Krajem godine proglašeni su dobitnici nagrada na natječaju za mlade umjetnike_ce “Ivan Kožarić” koji Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu organizira četvrtu godinu zaredom za umjetnike_ce do 35 godina starosti. Pobjednički radovi otkupljuju se za fundus MSU-a, a ukupni fond nagrada iznosi 10.100,00 eura. Članice žirija ove su godine bile viša kustosica MSU-a i voditeljica Atelijera Kožarić Radmila Iva Janković, ujedno i predsjednica žirija, kustosica MSU-a Renata Filčić i multimedijalna umjetnica Tanja Dabo.
Natječaj se provodi kako bi se poduprlo suvremeno umjetničko stvaralaštvo mladih umjetnika, a kriteriji za odabir nagrađenih radova su kreativnost i inovativnost te umjetnička vrijednost. Nagrada nosi ime istaknutog hrvatskog umjetnika Ivana Kožarića (1921. – 2020.), kao hommage velikom autoru koji je osvajanjem vlastitih kreativnih sloboda otvarao nove putove mnogim generacijama hrvatskih umjetnika te je i sam aktivno pratio i rado podupirao prve korake mladih kolega. Premda je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. diplomirao kiparstvo, izražavao se i u drugim medijima te često posezao za nekonvencionalnim materijalima. Umjetničko stvaranje shvaćao je kao nikad dovršen, otvoreni proces i neprestano traganje za najboljim načinom na koji će materijalizirati ideju jer: Ako djelo sadrži ideju, ima sve, ima život. Na natječaj koji je bio otvoren od 15. srpnja do 15. studenoga 2024. godine prijavilo se 57 autora_ica.
Prva nagrada u iznosu od 4.000,00 € bruto dodijeljena je umjetniku Antoniju Kutleši za video instalaciju Himera: odluka? (2024).
Kako se odnosimo prema drukčijem? pitanje je koje postavlja rad Antonija Kutleše Himera: odluka? Lik novorođenog kentaura, biće napola čovjek, napola konj, prikazano je u statičnom kadru u dječjoj sobi i posteljici a potom i u konjskoj štali, na slami. Ne pripadajući posve ni jednoj ni drugoj okolini, scene izazivaju smijeh, ali i nelagodu. Tim diptihom autor nas potiče na razmišljanje o tome kako se odnosimo prema nečemu što ne pripada poznatim i jasno definiranim kategorijama. Odluka koja se od nas očekuje jest kako postupati s fluidnim, hibridnim identitetima? Kako im pristupiti? Očekuje li se od nas uopće da im se prilagodimo?
Kritika je prisutna i u samom načinu prezentacije: dok je kentaur u štali prikazan na robusnom, kockastom monitoru, kentaur u dječjoj posteljici prikazan je na bijelom, zaobljenom monitoru, dizajniranom da bude siguran za djecu. (Ironično, kao da je namijenjen isključivo djeci, unatoč tome što je zapravo namijenjen skrbnicima.) Do koje mjere prilagodbe idu da bi se održao privid uklapanja u društvene norme i postavljene vrijednosti? I imamo li svijest o tome kako će se naše odluke u konačnici odraziti na bespomoćne pojedince? – stoji u obrazloženju žirija.
Antonio Kutleša rođen je 1993. u Zagrebu. U rujnu 2015. upisuje diplomski sveučilišni studij likovne kulture, s glavnim umjetničkim predmetima grafika i primijenjena grafika, u klasi profesorice Ines Krasić. Diplomirao je 2018. izvrsnim uspjehom i nagradom akademskog vijeća Akademije likovnih umjetnosti najuspješnijim diplomantima te stekao zvanje magistra edukacije likovne kulture. Aktivno sudjeluje na likovnoj umjetničkoj sceni u polju proširene grafike. Radove je je na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2024. godine radi kao umjetnički suradnik u polju kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Druga nagrada, koja iznosi od 3.400,00 € bruto, dodijeljena je umjetnici Sanji Merćep za seriju fotografija Obala (2021. – 2023.).
Serija od 21 digitalne fotografije bilježi niz motiva hrvatske obale. To nisu očekivani razglednički prikazi, ali ni gorka kritika hrvatskog turizma. Sanja Merćep ulazi u vrlo jasan dijalog s promatračem, ukazujući na ljepotu obalnih krajolika u sudaru s nezgrapnostima ljudskih intervencija. Prizori su to koji obalna mjesta čine životnima, ne toliko lijepima, na momente gotovo kičastima. Pa ipak, njezino pomno kadriranje nije iskaz sirovitosti tih kontrasta. Baš naprotiv, postavljajući razno-razne nezgrapnosti u fokus (najčešće u centar kadra), prikazuje ih bez osude i patetike, s nježnim humorom i blagonaklonošću, upravo zbog činjenice turističke eksploatacije u kojoj naša mjesta prestaju biti mjesta za život i pretvaraju se u kazališne kulise – navodi se u obrazloženju žirija.
Stvaram drugačiji pogled na te lokalitete, pogled koji nadilazi sunce i more i koji nudi alternativni doživljaj obale i drugačiju perspektivu u percepciji njezinih značajki. (…) Ove fotografije tako, pomalo paradoksalno, zapravo prikazuju nostalgiju za nekim vremenom koje možda nikada nije ni postojalo, piše Sanja Merćep u svom obrazloženju.
Sanja Merćep rođena je 1989. u Zagrebu. Studentica je 2. godine diplomskog studija fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prethodno je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a potom niz godina radila u oglašivačkoj industriji. To je iskustvo oblikovalo i njezin umjetnički interes usmjeravajući je prema istraživanju tema poput načina upotrebe i komercijalizacije javnog prostora. Dosad je imala dvije samostalne izložbe (Galerija Otok, ARL, Galerija f8, ADU). Za 2025. priprema tri samostalne izložbe: galerija Prozori – serija Obala, galerija Događanja – serija 2020, galerija Mavena – serija Usporavanje. Autorica je kratkog filma Skoro smo se čule.
Treća nagrada u iznosu od 2.700,00 € bruto dodijeljena je umjetnici Ivi Zagoda za skulpture Nn23, S_23, ZM_23 iz ciklusa Kretanja (2023. ).
Naizgled jednostavne, elegantne forme iz ciklusa Kretanja, humoristični su kožarićevski asamblaži Ive Zagode. Njihova začudnost rezultat je kontrasta između pronađenih, neumjetničkih materijala (poput žice, željeznih šipki, spužve, dijelova plastičnog crijeva za zalijevanje…) i razigranih prostornih linija, što zajedno tvori pažljivo komponiranu paletu oblika i boja kojima umjetnica evocira zapamćene fragmente urbanog krajolika sa svojih šetnji – istaknuto je u obrazloženju žirija.
Iva Zagoda rođena je 1992. u Zagrebu, gdje je i završila Akademiju likovnih umjetnosti, Nastavnički odsjek/slikarstvo, u klasi prof. Damira Sokića 2019. Izlagala je na sedam samostalnih i desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima izdvajamo: 16. Erste fragmente (Grandprix); 7. Bijenale slikarstva (Nagrada NMMU za mladog umjetnika), izložbu U ljetnom kodu u Galeriji Kranjčar te izložbu Umjetnost je sumnja u LexArt skladištu.
Posebnu pohvalu članice žirija uputile su multidisciplinarnim umjetnicama Dori Ramljak za audio-vizualni esej Quicksilver: Valute zatvorenog kruga (2023.- 2024.) i Tei Teodorović za instalaciju U sesiji (2023.).
