“Ekskurzija”

“Spektakl nije samo skup slika; to je društveni odnos između ljudi posredovan slikama.” (Guy Debord, La Société du spectacle)

Po prvi puta odlučio sam da moje slike od samog početka budu konstrukcija. Iako su dana na način koji oponaša fotografiju, više nije riječ o prizoru dokumentarnog karaktera (pa makar bio i insceniran), već o složenom prizoru nastalom digitalnom manipulacijom, a koji je kasnije preveden u medij slikarstva. Falsificiranje je to stvarnosti, i istovremeno proizvod iste te stvarnosti.

Poznate umjetnine u muzejskom prostoru, koje su redom opće mjesto lokalne ili opće kulture, koristim kao kulisu. Pri tome mi nije važno referirati se na samu sliku ili njezinog autora, nego istaknuti poziciju te slike kao marketinškog proizvoda, kao spektakla svedenog na prepoznatljiv plakat. A zadatak je spektakla da nam preko različitih oblika posredovanja pokazuje svijet koji više ne možemo direktno doživjeti.

Grupu kanadskih turistica koje snimaju selfie, sjevernokorejce na ekskurziji ili ukrajinske vojnike što drže stražu prisvojio sam negdje u bespućima interneta. Njihova mi je pojava, neprihvatljiva u takvome prostoru, pomogla da učinim vidljivim način na koji se kultura doživljava u postindustrijskom vremenu. Anestezirani promatrači potpuno su otuđeni, i sliku se niti ne trude doživjeti više direktno. Oni u spektaklu sudjeluju virtualno, a artefaktu koji je izvor afekta uglavnom su okrenuti leđima. Kao u arhetipskoj priči o Platonovoj špilji, sliku doživljavaju posredno, putem medijske slike na displeju mobilnog telefona. Život je dokrajčio umjetnost na taj način što je i sam postao artificijelan, reproduktivan tehnologijom, nadomjestiv.