Malo po malo, vjerovali (i mi i vi) ili ne, Vizkulturina kolekcija Plakatiranje došla je do pomalo sulude brojke od 200 plakata! Projekt koji smo započeli kada smo startali sa samim portalom, za koji nismo znali u kojem će smjeru otići, kako će se razviti i što će značiti za scenu, postao je, pretpostavljam, najdugovječniji domaći umjetnički projekt koji kontinuirano traje i uključuje najveći broj autora!
Sasvim subjektivan u ovoj gore obzervaciji, kao inicijator i kustos projekta, danas se nekako baš dobro osjećam znajući da je naš brzinski sklepani brief projekta, koji bi slali autorima uz poziv za sudjelovanje, čak dvjesto puta došao pred oči svih tih odabranih umjetnika, kreativaca i kolektiva. Svakog od njih potaknuo je da vizualno, sadržajno, temom i konceptom, kroz svoj autorski jezik, reagiraju plakatom te nam tako stvore ogromnu bazu radova koja vjerno artikulira tendencije suvremene domaće (i regionalne) scene vizualnih umjetnosti, grafičkog dizajna, vizualnih komunikacija i ilustracije.
http://gph.is/2j5JbHv
Ponosan sam što smo s ovim projektom od početka do danas, bez ikakve financijske podrške bilo kakvih financijera i državnih ili gradskih novaca, uspjeli stvoriti zavidnu kolekciju koja pršti grafički i vizualno fenomenalnim radovima, društveno itekako važnim temama i autorskim identitetom ljudi koji ih potpisuju, u koju je upisano čitavo jedno razdoblje i rast scene.
Prije svih ostalih, ogromno hvala za Plakatiranje, nakon ove jubilarne brojke 200, ide svim našim autoricama, autorima i grupama autora, koji su se spremno odazivali na naš poziv da sudjeluju u projektu, i iz tjedna u tjedan nas oduševljavali, intrigirali, provocirali i vizualno hranili svojim radovima. Siguran sam da je upravo Plakatiranje, doseg, kvaliteta i brojnost projekta, jedan od segmenata koji su doprinijeli činjenici da Vizkultura danas ima status, medijsku te društvenu poziciju na kojoj jest.
http://gph.is/2j5daiH
Veliko hvala u ovom sumiranju svakako ide i partnerima našeg projekta – Kinu Europa koji je od početka projekta “rezervirao” jedan od izloga u Prolazu sestara Baković i već gotovo pet godina iz tjedna u tjedan udomljuje naše plakate. Na taj je način projektu dan užasno važan segment vidljivosti u javnom prostoru – što ne samo da je značajno za direktnu prezentnost samog projekta već, još bitnije, potencira glavnu ideju Plakatiranja, a to je konfrontacija s publikom i pozicioniranje određene vizualne informacije u vidu plakata u javni prostor i direktan dijalog s publikom. Veliko hvala ide i Ars kopiji, digitalnom copy print centru, koji je sve naše plakate za izložbe i izlaganja printao free of charge, kao vjerni partner projekta!
U ovih četiri i pol godine, koliko projekt postoji, natrpalo se tu zbilja svakakvih radova; autorski snažnih, politički korektnih i nekorektnih, društveno relevantnih i angažiranih, vizualno dojmljivih, koncepcijski drugačijih i iznenađujućih… Ono što svakako možemo tvrditi jest da će Plakatiranje u nekim analima domaće scene vizualnih umjetnosti ostati kao dokument vremena u kojem je nastalo, jer se velik broj radova referirao upravo na stanje društva, promjene, značajna događanja i teme unatrag četiri godine, politički, socijalni, kulturni, prostorni i sav ostali kontekst na koji je trebalo reagirati.
Netrpeljivost društva u kojem živimo iznjedrilo je brojne plakate koji su se bavili temama rodnih, spolnih i osobnih sloboda i identiteta, LGTB prava, jednakosti, različitosti te kontroverznog referendum o braku. Niz je plakata progovorilo glasom žena i, uz feministički naglasak i karakter, problematiziralo poziciju žena, u društvu, umjetnosti pa i u dizajnu. Sve veće jačanje ekstremnih političkih stavova rezultiralo je plakatima koji problematiziraju pojavu i reperkusije ustaštva, nacionalizma i golemih društvenih podjela po pitanju dvojezičnosti i ćirilice. Politika države i smjer u kojem odlazi poslužili su kao tema za plakate koji vizualno reagiraju na sve češće odlaske mladih ljudi iz Hrvatske, edukaciju i status promjena u obrazovanju, greške društva koje sve više kopa po kontejnerima, zatim teme deložacija, ukorijenjenosti korupcije i lokalnog šerifstva, a politička opuštenost i ignorantnost kritiku je zavrijedila i plakatom koji ismijava dužinu ljetnog raspusta saborskih zastupnika uz neizbježne flamingose i napuhance u saborskim klupama.
Svojevrsni antagonizam spram političkih previranja, kao sustavno dominantne teme u hrvatskom medijskom prostoru, rezultiralo je direktno apolitičnim plakatima, ali i onima koji su ironično i sarkastično komunicirali da će sve biti okej, da je sve super i sasvim u redu, unatoč situaciji koja nas okružuje. Kao česte teme autorima je poslužila pozicija umjetnosti i kulture u hrvatskom društvu, “kucali” smo na vrata Ministarstva kulture, a nezaobilaznu reakciju kroz našu kolekciju imao je i kontroverzni ministar istog ministarstva i kratkog vijeka, čije su imenovanje i političke odluke imali ozbiljne posljedice upravo na domaću scenu suvremene kulture i umjetnosti. Vizualne reakcije na svakodnevicu kroz kolekciju Plakatiranje ostavile su pečat i na gradskim politikama, odlukama i gorućim problemima; od vječno problematičnih fontana te afere s Paromlinom, preko urbanističkih i gradskih odluka o javnom prostoru te uzurpaciji istog. Plakati su zatim kritizirali zagušenje javnog prostora, overload marketinških kampanji i samu formu plakata danas, a niz je radova kontekstualno iskoristio pozicioniranje plakata u izlogu Kina Europa odnosno Prolazu sestara Baković, kako bi prenio određeni stav relevantan za javni prostor ili baš spomenutu lokaciju na kojoj se nalazi.
Aktualne europske problematike nezaobilazno su rezultirale plakatima koji su se referirali na rat u Siriji i njegovu posljedicu u vidu izbjeglica koje su prolazile Hrvatskom,a sveopće svjetske problematike vidljive su u plakatima koji naglašavaju ekološke, biološke i prirodne probleme, onečišćenosti, zagađenja, bilo na domaćim ili globalnim kontekstima. U ovom našem, svakako je kao inspiracija snažna bila tema poplava, koja je direktno dotakla Hrvatsku i njen okoliš.
Čitav niz plakata iz naše kolekcije propituje odnose i kontekst digitalnog svijeta, otuđenost i slične posljedice koje nam novo vrijeme i suvremena komunikacija nosi, pa su ovisnost o mobitelima, selfi kultura pa čak i problematika intimnih odnosa online, inspirirali autore da plakatom reagiraju. Bilo je tu i plakata koji se referiraju na sveprisutnost mainstream kulture, nezaobilaznu i goruću temu Konzuma, u globalnom kontekstu nezaobilaznog Trumpa, odlascima glazbenih ikona i golotinje koja nam još uvijek stvara nelagodu…
Konačno, niz je radova u kojima su umjetnici ostali koncentrirani na vlastita autorske promišljanja, osobne identitete i stavove, gdje su autori iskoristili medij plakata za fokus na svoje viđenje svijeta, intimističkih pogleda i referenci. Neki su autori direktno reagirali na okvire zadatka ili namjerno rekontekstualizirali isti, njegov input i traženi feedback, a imali smo čak i jedan participativni plakat u kojem su, svjesno i nesvjesno, sudjelovali posjetitelji preklanjskog Artomata.
http://gph.is/2j5dm1p
S Plakatiranjem smo puno toga prošli, izlagali smo ga posvuda u Zagrebu; od Hrvatskog dizajnerskog društva, preko Muzeja za umjetnost i obrt i Izložbe hrvatskog dizajna (13/14 i 15/16), Međunarodnog festivala dizajna Dan D, Kuće za ljude i umjetnost Lauba, Doma HDLU-a, projeka ReadyMade Ilica pa sve do bara Botaničar, a Plakatiranje je gostovalo i na Weekend Media Festivalu u Rovinju, konferenciji StartUp u Rijeci i SOS Festivalu u Sarajevu. Jedan od plakata bio je čak zabranjen na Facebooku i ostalim društvenim mrežama, zbog njega smo bili na policiji. Nekoliko ih je rezultiralo raznoraznim prijetnjama autorima i problematičnim govorom mržnje, a druga pak krajnost bili su plakati koji su neovisno od Plakatiranja nanizali neki svoj uspjeh, dobivali nagrade, priznanja ili samostalno bivali uvršteni na izložbe, kolekcije, u novine, ili čak najvažnije stvari po izboru mainstream medija koje su obilježile 2017. godinu.
Iz nekih zabavnih zanimljivosti i statistike izdvajamo činjenicu da naše plakate potpisuje 70 autorica, 76 autora te 54 tima, dvojca, dueta ili kolektiva. Na objavu našeg najpopularnijeg plakata kliknulo je 15.420 ljudi, pet najpopularniji i galeriji na Facebooku skupa ima 2842 lajka, a u jedan plakat zakucano je čak 4.288 čavlića.
Naš prepoznatljivi crni Vizkultura logo je među ovih 200 plakata 28 puta otišao u bijelu boju, 5 puta u rozu, 4 puta u zelenu, po tri puta u žutu, plavu ili crvenu, jednom u smeđu i jednom u maslinasto zelenu, jednom je bio okrenut naopačke, jednom glitchan, jednom raspadnut, a jednom mu je (namjerno) nedostajala riječ kultura.
Na našim plakatima ima hrpetina životinja, pa smo tako nabrojali 23 konja, 8 gusaka, 5 pasa i 5 ptica neidentificiranih, 4 mačke i labuda, 3 zeca, po 2 zmije, flamingosa, goluba i lisice, zatim po jedan vuk, vjeverica, kokoš, lav, nilski konj, miš, medvjed, sova, panda, orao, gusjenica, gušter, dinosaurus i jednorog te desetak nedefiniranih životinjskih ili poluživotinjskih spodoba.
Kada smo startali projekt, pa ga jednom pa drugi, pa tko zna koji put izlagali na raznoraznim skupnim ili pojedinačnim izložbama, ljudi su nam često znali govoriti da ćemo “istrošiti” dijapazon autora koje ćemo moći angažirati. Ali naša lista autora koji još nisu radili plakat je ogromna te stalno raste i ne nailazi na nikakvu problematika da će se ta imena iscrpiti. Jer jednako koliko je bilo onih autorica, timova i autora koji su radili plakate i možemo ih svrstati u onu «najznačajnija imena domaće scene» (a i takvih, koje još nismo angažirali, ima još jako puno), toliko je bilo i onih mladih, svježih, novih, koji su možda čak kroz Plakatiranje dobili “prvu” medijsku vidljivost, a danas rade sjajne stvari i projekte.
Na kraju ćemo samo ostaviti tri točkice i naglasiti da nekako ne naziremo kraj ovog projekta pa sljedeće obraćanje i sumiranje očekujte kod nekog sljedećeg okruglog broja!
…
Hvala svim autorima plakata:
BooBoo Tannenbaum, Kuna Zlatica, Vedran Klemens, Sensus Design Factory, Pero Vojković, Oleg Šuran, Manasteriotti∞Marić, Fiktiv, Kazinoti-Komenda, Ana Labudović & Matea Jocić, Ivorin Vrkaš, Studio Borčić i Tanja Prlenda, Superstudio 29, Šesnić & Turković, Goeklektik., Dario Dević i Hrvoje Živčić, OAZA, đukićpavlović, Sonda, Mireldy, MKF&AT, Ivo Matić, Ena Baćanović, Fahrenheit, Drugo Uho, Vedran Kasap i Vanja Cuculić, Timy Šarec, Ivan Antunović, Katarina Zlatec i A. Z. Stolica, Filip Pomykalo, Nora Turato, Marko Prpić Zets, Nikola Đurek, Franić&Steković, Babushke, Leo Vinković Matija Raos, Luka Vucić, Nina Bačun i Goran Jovanović, Ena Jurov, Igor Kuduz, Lina Kovačević, Niko Mihaljević, OKO, Dujmenović/Mlinarić, Utorak + Luka Juras, Petra Blažinčić, Marko Hrastovec, Bunch, Dunja Janković, Krešimir Grancarić i Sandra Mrkšić, Draga Komparak, Lana Cavar i Narcisa Vukojević, Sretan Bor, Ivan Klis VS Damir Prizmić, POPPO Studio, Stefano Katunar, Orsat Franković (Flomaster), Tena Letica/PAPERwork, Daniel Vuković, Nikola Bojić i Goran Šoša, This Town Needs Posters, Stipan Tadić i Luka Hrgović, Jelena Bando i Guilhem Monceaux, Maja Bagić Barić i Danijel Srdarev, DvasaDva, Barbara Majnarić i Karla Paliska, Igor Ilić i Ivana Banfić, Ana Belić i Ivan Čadež, Lana Grahek, Livio Rajh, Hana Tintor, Nebojša Cvetković, Dejan Dragosavac Ruta, Paolo Čerić, Petra Milički, Linnch, Ana Kovačević, Pekmezmed, Izvorka Jurić, Mario Depicolzuane, Bruketa & Žinić OM, Ivana Štrukelj, Petra Zlonoga, Borut Vild, Barbara Rad, Hamper Studio, Ivana Pipal, Bratislav Milenković, Natko Stipaničev, Ivan Levak, Andro Giunio, TARWUK, Marko Jovanovac, Ivan Dilberović, Filip Gjurin, Pimp My Pump, Tifani Rubi, Davor Gromilović, Ugrum Smek, Ema Ema Ema, Šumski, Ivan Dorotić, Klara Rusan, Catmi, Artu Ditu, Nenad Vukusic, Helena Janecic, Nji3, JUFI, Daria Čičmir, Ninja Tiger, Sanja Kuzmanović, Ana Zubak, Pliketi Plok, Chez, Dragan Kordić, Jasna Jasna Žmak + Dario Dević, Alma Šavar, Nikola Vrljić, Andrea Resner, Željko Belan, Marija Ančić , Mario Aničić, Ivana Armanini, Benussi&theFish, Bernharda Xilko, Dora Bilandžić, Marita Bonačić, Srđa Dragović, Glitchboy 2000, Martina Granić, Dorja Horvatić & Vita Vrebac, Iva Hrvatin, Nemanja Jehlička (Lorem Ipsum Studio), Iva Maria Jurić, Tea Jurišić, Vedran Kolac, Marko Koržinek, Anja Leko, Agata & Apolonija Lučić, Lunar, Marichoo, Ivan Mesaroš, Metaklinika, Ivan Milas & Goran Radošević, Andrija Mudnić, Marinko Murgić, Krunoslav Nemčić, Neumnoživi, Negra Nigoević & Dražen Novak, Marin Nižić, Nobl. (Ivor Tomljanović & Luka Juras), Tea Pavić, Sara Pavleković Preis, Jelena Perišić, Vanja Perković, This Town Needs Posters + Artomat, Luka (Maji) Predragović, Mane Radmanović, Razum&Osjećaji, Miro Roman, Maja Rožman, Melinda Šefičić, Siniša Sudar (Studio Sudar), Ana Sladetić, Vedran Štimac, Švicarska, Ivan Tudek, Marta Tuta, Mladen Udovičić, Ozana Ursić, Jakov Vilović, Maša Vukmanović, Dominik Vuković, Željko Lončar, Klasja Habjan, Martin Peranović, Ivan Marković, Milica Pantelić, Leo Kirinčić, Vendi Vernić, Monika Meglić, Tom Palinić, Marija Matić, Dominik Markušić, Demijan Bačić, Lovro Škiljić, Irena Gajić, Ivana Bugarinović, Martin Hrastić, Anja Sušanj, Size, Saša Pocrnić, Antonio Dolić, Maša Barišić i Radnja
Sve plakate pogledajte na nekom od sljedećih linkova:
Plakatiranje na Facebooku >>> bitly.com/plakatiranjefb
Plakatiranje na Vizkulturi >>> bitly.com/plakatiranje
Plakatiranje na Tumblru >>> plakatiranje.tumblr.com
