---
title: "Prožimanje umjetničkog i životnog “creda”"
url: "https://vizkultura.hr/prozimanje-umjetnickog-i-zivotnog-creda/"
type: "post"
published: "2021-04-29T13:07:28+01:00"
modified: "2021-08-23T15:47:52+01:00"
author: "autor: vizkultura"
description: "Stota obljetnica rođenja Ivana Kožarića obilježava se izložbom u riječkom MMSU-u"
language: "hr-HR"
site: "VIZKULTURA"
category:
  - "ISTAKNUTI"
  - "naslovnica-desno-istaknuti-jedan"
  - "UMJETNOST"
  - "VIJESTI"
post_tag:
  - "ivan kožarić"
  - "mmsu rijeka"
---

# Prožimanje umjetničkog i životnog “creda”

![](https://media.vizkultura.hr/file/vizkultura-media/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6887-1024x683.jpg)

Upravo otvorenom izložbom ***Odletjeti u eter ili ostati na Zemlji***u riječkom **Muzeju moderne i suvremene umjetnosti** (**MMSU**) obilježava se 100. obljetnica rođenja velikog hrvatskog umjetnika, **Ivana Kožarića** (1921. – 2020.). Izložba predstavlja medijski raznolike Kožarićeve radove – crteže, skulpture, slike i tkanine nastale u razdoblju od 1950-ih do 2010-ih godina, a ostvarena je u suradnji sa zagrebačkim **Muzejom suvremene umjetnosti** i obitelji Kožarić. Odabrani radovi upućuju na umjetnikovo osjećanje prirode, od djetinje nadahnutog divljenja svijetu oko sebe do skulptorskog i filozofskog promišljanja prostora.

Kustosica izložbe je **Kora Girin**, a izložba će ostati otvorena **do 5. srpnja**. MMSU je za posjetitelje otvoren svakog dana od 12 do 19 sati te subotom i nedjeljom od 12 do 17.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6857-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6857.jpg) [![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6887-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6887.jpg)

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6893-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6893.jpg) [![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6913-200x300.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6913.jpg)

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6902-200x300.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6902.jpg) [![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6918-300x200.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/1T0A6918.jpg)

**postav izložbe u MMSU Rijeka / foto: Tanja Kanazir*

Priroda je Kožarića zaokupljala od studentskih dana, kao uzor stvarnosti i kao *physis* – unutarnji princip bivanja, prirodnog toka, rasta, odnosno života. Od naslućivanja cikličkih izmjena godišnjih doba, kretanja sunca (odbljesak sunca na zidu) i preobrazbi krošnji drveća do bilježenja čovjekova rada u prirodi (prikazi oranica) i skulptorski mišljenih preoblikovanja svijeta, u Kožarićevim radovima pratimo kako je mijena jedini životni i umjetnički zakon. *Ready-made* posvete živom svijetu i motivi poput globusa, stabla, neba ili efemernih meteoroloških pojava u dijalogu su sa stalnom pretvorbom oblika i energije, duha i materije. Savladavanje prostora (stvarnog i metaforičkog prostora slobode) poigravanje je i osnovnom fizikalnom silom, gravitacijom kojoj prkose uzleti ili koja ostaje nepobijeđena u pokušaju otiskivanja s tla. Izložba tako prati kako se nevidljive prirodne sile oblikuju u konceptualne umjetničke postupke prizemljivanja, priljepljivanja, skupljanja, rastezanja ili ostaju registrirane kao “osjećaji-ideje”.

Izložba je zamišljena kao dio službenog zatvaranja **Rijeke 2020** – Europske prijestolnice kulture, a podsjeća nas na Kožarićevu instalaciju ***Stog sijena*** koja je bila privremeno postavljena uz riječki Korzo, prije nešto više od godinu dana, uoči otvorenja EPK. Izložba okuplja radove Ivana Kožarića iz Zbirki Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb i Atelijera Kožarić (u vlasništvu Grada Zagreba), obitelji Kožarić te Kolekcije Marinko Sudac.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Skulptura-1968.-MMSU-1102-683x1024.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Skulptura-1968.-MMSU-1102.jpg)

**Ivan Kožarić, “Skulptura”, 1968. / MMSU Rijeka*

*Od naslućivanja cikličkih izmjena godišnjih doba, kretanja sunca i preobrazbi krošnji drveća do bilježenja čovjekova rada u prirodi pa sve do skulptorski mišljenih preoblikovanja svijeta koje Ivan Kožarić inicira ili ostvaruje, pratimo kako je mijena jedini životni i umjetnički zakon. Taj “svijet koji prolazi kroz Kožarića”* i kroz koji Kožarić prolazi često je, barem jednom dimenzijom, pričvršćen za prostor, u dosluhu s točkom u prostor-vremenu.*

*Kugla zemaljska sa svojim geomorfološkim varijacijama često je ishodište Kožarićeva rada, materija za preoblikovanje. Zemlja je okvir u koji se zasijeca, koji se izrezuje, čiji se slojevi miču ne bi li se došlo do onog ispod. Na brončanom reljefu* Mojih šest jutara zemlje *(1956.) ljudska figura leži između nekoliko rascjepkanih, izoranih komada zemlje. Zemlja, simbol života, hrane i oplodnje, ali i razgradnje i umiranja, prekopavanjem postaje oranica, reljef utilitarno nastao u prirodi.*

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Stablo-1986.-MSU-AK-860-723x1024.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Stablo-1986.-MSU-AK-860.jpg)

**Ivan Kožarić, “Stablo”, 1986. / MSU Zagreb, Atelijer Kožarić. Vlasništvo: Grad Zagreb*

*Kožarićeva stabla, koja su nastajala u različitim medijima od 1956. godine, uglavnom se ne javljaju kao dijelovi šume i okoliša, već kao zasebne ili jednom krošnjom objedinjene jedinke. U Kožarićevom likovnom herbariju tog najvišeg oblika biljnog života stablo je spoj okomice debla te začetka ili razvijene krošnje koja napreduje fraktalnim rastom grana, sažima se u geometrijskom liku, zapetljava u spiralu. U crtežu*Reafirmacija portreta *(1988.) rast čovjeka simulira rast stabla, stopala i dlanovi šire se u prostor, pretvarajući se u nešto nalik granju i korijenju, odnosno krilima i plivaćim kožicama, u stasitog čovjeka u metamorfozi, koji čvrsto stoji na zemlji i putuje spram dvije amplitude.***Reafirmacija portreta *objedinjuje tako dvije teme, dva impulsa Kožarićeva stvaranja – ekstenziju u prostor i transformaciju oblika.*

*Globusi, za razliku od savršenih ili približno savršenih oblika kugle i kružnice u prikazima Sunca i Zemlje, često sadrže pliće ili dublje udubine kvadratnih oblika. Dva globusa koja pripadaju tom nizu (iz 1959. i 1961. godine) primjeri su inverznih oblika, ali više nego kao polariteti, Kožarićevi suprotni principi navode na misao da se sve može promatrati kao dio iste cjeline.*

*Iako dijalog Ivana Kožarića s prostorom nikad ne prestaje, nove teme i postupci koje sedamdesetih godina ulaze u njegov umjetnički svijet imaju jače utisnut žig vremena, netvarnog i pretvorbe.*Kiše*, paralelne linije koje pri promjeni gustoće, usmjerenja i boje linija te pozicioniranja u bjelinu papira zadržavaju kvalitetu ritma, svojevrsna su meditacija tog oblika meteorološkog vremena. Iz povučene crte koja pada ili se uspinje, koja se povećava kreirajući prostor crnila i ambisa, koje umjetnik ritmizira u kiše ili ih zgušnjava u koprene koje naziva Dušama, Kožarić generira stav, raspoloženje i trenutak duha. Serija Ispuhivanje energije nastaje radom daha, snažnim ispusima akrila koji se kroz cjevčicu raspršuje u obojane maglice na papiru ili tekstilu. U stalnom osjećanju prostora i njegove ispunjenosti, Kožarić ne zanemaruje negativ, prazninu i potencijal međuprostora, nevidljivi zrak koji struji između.*Oblici prostora *koji nastaju 1960-ih otjelovljeni su skulpturalni otisci “duhovnog, nepredmetnog, neiskustvenog, oslobođenog nebitnosti pojavnog”.*** U Kožarićevom sveobuhvatnom i heterogenom spremniku oblika i ideja zbog svoje se konciznosti ističu tri slova, tri fizikalne veličine. V-M-E (vrijeme, masa i energija) zapisani u obliku formule zadobivaju snagu sveprožimajućeg umjetničkog i životnog načela, ujedinjujuće niti koja postaje i misao vodilja izložbe.*

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Ispuhivanje-energije-1977.-MSU-AK-1265-722x1024.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Ispuhivanje-energije-1977.-MSU-AK-1265.jpg) [![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Ispuhivanje-energije-1977.-MSU-AK-1271-723x1024.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Ispuhivanje-energije-1977.-MSU-AK-1271.jpg)

**Ivan Kožarić, “Ispuhivanje energije”, 1977. / MSU Zagreb, Atelijer Kožarić. Vlasništvo: Grad Zagreb*

*Energija Kožarića zaokuplja u raznim oblicima, a Sunčeva je energija zajedno sa svojim izvorom kožarićevski snažno dokumentirana. Sunce konkretizira i prizemljuje kao savršenu kuglu, ali ne zanemaruje njegove efemerne i promjenjive efekte – svjetlosne mrlje koje fiksira na zidu, licu ili papiru. Na krug i sferu i njihove izvedenice Kožarić se često vraća: kugle, polukugle ili kružnice odljevi su sunca, kalupi nebeskog svoda te oblik zemlje.*

*Istovremeno s opažanjem vanjskog svijeta javlja se poniranje u sebe. Ono se likovno označava spiralama koje zamjenjuju fizionomiju lica ili u koje se cijelo tijelo savija kao u bestežinskom stanju (*Figura*, 1960.).*

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Figura-PARIS-1960.-1024x786.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Figura-PARIS-1960..jpg)

**Ivan Kožarić, “Figura (PARIS)”, 1960. / MSU Zagreb, Atelijer Kožarić. Vlasništvo: Grad Zagreb*

*Savladavanje prostora (stvarnog i metaforičkog prostora slobode) poigravanje je i osnovnom fizikalnom silom, gravitacijom kojoj prkose uzleti ili koja ostaje nepobijeđena u*Letaču *(1999.) koji se pokušava otisnuti s tla. Prirodne sile oblikuju se u Kožarićevom radu u konceptualne umjetničke postupke prizemljivanja, priljepljivanja, skupljanja, rastezanja… Bijele*Širine *kao da sugeriraju beskonačnost prostora, širenje kao kozmološki smjer vremena koji jednako dobro integrira i pitanje prostora i pitanje vremena.*

*Kožarićevi radovi ne inspiriraju nas samo da se zapitamo što su oranica, nebo ili praznina u njegovom opusu, već što oni predstavljaju uopće. Nagon života (eros) stalno se obnavlja, a umjetnik će, slično Rousseauu koji smatra da se život ne vrednuje brojem proživljenih godina, već istinskom svijesti o njemu,**** zaključiti:* Svakog dana moramo osvajati život, jer mi smo mrtvaci ako nismo sasvim živi.

(iz predgovora izložbe)

** Radoslav Putar, “Dva održana obećanja. Uz izložbu I. Dulčića i I. Kožarića”, u: Ljiljana Kolešnik (ur..), *Likovne kritike, studije, zapisi 1950–1960*, Institut za povijest umjetnosti i AICA, Zagreb, str. 270.
 ** O amplitudama zemlja-nebo (i više od toga) pisao je Antun Maračić, usp. Antun Maračić: “Ivan Kožarić zaslužuje svoju sreću”, u: *Život umjetnosti* 65/66 (2002.), str. 15.
 *** Kožarić o *Oblicima prostora* u: Zdenko Rus, “Razgovor s Ivanom Kožarićem”, u: *Život umjetnosti* 14 (1971.), str. 95.
 **** Jean-Jacques Rousseau, *Emile or on Education*, ur. Alan Bloom, Basic Books, New York, 1979., str. 125.

[![](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Uzlet-1994.-MSU-AK-3611-784x1024.jpg)](https://vizkultura.hr/wp-content/uploads/2021/04/Ivan-KosariU-Uzlet-1994.-MSU-AK-3611.jpg)

**Ivan Kožarić, “Uzlet”, 1994. / MSU Zagreb, Atelijer Kožarić. Vlasništvo: Grad Zagreb*
