U Muzeju likovne umjetnonsti u Osijeku u četvrtak, 10. prosinca u 12 sati, otvara se jedna od najznačajnijih žiriranih izložbi u Hrvatskoj i regiji, Slavonski biennale, a otvorenje će se moći pratiti online na društvenim mrežama MLU-a: www.facebook.com/mlu.osijek te www.facebook.com/Slavonski-biennale. 27. izdajne ove žirirane izložbene manifestacije moći će se posjetiti u Muzeju od petka, 11. prosinca u redovnom radnom vremenu (utorak – petak od 10 – 20 i vikendom od 10 – 13 sati), uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera. Slavonski biennale ostat će otvoren do kraja veljače 2021.
*Viktor Popović; “Bez naziva (Arhiv Zenčišće)”, 2020.
O ovogodišnjem izdanju kustosica Biennala, Valentina Radoš, kaže: “Slavonski biennale svoje je prvo osječko ostvarenje doživio 1968. godine. Od tada je prošlo više od pola stoljeća, što je samo po sebi respektabilan broj godina, broj koji očekivano sadrži mnogo toga, bilo da pričamo o ljudskim životima bilo o izložbenim manifestacijama. Od početnog, revijalnog prikaza recentnog stvaralaštva Slavonaca do nastojanja proboja u šire umjetničke scene, od mirnih vremena do ratnih biennala, od razdoblja rasta do razdoblja odmora…, 27. izdanje naše manifestacije u budućim će se pregledima izdvajati po pandemijskoj specifičnosti vremena u kojem je ostvareno – vremena u kojem je izložba postavljena u izolaciji muzejskog prostora, a posjetitelji su je razgledali u svojim domovima. Muzeološki izazovi kako izlagati beskontaktno, virtualno, gotovo skrivajući se od nevidljivog neprijatelja, ostat će trajna oznaka 2020. godine. No naziv Slika kao virus nije nužno samo izravna referenca na virusnu ugrozu koja je obilježila tekuću godinu (iako nam je to možda prva i prirodna pomisao), već je referenca i na širu sliku suvremenosti i sveprisutne funkcionalne zakonitosti ljudske vizualne kulture.”
*Ana Mušćet, “Passion Fruit”, video, 2020.; Toni Meštrović; “Krug”, video/zvučna instalacija, 2019.
Predsjednik Ocjenjivačkog suda 27. slavonskog biennala, Krešimir Purgar, o temi ovogodišnjeg izdanja piše: “Prije ove milenijske zaraze samo su rijetki teoretičari u samom načinu funkcioniranja modernog društva zapazili virusnu ugrozu, doduše ne patogenu u medicinskom smislu tog pojma, nego kao model pomoću kojeg funkcioniraju intersubjektivnost i vizualna kultura. Primjerice, američki teoretičar W. J. T. Mitchell već je u svojoj knjizi What do Pictures Want iz 2005. prepoznao u slikama umjetnosti i popularne kulture jednu začudnu vrstu životnosti, perverznog vitaliteta, nešto poput virusa koji prati čovjeka, definira njegove reakcije, ali i krucijalno ovisi o čovjekovoj životnoj energiji. Iz laičkih spoznaja o virusologiji znamo da virus ne može opstati bez drugog živog bića, mora se na njega vezati i u njemu nastaniti; bez čovjeka virus umire (zato virusi najviše ‘vole’ najotpornije među nama). Mitchellov pojam ‘živih slika’ odgovara metafori slika kao virusa: bez čovjeka koji ih gleda i udahnjuje im život, slike i općenito objekti vizualnih komunikacija samo su mrtvi predmeti, poput stolice ili isključenog televizora. Tek u srazu s čovjekovim pogledom slike ožive i počnu pulsirati energijom koja im je inače uskraćena.
Ovogodišnje izdanje Slavonskog bijenala pod nazivom Slika kao virus želi propitati reakcije umjetnika na potpuno novu situaciju u kojemu se putevi nevidljivih neprijatelja (virusa) i hiper-vidljivih vizualnih komunikacija susreću i često razmjenjuju uloge. Pozivamo umjetnike svih medija da pokažu na koji način vide umjetničku komunikaciju danas kada je ono čega se najviše bojimo nevidljivo. Može li u takvom strahu ono umjetnički i medijski vidljivo uopće prikazati ono patogeno nevidljivo? Ne ustručavamo se postaviti ni očekivana pitanja, poput: kakva je i u čemu se sastoji snaga umjetnosti u doba ugroze ili kakav je smisao umjetničkog djelovanja u dominantnom medijskom narativu zaraze? Želimo da u naslovu Slika kao virus umjetnici prije svega prepoznaju stilsku figuru vremena u kojem živimo, vremena pandemije koje je snažno uzdrmalo temelje demokratskog poretka, društva blagostanja i međuljudskih odnosa.
*Shir Handelsman, “Recitative”, video, 2019.; Mario Matoković; “U kut(u)”, prostorna instalacija, serija analognih fotografija, 2018./2019.
*Taeyoung Ahn, “A Girl in the Flower Garden with Covid-19 era and Pills”, digitalna videoanimacija, 2020.
Za 27. izdanje slavonskog biennalea Ocjenjivački sud čiji su članonvi dr.sc. Krešimir Purgar (predsjednik), Jasminka Babić, Matija Debeljuh, dr. sc. Nataša Lah i Valentina Radoš (kustosica manifestacije) odabrao je radove 35 autora i autorica te umjetničkih suradnja, koji će na ovogodišnjoj izložbi, iz cjelokupne natječajne selekcije, izlagati.
Imena odabranih autora/ica: Taeyoung Ahn (J. Koreja); Marija Ančić; Gildo Bavčević i Tanja Vujasinović; Bob Bicknell-Knight (V. Britanija); Miran Blažek; Duška Boban; Denis Butorac; Eric del Castillo (Mexico / Hrvatska); Iva Džaja; Ena Gilih; Shir Handelsmann (Izrael); Ji-young Hong (J. Koreja); Alem Korkut; Goran Kujundžić; Luana Lojić; Mark and Sol (J. Koreja); Kristina Marić; Tetsuya Maruyama (Japan / Brazil); Mario Matoković; Toni Meštrović; Ana Mušćet; Ivana Ognjanovac i Mare Šuljak; Jaakko Pallsvuo / Anni Puolakka / Tarwuk / Viktor Timofeev (Finska, Latvija, SAD); Predrag Pavić; Ana Petrović; Viktor Popović; Nenad Roban; Anja Serdar; Iva Simčić (BiH); Tea Teodorović; Ivana Tkalčić; Andrej Tomić; Slobodan Tomić; Neven Tudić; Lea Vidaković.
Prema pravilima izložbe, Ocjenjivački sud tradicionalno dodjeljuje i nagrade Slavonskog biennalea za koje konkuriraju svi radovi izabrani za izlaganje. Dodjeljuju se glavna nagrada ili Grand Prix, tri jednakovrijedne nagrade Ex Aequo i dva Priznanja. Uz tradicionalne nagrade biennalea dodjeljuje se i Nagrada Vlastimir Kusik – samostalna izložba u produkciji MLU-a.
