U zagrebačkoj Galeriji SC, već tradicionalno, na grupnoj izložbi svoje radove predstavljaju mlade autorice i autori sa Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu. Izložba “Slikarstvo i mogućnosti slike: Generacija 2022.” predstavlja diplomske radove Ane Heski, Maka Hubjera, Marije Petrović, Matee Rančić, Palmine Roglić i Mariete Vulić. Riječ je o predstavnicima najnovije generacije umjetnika/ica obrazovanih na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu, pod mentorstvom Viktora Popovića, Neli Ružić i Nine Ivančić.
Njihovi radovi ukazuju na suvremeno shvaćanje slikarstva kao multidisciplinarnog polja u kojem je moguće istraživati, stvarati i razmišljati o umjetnosti na osnovi različitih vrsta slika. Takvo poimanje slikarstva uključuje i dvodimenzionalni fizički artefakt, ali i „prošireno polje” slikarskog djelovanja naslonjeno na hibridne ili „nove” medije koji su formalno ili konceptualno povezani sa slikovnošću, a sve u okviru slikovnog obrata i visoke kulture. Na izložbi je stoga moguće vidjeti klasično (i) manualno izvedeno slikarstvo, artefakte koje iz plošnosti izbijaju u trodimenzionalni prostor, kao i tehnološki obrađene slike i digitalne slike od kojih su neke bilješke prethodno izvedenih performansa. Predstavljeni umjetnici bave se temama koje bi se mogle sročiti na sljedeći način: istraživanje formalnih zakonitosti slike; ispitivanje vizualne percepcije; načini reprezentacije i bilježenja svakodnevnog; uporabni predmeti u kontekstu umjetnosti; ekspresija unutarnjih stanja i predodžbi; istraživanje i kritika dominantnih memorijalizacijskih praksi.
Ana Heski, Matea Rančić i Marieta Vulić diplomirale su u klasi red. prof. art. (T) Nine Ivančić. Mak Hubjer, Marija Petrović i Palmina Roglić diplomirali su u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić. Teorijska mentorica na diplomskim radovima svih navedenih umjetnika je izv. prof. dr. sc. Blaženka Perica. Djela na izložbi dio su diplomskih radova obranjenih na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu 2022. godine.
Više o radovima pročitajte u nastavku u tekstu Bože Kesića iz predgovora izložbe:
Radovi iz serije Konstrukcija Ane Heski rezultat su krajnje redukcije fotografskih predložaka i njihovog svođenja na monokromne geometrijske forme koje nimalo ne podsjećaju na izvornike. U prvom koraku postupka umjetnica je fotografirala prostore koji za nju nešto predstavljaju. Zatim je unutar njih prepoznala i izdvojila geometrijske oblike. Naposljetku, njih slaže u nove likovne motive, boja ih i prilagođava novom prezentacijskom formatu. Obojene geometrijske forme postaju nositelji novog slikovnog sadržaja (konstrukcije) iako su lišene ikakve naracije i vlastite figurativne osnove („dekonstruiranih” motiva nema ni u tragu).
Mak Hubjer bavi se politikama sjećanja i spomenicima kao artefaktima na sjecištu „javnog prostora” i memorije na koju upućuju. Kroz performanse i vizualne dokumentacije vlastitih akcija, Hubjer problematizira definiciju spomenika, njihovu ulogu u društvu i odnose koji se odvijaju uokolo njih. Iako su mjesta kristalizacije određenog sjećanja, u obliku u kojem se najčešće pojavljuju spomenici su ujedno i anakrone, gotovo iscrpljene forme. Povrh toga, oni znaju funkcionirati i kao ideologemi u sprezi s vrijednostima i ponašanjima koji dominiraju lokalnim političkim imaginarijem, što je glavna motivacija za Hubjerova umjetničko-kritička istraživanja.
Marija Petrović stvorila je ciklus Stanja: Osuđenost na slobodu kako bi izrazila najskrivenija stanja vlastite svijesti i suočila se sa svojim najvećim strahovima. Osobna ekspresija kroz slikanje način je oslobađanja osjećaja i vrsta priznavanja „mučnina” s kojima se suočava. Izgledno je da su prikazani likovi vrsta reprezentiranja sebe u više obličja, mnogo više od (ako uopće) psiholoških studija drugih stvarnih osoba.
U Popisu želja, Matea Rančić likovno reinterpretira proizvode sa mrežnih stranica internetskih trgovina za prodaju obuće. O motivu obuće (cipele) može se napisati posebno poglavlje u povijesti umjetnosti. Isto vrijedi i za odnos visoke umjetnosti i konzumerističke kulture (cipela vrlo lako može biti njen „hiperznak”). Stoga ne čudi da Rančić odabire upravo obuću kao dominantni motiv za svoju seriju radova. U maniri žanra mrtve prirode, ona ukazuje na onaj dio virtualnog svijeta koji potencira „akumulaciju kao formu eskapizma”, ali vjerojatno se pita i o tome funkcionira li umjetnost sve više po sličnim principima.
Drugost Palmine Roglić slojevita je slikarsko-kiparska predodžba odnosa tjelesnosti, vizualnosti i taktilnosti. Rad je sačinjen od niza objekata izrađenih od nekonvencionalnih materijala, pri čemu zadobiva antropomorfna obilježja. Roglić tijelo shvaća kao kulturalno uvjetovan pojam. Parafrazirajući umjetnicu, njen rad u kontrastu je sa suvremenom konceptualizacijom tijela, ali i sa zapadnjačkom poviješću pogleda, a naglasak je na haptičkom pristupu djelu kao alternativi ustaljenim hegemonijskim načinima reprezentacije i viđenja.
She Woke Up and Wanted More Mariete Vulić serija je crteža koji tematiziraju svakodnevicu autorice. Oni su spontane bilješke s elementima autobiografije koji istodobno otkrivaju misaone i kreativne procese uložene tijekom vremena njihova nastanka te portretiraju Marietu Vulić i kao umjetnicu u smislu stoga da se radi o posebno slikovitom i vrijednom osobnom likovnom rukopisu.
Izložba je otvorena do 25. veljače radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
Organizacija izložbe: Odsjek za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u partmerstvu sa Sveučilišnom galerijom u Splitu – Sveučilište u Splitu, Galerijom SC – Studentski centar Zagreb i Galerijom Kortil – Hrvatski kulturni dom na Sušaku u Rijeci.
Postavi izložbe: Neli Ružić i Viktor Popović
