---
title: "Principijelne vrijednosti arhitektonskog poziva"
url: "https://vizkultura.hr/principijelne-vrijednosti-arhitektonskog-poziva/"
type: "post"
published: "2025-07-02T14:33:37+01:00"
modified: "2025-07-02T14:37:48+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Preminula je istaknuta zagrebačka arhitektica i profesorica, Renata Waldgoni"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ARHITEKTURA"
  - "ISTAKNUTI"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "in memoriam"
  - "renata waldgoni"
---

# Principijelne vrijednosti arhitektonskog poziva

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2025/07/naslovna-RENATA-WALDGONI-1024x596.jpg)

Istaknuta zagrebačka arhitektica i voljena profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, **Renata Waldgoni**, preminula je prije nekoliko dana u 69. godini života. Na matičnom fakultetu, gdje je i diplomirala 1981., provela je svoj čitav radni vijek, gdje je dugo vodila i Kabinet za crtanje i plastično oblikovanje na Katedri za arhitektonsko projektiranje. Predavala je i na Studiju krajobrazne arhitekture Agronomskog fakulteta te na Akademiji likovnih umjetnosti, na Odsjeku kiparstva. Zajedno s **Andrejem Uchytilom**, kolegom iz gimnazijskih, a potom i studentskih dana, dobitnica je UHA-ine nagrade “Viktor Kovačić za životno djelo (**[link](https://vizkultura.hr/sporost-stvaranja-kao-prednost/)**). Njihova je profesionalna suradnja započela 1982., a ovjenčana je brojnim priznanjima i nagradama. Za crkvu i pastoralni centar Sv. Ivana Apostola i Evanđelista u Novom Zagrebu dobili su Veliku nagradu Zagrebačkog salona 2009. godine. O svojem je obrazovanju, edukatorskom pristupu i suradnji ovaj dvojac govorio i u **[intervjuu](https://arhitekti.eindigo.net/?pr=iiif.v.a&id=11445&tify={%22pages%22:[24],%22panX%22:0.543,%22panY%22:0.399,%22view%22:%22info%22,%22zoom%22:0.872})** za časopis Čovjek i prostor.

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2025/07/RENATA-WALDGONI-1024x596.jpg)

***Renata Waldgoni / foto via [ČIP](https://arhitekti.eindigo.net/?pr=iiif.v.a&id=11445&tify=%7B%22pages%22:[7],%22panX%22:0.462,%22panY%22:0.361,%22view%22:%22info%22,%22zoom%22:0.795%7D)**

**U nastavku prenosimo tekst Melite Čavlović s [web stranice](https://uha.hr/in-memoriam-renata-waldgoni/) Udruženja hrvatskih arhitekata:**

*Smiona, predana i neposredna, učiteljica i arhitektica Renata Waldgoni svojim arhitektonskim djelima, crtežima i pedagoškim uputama konzistentno je i ustrajno prenosila principijelne vrijednosti arhitektonskog poziva. Nepovodeći se vremenu 80-ih i 90-ih godina karakteristične opulentnosti i frivolnosti, autorica se strpljivo i uporno kroz sve aspekte svoga djelovanja beskompromisno vraćala redukciji i elementarnosti.*

*U riječima lapidarna, u crtežu intuitivna, u arhitekturi zainteresirana za tehničku pedanteriju. Asistentica i suradnica prof. Josipa Vanište kroz 13 je godina zajedničkog pedagoškog djelovanja na Arhitektonskom fakultetu otkrivala put sazrijevanja zamisli upravo kroz crtež i spore tehnike nastale radom ruke. Kao jedina arhitektica među „crtačima po ledu“, bila je i jedina autentična i senzibilna crtačica, često pozivana kao mlađa suradnica na brojnim radovima izrade analitičkih crteža.*

*Istraživački je senzibilitet ona najprije usmjerila unutar poslijediplomskog studija Arhitektonskog fakulteta „Graditeljsko nasljeđe“ kojeg je apsolvirala radom „Prilog istraživanju odnosa baroknog dvorca grofa Jankovića i arhitektonske sredine Daruvara“ (1983.), potom na dvama znanstvenim projektima koji su se bavili projektantskom analizom tipologija višestambenih zgrada i tipologijom individualne obiteljske kuće u Zagrebu (1981.-83.).*

*Zapažen internacionalni debi započinje u tandemu s Andrejom Uchytilom u Veneciji izlaganjem na „Terza Mostra Internazionale d’Architetura – Biennale di Venezia“ projektom „I giardini di Tempesta – Rocca di Noale“ (1985.) Istovremeno s drugonagrađenim rješenjem na arhitektonskom natječaju za novu župnu crkvu sv. Mihajla na Lapadu u Dubrovniku (1987.), zajednički postavljaju likovnu instalaciju u Galeriji Protiron u Splitu, pod nazivom „Iluminacija prostornog kolaža“ (nagrađenu priznanjem 23. zagrebačkog salona, 1988.). U toj instalaciji razrješenje djelovanja u autentičnom prostoru Dioklecijanove palače ostvaruju promjenom medija: liniji pridružuju svjetlo i transparentnost kao ravnopravne alate prostorne zamisli. Pravi smisao radova počeo se manifestirati upravo u onome što je neizgovoreno, prostoru između oslobođenih elemenata i redukciji na bitno. Postat će to vidljivo i važnim priznanjem, prvom nagradom za natječaju za župnu crkvu sv. Ivana Evanđeliste u Utrinama u Zagrebu (1991.). U vremenu kada je biti suvremen često značilo i biti figurativan, autori ne prevode figuralno doslovno u arhitekturu, nego je upravo oslobađaju težine takvih prijenosa. Umjesto toga, figuralno smještaju ondje gdje ono jedino ima smisla i gdje postaje tek dio cjelokupnog prostornog rješenja.*

*Internacionalnoj se publici arhitektica predstavila u tandemu na bečkoj izložbi „Raumgedanken – Acht Architekten aus Zagreb, Kroatien“ (1993.), koja je prepoznala nastanak nove scene i istaknula tadašnje arhitektonske prakse kao kolektivno djelo — izložene ne kao pojedinačni, slučajni iskoraci, već kao artikulirani fenomen. Uslijedile su još dodatne domaće nagrade: nagrada za interijer 29. zagrebačkog salona za café Club Camel (1994), jedna od tri jednakovrijedne za interijer crkve Sv. Blaža u Zagrebu (1995, zajedno s A. Uchytilom) te nagrada 32. zagrebačkog salona za projekt Memorijalnog spomenika palim hrvatskim braniteljima za Livno (1996, zajedno s A. Uchytilom).*

*Samostalan projekt i izvedba poslovno-proizvodne kuće „Blitz-film & video distribution“ u Zagrebu (1995.) honorirano je međunarodnim priznanjem „Piranesi“ (1997.). Autonomno postavljena na parceli kuća ne slijedi započetu geometriju distribucije uz prometnicu, već je ispravlja, zavodi vlastiti smjer i stvara povoljan format za elementarnu no domišljatu razdiobu unutarnjih sadržaja. Svjetlost, doslovno prisutna kao medij djelovanja naručitelja, autorica koristi kroz njen vidljivi dio spektra — točnije, kroz boju koja ne služi kao brzo čitljiva promocija, već kao sredstvo dematerijalizacije arhitekture. Valorizacija ovakvog pristupa i dotadašnjeg rada dogodila se prvom samostalnom autorskom predstavljanju u foajeu Kabineta za crtanje, komornom izložbom naziva „Renata Waldgoni – radovi 1984-1998“ kojom je promovirana u zvanje docentice u području umjetnosti.*

*Strpljivost i konzistentnost pratila je arhitekticu sukcesivno kroz cijeli niz godina u kojima se kao dio tandema vraćala projektu završenja crkve Sv. Ivana Evanđelista, kroz primjerice manje projekte za proširenja oltarnog prostora, ambona, svetohraništa i krstionice, potom izvedbenim projektom za klupe, stolce, metalne skulpture, dijelove ambona i svetohraništa kao i postavom za skulpturu kardinala Kuharića, njegov postament, okoliš, te posljednjim projektima ispovjedaonice i unutarnje obloge.*

*Priznanja na manifestacijama Zagrebačkih salona Renata Waldgoni i Andrej Uchytil osvajaju kontinuirano od 1987. godine. Stoga ne čudi da je upravo vrhunac njihova djelovanja obilježen još jednim „salonskim“ priznanjem — Velikom nagradom 44. zagrebačkog salona arhitekture, dodijeljenom 2009. za realizaciju crkve sv. Ivana Evanđelista. Projekt je još dodatno prepoznat kroz dvije važne nominacije: za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu „Mies van der Rohe“ 2008. te za nagradu „Viktor Kovačić“ Udruženja hrvatskih arhitekata 2007.*

*Kao plod osvajanja Velike salonske nagrade, 2020. godine u Galeriji Forum realizirana je retrospektivna izložba „Tapiserija“, koja je prikazala cjelokupni umjetnički opus i sve aspekte djelovanja dvaju autora obuhvativši recentne instalacije, unutarnja uređenja, adaptacije te nagrađene natječajne radove koje je autorica ostvarila samostalno i u suradnji.*

*Recentan događaj zbio se nedavno, 2020. godine, kada je u Oris Kući arhitekture arhitektica i nastavnica kolegija „Crtanje“ i „Plastično oblikovanje“ oku javnosti predstavila svoje crteže i skice izložbom „Renata Waldgoni: Svijet iz crteža“.*

*Za cjelokupan doprinos arhitektonskoj profesiji, Udruženje hrvatskih arhitekata dodijelilo je 2022. godine Renati Waldgoni i Andreju Uchytilu nagradu „Viktor Kovačić“ za životno djelo.*

*Godine 2023. Renati Waldgoni dodijeljena je nagrada „Ars summa Universitatis“ Sveučilišta u Zagrebu za njezin nastavni doprinos u umjetničkom području.*

*U odlasku Renate Waldgoni ostaje tišina arhitektice koja je govorila crtežom, djelovala tiho i ustrajno oblikujući prostor i misao s pažnjom koja nije tražila pozornicu. Trag koji je ostavila ne blijedi, već s vremenom postaje sve prisutniji – dozrijeva u šutnji i ostaje upisana u arhitekturi, sjećanju i vremenu.*

![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2025/07/Waldgoni-Marko-Mihaljevic-1024x596.jpg)

***Renata Waldgoni / foto: Marko Mihaljević**