Sljedećeg tjedna, točnije u ponedjeljak, 29. siječnja, u bečkoj Galeriji Krinzinger na skupnoj izložbi svoje radove predstavit će i troje hrvatskih umjetnika: Jelena Bando, Maja Marković i Davor Sanvincenti. Riječ je galeriji osnovanoj 1971. koja je u gotovo pet desetljeća djelovanja predstavljala mnoge danas renomirane autore, od Chrisa Burdena i Paula McCarthyja do protagonista bečkog akcionizma poput Güntera Brusa i Otta Muehla. Danas galerija zastupa niz mladih austrijskih i internacionalnih umjetnika, a osim galerijskog programa voditeljica Ursula Krinzinger organizira i kurira izložbe i u drugim prostorima. Godine 2002. pokrenut je Krinzinger Projekte, u sklopu kojega se, osim izložbi, redovno odvijaju i rezidencijalni programi, a predstojeća izložba predstavit će upravo nove projekte umjetnika koji su boravili na rezidencijama: uz Jelenu Bando, Maju Marković i Davora Sanvincentija, svoje radove izložit će Shumon Ahmed, Thaen Chie Chan, József Csató, Ivars Drulle, Hanakam & Schuller, Imre Nagy, Linus Riepler, Ruchi Bakshi Sharma.
O izložbi, radovima koje će predstaviti u Beču i suradnji s Galerijom Krinzinger razgovarali smo s troje domaćih umjetnika: Jelenom Bando, Majom Marković i Davorom Sanvincentijem.
*Rad Jelene Bando
► Među jedanaest ste umjetnika čiji će radovi biti predstavljeni na izložbi u Galerie Krinzinger u Beču, koja se otvara 29. siječnja. Kako je došlo do suradnje s galerijom?
Jelena Bando: Do suradnje je došlo preko Jerice Ziherl, koja vodi muzej Lapidarium u Novigradu i između ostaloga surađuje sa Krinzingerima pri odabiru hrvatskih umjetnika za rezidenciju u Kubertonu.
► Možete li nam reći nešto o radovima koje ćete izložiti?
Jelena Bando: Radovi prikazuju segmente mojih sjećanja, onih koji su ostali zapamćeni, te onih koji su nestali iz memorije. Upravo zato nailazite na apstraktne geometrijske oblike, koji sakrivaju, odnosno ne prikazuju, ono zaboravljeno.
► Galerija Krinzinger osnovana je 1971., a otad sustavno radi na promicanju i zastupanju umjetnika mlađe generacije. Također, Galerija organizira međunarodne tematske i skupne izložbe te rezidencijalne programe. Koliko takvi formati i manje (ali agilne) institucije ovog tipa pridonose daljnjem razvoju vašeg umjetničkog rada?
Jelena Bando: Jako puno, na način da otvaraju nove prilike i daju mogućnost medunarodne afirmacije mladih umjetnika.
*Rad Maje Marković
► Među jedanaest ste umjetnika čiji će radovi biti predstavljeni na izložbi u Galerie Krinzinger u Beču, koja se otvara 29. siječnja. Kako je došlo do suradnje s galerijom?
Maja Marković: Prije dvije godine kustosica Branka Benčić i ravnateljica muzeja Rigo u Novigradu dr.sc. Jerica Ziherl predložile su mi da zajedno sa umjetnikom Dinom Zrnecom sudjelujem na umjetničkoj rezidenciji Kuberton u Istri koju je oformila i osmislila Dr. Ursula Krinzinger. Od tada naša suradnja i dalje traje.
► Možete li nam reći nešto o radovima koje ćete izložiti?
Maja Marković: Predstavit ću prostornu instalaciju sa crtežima naziva Notes on insecurities koja je nastajala kroz dvomjesečni rezidencijalni boravak u Mađarskoj i Beču čiji je pokrovitelj također Galerija Krinzinger.
► Galerija Krinzinger osnovana je 1971., a otad sustavno radi na promicanju i zastupanju umjetnika mlađe generacije. Također, Galerija organizira međunarodne tematske i skupne izložbe te rezidencijalne programe. Koliko takvi formati i manje (ali agilne) institucije ovog tipa pridonose daljnjem razvoju vašeg umjetničkog rada?
Maja Marković: Do sada nisam imala prilike biti u kontaktu sa institucijama tog tipa s obzirom da u Hrvatskoj još uvijek nije razvijen sektor privatnih galerija koje promiču i podržavaju umjetnike na ovakav način. Takvi formati pridonose mojem umjetničkom razvoju jer omogućavaju konkretnu umjetničku produkciju, a kroz rezidencije vrijeme potrebno za proces i izvedbu rada.
*Rad Davora Sanvincentija
► Među jedanaest ste umjetnika čiji će radovi biti predstavljeni na izložbi u Galerie Krinzinger u Beču, koja se otvara 29. siječnja. Kako je došlo do suradnje s galerijom?
Davor Sanvincenti: Suradnja se dogodila na poziv Jerice Ziherl iz novigradskog Muzeja Lapidarium, koji je uključivao kratku rezidenciju u istarskom napuštenom selu Kuberton gdje galerija Krinzinger ima jednu od svojih kuća za stvaranje.
► Možete li nam reći nešto o radovima koje ćete izložiti?
Davor Sanvincenti: Ovom prilikom bit će izložena skica projekta u nastajanju pod imenom Places we’ll breathe (Mjesta koja ćemo disati). Vodeća misao je stvaranje vizualnog eseja isprepletenog putopisnim zapisima i imaginarnim, postojećim i nepostojećim mjestima koja su nastala uslijed ekoloških katastrofa. Mjesta bez gradova, gradovi bez ljudi. To su svojevrsne bilješke o budućnosti.
► Galerija Krinzinger osnovana je 1971., a otad sustavno radi na promicanju i zastupanju umjetnika mlađe generacije. Također, Galerija organizira međunarodne tematske i skupne izložbe te rezidencijalne programe. Koliko takvi formati i manje (ali agilne) institucije ovog tipa pridonose daljnjem razvoju vašeg umjetničkog rada?
Davor Sanvincenti: Utoliko što puštaju otvoren prostor slobode i istraživanja.
