U petak, 27. listopada u 19 sati u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci otvara se samostalna izložba Zorana Pavelića pod naslovom Pobuđivački mehanizmi, a na otvorenju će se u dvorištu Muzeja održati i performans.
Predstavljanje Zorana Pavelića u riječkom MMSU-u doprinos je evaluaciji rada tog umjetnika i artikulaciji odgovora čime je na hrvatskoj likovnoj sceni zauzeo posebno mjesto. Pavelić djeluje još od sredine osamdesetih godina 20. stoljeća, na polju raznolike produkcije kojem su sidrište multimedijalnost i nespektakularni oblici rada, nevidljive i svakidašnje forme ponašanja i gesti koje često nemaju za cilj estetski užitak, već skretanje pažnje na potrebu za akcijom. Izložba će u nekoliko segmenata pokazati više desetina radova koji će se međusobno ispreplitati te će nelinearnim čitanjem koje radovi sami potiču zaobići logiku kronologije. Istaknut će radove koji predstavljaju njegove stvaralačke principe i uzbudljive ideje.
Pavelićevo nasljeđe je po mnogočemu upisano u načela stvaranja fluksusa i neodade. Razvio je nekolicinu prepoznatljivih umjetničkih postupaka koji se mogu podvesti pod ključne pojmove kao što su autorstvo i potpis, kolektiv i bezimeni autor, visoka i pop-kultura, umjetničko-neumjetničko, spona život-umjetnost, duh-materija, njegujući pritom principe procesualnosti, nepredmetnosti, nedovršenosti, efemernosti i uvažavanje slučaja.
Kustosica izložbe je Sabina Salamon, čiji predgovor možete pročitati ovdje.
Zoran Pavelić rođen je u Osijeku 1961. godine. Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. Osnivač i član neformalne umjetničke grupe Močvara 1988 – 1991 iz Baranje. Član savjeta galerije Proširenih Medija od 2000. do 2007. Voditelj i član Umjetničke organizacije PLEH od 2007. U izdanju PLEH-a 2012. godine izašla mu je knjiga Zoran Pavelić – Politički govor je suprematizam s tekstom Ružice Šimunović, povjesničarke umjetnosti, likovne kritičarke i urednice emisije o vizualnim umjetnostima Kretanje točke (Prvi program Hrvatskog radija).
Umjetnička praksa Zorana Pavelića najčešće istražuje zone utjecaja i korelacija različitih kulturnih, medijskih, geopolitičkih i drugih čimbenika na položaj umjetnika i umjetnosti u društveno političkom kontekstu. Njegova umjetnička pozicija razvija se kroz aktivni stav prema kulturnoj i političkoj stvarnosti tranzicijske Hrvatske, a posebno u nastojanju da unutar zadanih okvira redefinira odnos umjetničkog nasljeđa proto-konceptualne umjetnosti šezdesetih godina i njemu suvremene umjetničke prakse. Kroz bogat opus koji obuhvaća raznovrsne discipline, akcije, performanse, slikarstvo, fotografiju, umjetničke instalacije, videa, ili strategije aproprijacije i reinterpretacije povijesnih predložaka, umjetnik uspostavlja složenu komunikaciju s umjetničkim i kulturnim slojevima nasljeđa, odmjeravajući socijalnu i političku težinu (ili lakoću) umjetnika, umjetnosti i umjetničkih institucija u zadanom vremenu i prostoru. Bitno je da se čuje Glas Umjetnika njegova je često korištena maksima i umjetnički statement sažet u jednoj rečenici.
