – vlastiti angažman upoznavanja svojih susjeda i izlaska iz anonimnosti u zgradi, uz sjajne fotografije Ane Opalić koje su pratile prezentaciju.
*Lala Raščić / Nikola Bojić
Gay friendly atmosferu PKN, ususret povorci ponosa koja je sljedila dan poslije, uz angažirane i na outanje spremne voditelje dodatno je začinio Zvonimir Dobrović, predstavljajući povijest i uspjehe Queer festivala. Brzina slajdova i ritma prezentacije umalo je dekoncentrirala odličnog Ješu Denegrija, najstarijeg među predavačima, koji je govorio o srodstvima povijesnih avangardi 20-ih godina i umjetnosti 50-ih godina te predstojećoj izložbi u MSU-u. Slovenski umjetnik Janez Janša predstavio je nekoliko svojih recentnih projekata uz neizbježnu dozu ironije, Bojan Mucko između ostalog se referirao na uvijek aktualnu tematiku praznih zagrebačkih prostora, a Jelena Iva Nikolić potrudila se da publika ogladni, pričajući o svojim akcijama i projektima Mali plac na tavanu, temi rezerviranoj za sve zagrebačke gastro gurmane željne zdrave hrane i dobrog društva.
*Srđan Sandić i Aleksandar Hut Kono
Simpatično je bilo gledati čovjeka koji je ‘pomeo’ više pozornica od svih ostalih prezentera zajedno, a svejedno je imao veliku tremu; frontmena grupe Hladno Pivo Milu Kekina, koji je pokušao opisati svoj stvaralački proces. Slično, nepretenciozno i s jednakom dozom treme predstavio se književnik i novinar Željko Špoljar, čovjek koji stoji iza popularne kolumne ‘Književna Groupie’ na portalu Arteist.hr, kojem izgleda još uvijek nije sjelo da ljudi vole, čitaju, pa čak i žele kupiti to što piše.
Set izlaganja tematike arhitektura-fotografija-dizajn pokrili su arhitektica Ana Dana Beroš koja je koncizno, razumljivo i jezgrovito (za arhitekte često neuobičajeno) predstavila odličan rad ‘Intermundia’ nagrađen posebnim priznanjem na upravo otvorenom Bijenalu u Veneciji, zatim Marina Paulenka, talentirana mlada fotografkinja koja je umjesto o vlastitim autorskim fotografskim radovima svoje izlaganje posvetila projektu čiji je spiritus movens – jednoj od najvažnijih domaćih fotografskih manifestacija, potpuno nezavisnom međunarodnom festivalu fotografije Organ Vida, te mladi dizajner Andro Giunio koji je predstavio svoje plakatne uratke uglavnom vezane za dizajn za (nezavisnu) glazbu.
*Janez Janša / Marina Paulenka
Mlade antifašistkinje Zagreba pred publiku su poslale jednog muškarca, Luku Čuljka koji je ukratko ispričao čime se ova udruga bavi, a virtualni Muzej avangarde, iznenađena brzinom mijenjanja slajdova na ekranu u maniri nekog lika iz serije ‘Absolutely Faboulous’, pokušala je predstaviti Ana-Maria Miličić.
Pojedine zamjerke publike išle su na preveliki broj prezentera, što je oduljilo trajanje cijelog prezentacijskog djela, no kako se šaptalo pod južnom strehom MSU_a razlog velikom broju izlagača su potvrdni odgovori baš svih prezentera koje su organizatori inicijalno pozvali.
Izgleda da su se glad za PechaKuchom, a i humanitarni karakter događanja, istovremeno poklopili te time osigurali uspješnu i posjećenu PKN večer.
*Mile Kekin
Nadamo se da ćemo na iduće izdanje PKN Zagreb čekati manje od 2 godine!
PKN Zagreb – welcome back!
fotografije: Domagoj Blažević
