U srijedu, 5. rujna u 20 sati u zagrebačkoj Galeriji SC otvorit će se izložba fotografija pod nazivom Ispit, na kojoj će svoje radove predstaviti dvojica studenata prve godine diplomskog studija Fotografije Akademije dramske umjetnosti: Denis Butorac i Ivan Gundić. Izložba je rezultat cjelogodišnjeg rada na umjetničkom projektu, i to pod mentorstvom prof. Sandre Vitaljić, a Denis i Ivan će ove radove prvi put predstaviti javnosti. Ispit se tako iz institucije seli u javni prostor Galerije SC, a ispitna izložba postaje i svojevrsni ispit komunikacije s publikom.
Denis Butorac u radu Homesick propituje društveno prihvatljive tradicijske rituale muškosti temeljene na kolektivnom poricanju emocija u kojima nije nikada želio sudjelovati. Fotografiju koristi kao psihoterapijsko sredstvo u suočavanju s djetinjom traumom i novi model povezivanja s obitelji i sredinom u kojoj je odrastao.
Ivan Gundić u radu Prolaz za divlje životinje konstruira imaginarno mjesto heterotopije razmišljajući o odnosima između prostora, znanja i moći. Koristeći kameru za snimanje divljih životinja, nastoji prikazati čovjeka ogoljenog od bilo kakvih kulturalnih faktora i bez ikakvih odrednica pojedinačnog identiteta. Ako povijest počinje isto kada i svijest o sebi, Prolaz je bezvremenski prostor u kojemu se to nije dogodilo. On mora postojati kako bi razotkrio sva ostala mjesta kao stvarna i kako bi se naša društvena utopija mogla ostvariti.
*Ivan Gundić: Prolaz za divlje životinje
► Što predstavljate na izložbi u Galeriji SC?
Denis Butorac i Ivan Gundić: Izložba fotografija prvenstveno je javni ispit nas, studenata 1. godine diplomskog studija fotografije pri ADU. Zbog toga izložba i nosi simbolični naziv Ispit 2018. Obojica ćemo se predstaviti do sada neobjavljenim autorskim radom kojeg smo razvijali posljednju akademsku godinu. Otvorenju prethodi kratki razgovor o fotografijama, a voljeli bismo da se i publika uključi u diskusiju.
*Denis Butorac: Homesick
► Koja je tema rada Homesick, odnosno Prolaz za divlje životinje? Što vas je zanimalo u tom radu, što ste istraživali – kako u tehničkom/fotografskom smislu, tako i u odnosu na temu?
Denis Butorac: Sav umjetnički rad uglavnom baziram na proživljenom iskustvu, mjestu odrastanja i temama poput identiteta i obitelji. Svime navedenim se bavim i u recentnom radu Homesick.
Kolinje, ili svinjokolja po slavonski, višestoljetna je tradicija sela iz kojeg dolazim. Očekivano je i poželjno da su djeca uključena u cjelokupni proces, dok su meni kao malom, svi ti prizori krvi po dvorištu, očajni vapaji i neugodna isparavanja izazivali strah i gađenje. Danas to doživljavam kao svojevrsnu traumu iz djetinjstva pa mi je upravo suočavanje s lošim uspomenama bila prvotna motivacija za rad. Svinjokolja, taj ritual muškosti, kako ga ja zovem, poslužio mi je kao metafora za nerazumijevanje društva, ali i kao novi model povezivanja s obitelji i okolinom u kojoj sam odrastao.
U finalnoj selekciji se našlo devet insceniranih fotografija mrtve prirode zbog kojih sam aranžirao iznutrice svinja i drugih domaćih životinja. Kako se nikada prije nisam bavio tim fotografskim žanrom, bilo je izazovno fotografije uskladiti svjetlosno i tonski s obzirom da su nastajale u nekoliko navrata pod dnevnim svjetlom.
Ivan Gundić: U radu Prolaz za divlje životinje bavio sam se pojmom heterotopije i istraživao sam odnose između prostora, znanja i moći. Stvarnost oko sebe definiramo u terminima prostora do te mjere da smo čak i kao civilizacija “stasali” unutar tih prostornih dimenzija. Tako se npr. u srednjem vijeku stvarnost dijelila na prostor svetog i prostor profanog, kasnije otkrićima u području astronomije uveden je pojam beskonačnog prostora, danas razlikujemo privatni prostor, javni prostor, prostor rada, prostor razonode, virtualni prostor itd. U svakom slučaju prostor i naše pozicioniranje u njemu definira ono što zovemo identitetom, a znanje koje stječemo definira diskurs određene epohe. Budući da sam pogled i čin gledanja podrazumijeva uspostavu nekih odnosa moći, tu je u cijelu priču ušla i fotografija. Pokušao sam okrenuti odnose između prostora, znanja i moći i razmišljati na potpuno suprotan način. Zamislio sam vlastiti imaginarni prostor u kojemu ću ljude prikazati ogoljene od bilo kakvih kulturnih faktora i bez pojedinačnih odrednica identiteta. Moglo bi se reći da zapravo prikazujem jedan alternativni scenarij u kojemu ljudi nisu ništa više od uspravnih životinja. Jer ako povijest počinje isto kada i svijest o sebi, Prolaz je mjesto u kojemu se to nije dogodilo. Samo ljudi pišu povijest, životinje nikako. Upravo zato sam konstruirao vlastitu heterotopiju u 6 velikih formata, kako bi njeno postojanje moglo omogućiti ostvarenje naše društvene utopije prema kojoj (nadam se) i danas idemo.
Tehnički sam radu pristupio na dosta jednostavan, no za snimatelja nezahvalan način. Naime, koristio sam kameru koja služi za noćno snimanje divljih životinja što je seriji fotografija dalo posebnu vrstu šuma, gotovo teksture. S druge strane, snimanje je bilo dosta izazovno budući da se s tom vrstom opreme ne može računati gotovo ni na koji parametar kojim inače manipuliramo u fotografiji. O tome dosta govori to da je bilo potrebno snimati u potpunom mraku, te da fotografije nije bilo moguće vidjeti odmah kako smo s digitalnom tehnikom u zadnje vrijeme podosta navikli, tako da je i za najjednostavniju kompoziciju potrebno dosta vremena. Osim toga, mogu reći da nikada u životu nisam toliko noći proveo hodajući šumama i livadama, haha.
*Ivan Gundić: Prolaz za divlje životinje
► Izložba pod nazivom Ispit već tradicionalno u Galeriji SC okuplja radove studenata fotografije, koji su rezultat cjelogodišnjeg rada na umjetničkom projektu. Kako izgleda radni proces jednog takvog rada, od same ideje do realizacije?
Denis Butorac: Ideju za rad dobio sam još prije nekoliko godina, ali sam dugo odgađao snimanje imajući na umu koliko je to produkcijski zahtjevno. Projekt Ispit se pokazao kao idealna prilika jer si primoran rad završiti do izložbe pa jednostavno nema puno praznog hoda.
U glavi sam imao viziju fotografija na kojima prevladava sanjiva atmosfera i pastelni tonovi, dok su iznutrice aranžirane zajedno s cvijećem i posuđem, ne bi li sve zajedno podsjećalo na kakav bogat obiteljski ručak. U samom procesu istraživanja, prisustvovao sam činu klanja nakon dugo vremena, što sam i reportažno popratio. Putovao sam kući u nekoliko navrata ne bih li prikupio sve osobne predmete i posuđe koje sam planirao koristiti. U međuvremenu sam istraživao o povijesti konzumacije mesa, tradiciji i sl. te sam stupio kontakt s veterinarom ne bih li saznao kakvu korisnu informaciju. Pokušao doći i do mesnica od kojih bih mogao nabaviti iznutrice životinja. Probna snimanja su uključivala isprobavanje pod dnevnim i studijskim svjetlom, kompoziciju kadra, obradu…
Bio sam uvjeren da sve motive koje planiram, moram snimiti odjednom kako bi fotografije bile vizualno usklađene u potpunosti. Pri samom snimanju sam odustao od “bogatog”, ispunjenog kadra pa sam na kraju i u potpunosti izbacio cvijeće i posuđe. Umjesto kupljene zidne tapete, ipak sam kao pozadinu koristio zid starog svinjca, a snimao sam nekoliko dana u par navrata. Sve iznutrice i životinje koje sam fotografirao nabavio sam u dogovoru s mještanima. U galeriji će biti prikazan manji broj fotografija na većem formatu što mi je za izložbu bilo važno kada sam razmišljao o postavu.
Ivan Gundić: Kada pričamo o radnom procesu, u pripremi serije i konačno izložbe za Ispit, nama je od velike pomoći vodstvo mentorice i ostaih profesora s Katedre kroz cijeli proces rada. Od same ideje pa do njenog finog brušenja, prvih probnih snimanja, finalne selekcije, pisanja statementa i konačno, printa i postava, odlično je konstantno dobijati neki stručan i kritički feedback u svakoj etapi rada. Mislim da je to osnovna razlika između radnog procesa u sklopu projekta Ispit i onoga kako inače nastaju umjetnički radovi. Za svaku produkciju nekog rada (posebno u Hrvatskoj) potrebno se snalaziti u mnogo različitih područja, pregovarati oko svega, organizirati sve što možeš sam i to je sve, kada se na kraju zbroji, puno posla i truda, ali na kraju je ipak nagrada novi gotov rad i to da usput imaš priliku i nešto naučiti.
*Denis Butorac: Homesick
Izložba Ispit 2018. će se u Galeriji SC moći pogledati do 19. rujna.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
