---
title: "Polivalentno, ali cjelovito djelovanje"
url: "https://vizkultura.hr/polivalentno-ali-cjelovito-djelovanje/"
type: "post"
published: "2023-10-28T10:40:17+01:00"
modified: "2023-10-28T10:43:43+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Prije nekoliko dana u Zagrebu je preminuo umjetnik, kustos i likovni kritičar Antun Maračić"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "UMJETNOST"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "antun maračić"
  - "in memoriam"
---

# Polivalentno, ali cjelovito djelovanje

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2023/10/RIP-maracic-1024x596.jpg)

Prije nekoliko dana u 73. godini života napustio nas je umjetnik, kustos i likovni kritičar **Antun Maračić**, koji je domaću scenu obilježio u svim sferama svog djelovanja. Jedan je od naših najznačajnijih konceptualnih i multimedijalnih umjetnika. Svoj umjetnički put nakon diplome na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 1971. te potom 1976. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti započinje u krugu mlade generacije konceptualnih umjetnika. Od 1978. do 1980. bio je član tzv. radne zajednice umjetnika Podroom, a njegovi su tadašnji radovi primjeri analitičkog slikarstva i sekvencijalne fotografije. Upravo je fotografija ostala njegovim stalnim medijem, koja je zasigurno ponajbolje odgovarala Maračićevoj preokupaciji odsutnošću, prazninom, prolaznošću te slučajnim, efemernim sadržajima. Kako bilježi **MSU Zagreb** povodom Maračićeve smrti: *konstanta njegove umjetničke prakse svjedočenje je i bilježenje vremena mjesecima, pa i godinama u fotografskim ciklusima (“Ispražnjeni okviri, iščezli sadržaji”, 1990.–1994., “Lokrum” 2000.–2009.). Uz potresne fotografije iz ciklusa “no-art” koje su obilježile vrijeme rata u devedesetima, Antun Maračić fotografijama je senzibilno i kritički razotkrivao atmosferu gradske i seoske društvene zbilje (“Rurbane nezgrapnosti”, 2012.).*

![Prije nekoliko dana u Zagrebu je preminuo umjetnik, kustos i likovni kritičar Antun Maračić](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2023/10/RIP-maracic-1024x596.jpg)

Autor je brojnih tekstova, predgovora, članaka i monografija te televizijskih priloga o suvremenim hrvatskim umjetnicima. Dobitnik je više priznanja, među kojima su i **Vjesnikova nagrada Josip Račić**za 2004. godinu te **Godišnja nagrada za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA** za 2016. godinu.

Maračić je bio voditelj i kustos važnih zagrebačkih galerija – **galerija PM** (1988. – 2000.) i **SC** (1991.) te galerija **Zvonimir** (1992. – 1997.) i **Forum** (2013. – 2017.), a od 2000. do 2012. bio je zaposlen kao ravnatelj **Umjetničke galerije Dubrovnik**. Na svim je tim izložbenim lokacijama koncipirao i organizirao neke vrlo značajne izložbe, poput primjerice prve zagrebačke izložbe Josepha Beuysa ili pak izložbe ***Atelijer Kožarić*** u Galeriji Zvonimir 1993., gdje je veliki zagrebački kipar i konceptualist u galerijskom prostoru izložio svoj cjelokupni radni prostor. Potom je *Atelijer Kožarić* izložen i na slavnoj Documenti u Kasselu, a danas se nalazi u stalnom postavu MSU-a. Projekt je zadobio i svoju ukoričenu formu u istoimenoj knjzi koju je Maračić objavio s **Evelinom Turković**1995. godine. Maračić je objavio i knjigu posvećenu tragično stradalom mladom dubrovačkom fotografu **Pavi Urbanu** (*Pavo Urban – posljednje slike*, META, Zagreb, 1998.), a svoje kritičke tekstove, predgovore i polemike objedinio je u knjizi *Pro i protiv* (HS AICA i Durieux, 2020.). Objavio je i nekoliko vlastitih umjetničkih knjiga među čijim su koricama neki od najznačajnijih Maračićevih fotografskih ciklusa: *I**spražnjeni okviri – iščezli sadržaji 1991-1994.***(Idea Imago, Zagreb, 1996.), ***Lokrum*** (META, Zagreb, 2004.) i ***Rurbane nezgrapnosti***(META, Zagreb, 2013.).

Svestrana i agilna osobnost Antuna Maračića koja se nesumnjivo zrcali i u njegovom shvaćanju umjetnosti i umjetničkog rada, te njegovo pronicljivo zapažanje svih onih sitnih, gotovo nevidljivih segmenata svakodnevice ostavili su dubok trag u domaćoj umjetničkoj sredini. Kako je svojevremeno sam pojasnio u razgovoru s **Bojanom Krištofićem** objavljenom na Vizkulturi:*Moje djelovanje i dalje je polivalentno, ponekad djeluje šizofreno, no katkad ga osjećam i kao jedinstvenu cjelinu koja se ne može lako diferencirati. U sretnijim trenucima dakle, sve mi se čini umjetničkim djelovanjem, eksplicitnijim ili tek nešto posrednijim, donekle mimikriranim. Bilo da pokušavam proizvesti svoj art, u užem smislu, bilo da kataliziram tuđi izložbenim postavom ili pisanjem. Ako se složimo da je umjetnost sama po sebi produktivno anarhoidna, onda je sve to*art*, razumiješ?*
